ISTAKNUTO
  • Crkvina u selu Pećane čuva preostalih sedam nadgrobnica - stećaka
    U selu Pećane, smještenom uz sjeveroistočni rub Krbavskoga polja, nalazi se drevna crkvina na kojoj još i danas opstoje posljednje tamošnje velike nadgrobne vapnenačke ploče i sanduci, veličinom i oblikom nalik na spomenike stećke. Takvi spomenici nekoć su uvelike bili rašireni u Lici, a danas za veliku većinu - od vrlo maloga broja preostalih - ne zna niti struka.
  • Velebni stećak - križina (krstača) kod Gračaca
    U posljednji kataloški pregled stećaka u Hrvatskoj, naslovljen ”Izložba: Stećci 4. rujna 2008. - 2. studenoga 2008.”, kojega je Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu objavila u povodu otvorenja spomenute izložbe, uvršten je popis ”Topografija stećaka u Hrvatskoj”, koji sadrži i kratku bilješku o jedinstvenom stećku - križini (krstači) u Lici nedaleko Gračaca. U odjeljku popisa pod naslovom ”Lokaliteti u Lici” (* 1) o tome stećku navedeno je:
  • Jedan dio ”nas” bio je tu oduvijek
    ”Nismo samo potomci Slavena!” naslov je napisa objavljenog u HAK reviji (* 1), u kojem je predstavljen razgovor povjesničara dr. sc. Nevena Budaka, redovnog profesora hrvatske povijesti srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, i novinara Hrvoja Dečaka. Iz opširnog napisa izdvajamo tek neke naglaske, posebice vezane uz pitanja o podrijetlu Hrvata.
  • Zabluda Franje Račkog (14. dio)
    Slovo CI Slovo ŠA
  • Istarske toplice - u znaku divova i svetoga Stjepana
    Drevni divovi sagradili su, prema narodnim predajama Istrana, više slikovitih gradova na istarskim brežuljcima, ali i neke od znamenitih kamenih građevina toga poluotoka. Među istarskim crkvama koje su, shodno takvim pričama, gradili divovi je i crkva Sveti Stjepan na 85 metara visokoj previjesnoj stijeni iznad Istarskih toplica (* 1). Nedavno sam, nakon dugo vremena, ponovno posjetio to veličanstveno mjesto (* 2).
  • Zabluda Franje Račkog (13. dio)
    Slovo UK Slovo FRT Slovo HJER
  • Zabluda Franje Račkog (12. dio)
    Slovo RECI Slovo SLOVO Slovo TVRDO
  • Zabluda Franje Račkog (11. dio)
    Slovo NAŠ Slovo ON Slovo POKOJ
  • Zabluda Franje Račkog (10. dio)
    Slovo LJUDI Slovo MISLITE
  • Zabluda Franje Račkog (9. dio)
    Slovo ĐERV Slovo KAKO
  • Zabluda Franje Račkog (8. dio)
    Slovo IŽE Slovo I
  • Zabluda Franje Račkog (7. dio)
    Slovo ŽIVJETI Slovo DZELO Slovo ZEMLJA
  • Zabluda Franje Račkog (6. dio)
    Ignác Jan Hanuš
  • Zablude dr. Franje Račkog (5. dio)
    Slovo DOBRO Slovo EST
  • Zabluda Franje Račkog (4. dio)
    Koji su učenici Svete Braće glagoljali u Hrvatskoj?
  • Zabluda Franje Račkog (3. dio)
    VEDI - treće slovo glagoljske azbuke GLAGOLI - četvrto slovo glagoljske azbuke
  • Zabluda Franje Račkog (2. dio)
    BUKI - drugo slovo glagoljske azbuke
  • Zabluda Franje Račkog
    Knjigom "Pismo slovjensko" iz 1861. godine dr. Franjo Rački postavio je tzv. ćirilometodsku teoriju o nastanku glagoljice. Sve do tada glagoljica se dovodila u vezu sa sv. Jeronimom odnosno nije se uopće dovodila u vezu ni sa kime.
  • Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja (3.)
    Potraga za položajem, a i mogućim temeljnim ostacima, srednjovjekovne glagoljaške crkve Sveti Ivan u Blagaju na području Slunja, koju su istraživači portala Budni Div započeli tražiti 2022. godine (* 1), nastavljena je (tek) 7. i 8. listopada ove godine. Bila je usmjerena na obuhvat zaselka uz desnu obalu rijeke Korane, koji je na katastarskom zemljovidu Austrijskoga carstva iz 1864. godine istaknut pod nazivom Koransko Selo.
  • Nepoznati petroglifi u dolini rijeke Like na području Kosinja*
    I u Hrvatskoj su u više špilja, ali i na pojedinim stijenama pronađeni, posebice posljednjih desetljeća, petroglifi, u kamen uklesani ili ugrebeni znakovi. Među njima su i posebno zanimljivi petroglifi iz sutjeske Sklope na rijeci Lici. Tamošnji raznoliki i brojni ugravirani simboli još nisu dovoljno istraženi, te im nije utvrđeno značenje niti starost.
  • Da li su Hrvati poznavali brojeve prije Ćirila i Metoda?
    Kako sam u prethodnom postu napisao - ćirilometodska teorija o nastanku glagoljice otvara više pitanja nego što daje odgovora, pa evo i drugog pitanja: Ako su Sveta Braća autori glagoljice, kako su Hrvati zapisivali BROJEVE prije IX. stoljeća?
  • Da li su Hrvati bili nepismeni prije Ćirila i Metoda?
    Teorija prema kojoj su Sveta Braća Ćiril (Konstantin) i Metod autori glagoljice, nastala u 19. stoljeću, otvara više pitanja nego što daje odgovora. Jedno od tih pitanja glasi:
  • O snažnim ljudima u Poljicama u Dalmaciji: ”Ponija je na plećin skriňu tešku oko 500 kilograma”
    Svećenik, etnograf, narodni prosvjetitelj i dobrotvor Frano (Frane) Ivanišević (1863-1947.), rodom iz Jesenice smještene uz Jadransko more između Splita i Omiša, o svojem zavičaju ostavio je izuzetno vrijedan napis ”Polica - Narodni život i običaji”. U tome radu, objavljenome prvi puta u glasilu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba ”Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena”, u nastavcima od 1903. do 1905. godine, zabilježio je, između ostaloga, i svjedočanstva Poljičana o svojim izuzetno snažnim predcima, kao i o pronalascima koštanih ostataka drevnih divova.
  • U slavonskim Lipovljanima otkopana cjevanica divovskoga čovjeka
    Da je i u Zapadnoj Slavoniji zabilježen slučaj pronalaska izuzetno velike ljudske kosti, koja odgovara čovjeku divovskoga rasta, svjedoči zapis svećenika Blaža Modrošića iz 1863. godine. Zapis je objavljen u glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, u svoje doba jednom od najvažnijih časopisa za povijesna, arheološka, etnološka i umjetnička istraživanja u Hrvatskoj i susjednim zemljama.
  • Bjeljevine: Velika vapnenačka ploča koja nije nadgrobnica niti stećak
    Jedna od zadaća portala za slobodna povijesna i zemljopisna istraživanja Budni Div je - suradnja. I to višestruka: čitatelja i uredništva, između slobodnih istraživača te slobodnih istraživača i povjesničara (umjetnosti), arheologa, konzervatora, geologa, građevinara, informatičara, ... i raznih drugih stručnjaka. Suradnjom možemo nadići umišljenost i predrasude te pomoći izgradnji duhovne zrelosti vlastitoga jastva. Suradnja nas oplemenjuje kao društvena bića i omogućava da u zajedništvu, i jedni od drugih, učimo, otkrivamo, rastemo.
  • Još o velikoj kamenoj ploči na Crkvini u selu Jošane
    U napisu ”Crkvina u selu Jošane: Je li oštećena i utonula kamena ploča nadgrobnica - stećak?” izvijestio sam o, od strane povijesno-arheološke struke nepoznatoj, crkvini u selu Jošane uz istočni rub Krbavskoga polja. Crkvina nije zabilježena niti na znanim zemljovidima toga kraja. U napisu sam istaknuo i kako je došlo do pronalaska te crkvine, na čiji položaj u zaselku Uzelci me uputio mještanin Milan Uzelac, 26. ožujka 2022. godine.
  • Ribnik - Wasserburg pod zlatnom zvijezdom knezova Krčkih Frankopana
    Za razliku od ostalih srednjovjekovnih utvrda u Karlovačkoj županiji, Ribnik nije podignut na brijegu, već u dolini. Njega od napadača nisu štitile strme stijene već voda. Već i sam naziv Ribnik nas navodi na ribnjak, koji je čak i u ona davna vremena nedvojbeno nastao ljudskom intervencijom preusmjeravanjem potoka Obrh.
  • Čitatelj Budnog Diva izvijestio o do sada neistraženomom nalazištu stećaka
    Uredniku Budnog Diva 12. listopada ove godine javio se Vladimir Javorović, koji je na portalu čitao objavljene napise o nalazištima stećaka u Lici, izvijestivši da i u blizini Gračaca postoji crkvina s grobljem na kojem se mogu vidjeti velike kamene nadgrobnice. Radi se o nekropoli na crkvini u naselju Štikada pored Gračaca, koje povijesno-arheološko-konzervatorska struka do sada nije istraživala.
  • Istraživanja arheologa Igora Hrstića u prilog naprednoj megalitskoj kulturi, prapovijesnom podrijetlu stećaka i izvornosti stanovništva današnjega Balkana
    Je li ”službena” povijest prostora u kojemu obitavamo, u svojim najvažnijim odrednicama - lažna? Možda smo svjesni, barem nekih, suvremenih i novovijekih povijesnih podvala, no je li nam teško pojmiti da ima i krivotvorina koje sežu sve do u drevnu prošlost?
  • Svjedočanstvo o iskapanju kostiju diva iz Glavine kod Imotskog
    ”Osmotrih i vidjeh: Zdanja ljudskoga djelanja kako sjede kao divovi krilima sna natkriljeni.” (Halil Džubran, * 1)
  • Uz hram u selu Jošane ipak još ima nadgrobnica nalik na pločaste stećke
    Kada sam krajem 2019. godine počeo s istraživanjem grobalja sa stećcima u Lici, bio sam uvjeren da bi se ti kameni spomenici trebali nalaziti i na groblju uz hram (crkvu) Rođenje Svetog Jovana Krstitelja u Jošanima, selu smještenom uz istočni rub Krbavskoga polja i državnu cestu D1. Tim više što je riječ o jednoj od rijetkih crkava u Lici koja je ”preživjela” vrijeme ratovanja s Turcima, skladnoj građevini romaničko-gotičkih obilježja, koja po mišljenju ranijih povjesničara i konzervatora možda potječe s kraja 14. stoljeća, premda novije spoznaje ukazuju da bi mogla biti i starija (* 1).
  • Skida li veo tajni ”najviša gradina u Hrvatskoj”?
    Na vršnim padinama gore Baćinovac, koja s istočne strane nadvisuje Turjansko polje u Lici, sačuvani su kameni ostaci prostrane prapovijesne gradine. Ta drevna lička gradina jedna je od gradina smještenih na najvećoj nadmorskoj visini u Hrvatskoj (* 1). Učinjeni su tek skromni uvidi u njezinu ostavštinu, koji ukazuju da se radi o neobičnoj građevini, no pomnije istraživanje ove gradine nije provedeno. U ovome napisu predstavit ću neke nove, iako skromne, spoznaje o toj gradini, do kojih sam došao pri nedavnom obilasku Baćinovca.
  • Bitka kod Bilaja 21. i 22. svibnja 1809. godine
    Rat između Francuske (Napoleona) i Austrije izbio je 10. travnja 1809. godine. Već tada je u Gospiću stajala Lička pukovnija pod zapovjedništvom generala Andrije Stojkovića, a u većim mjestima stajale su satnije pod zapovjedništvom satnika koji su i upravljali mjestom. U Bilaju je satnija bila smještena u veliku zgradu ispod bilajske crkve, a njen zapovjednik bio je Ivan Marojević.
  • Bilaj - lipo je živjeti u srcu Like
    Na području nekadašnje stare Ličke županije, s desne strane gornje Like prije sastavka s rijekom Jadovom, smjestilo se naselje zvano Bilaj, prije turskih provala poznato još pod svojim starim imenom Belaj. Ime naselja je vjerojatno bilo motivirano izgledom istaknute uzvisine Gradina na čijem je vrhu izgrađena utvrda u svrhu obrane od Turaka.
  • Grižane - tri stoljeća pod Frankopanima
    Kaštel Grižane imao je u povijesti središnju ulogu u zaštiti Vinodola. Od njega se, naime, lijepo vide i Drivenik i Badanj, a uz njega naravno i Crikvenica, dok s druge strane pogled puca preko Bribira sve do Ledenica i Novog, kako su ga zvali prije 750 godina kada su donosili čuveni Vinodolski zakonik.
  • Badanj - uspavani čuvar Vinodola
    Krenete li iz centra Crikvenice u Vinodol uz rijeku Dubračinu, s lijeve strane u strmom brdu nećete vidjeti utvrdu Badanj. No, ona je tu, odmah iza zavoja …
  • Bribirska glavica - Srednjovjekovno sjedište hrvatskih knezova Šubića
    Kada se sljedeći puta budete vozili autocestom od Zadra prema Šibenika (ili obrnuto) odvojite malo vremena (jedan sat će biti sasvim dovoljan) i skrenite na izlazu Pirovac. Odmah iza naplatnih kućica uhvatite se smjera prema Kninu i vozite se nekih desetak kilometara, otprilike isto desetak minuta. Ne uzdajte se previše u navigaciju prema Bribirskoj glavici jer će vas, baš kao i nas, baciti na sporedni kameni put.
  • Je li ”Tursko groblje” u Kozjanu ”nekropola sa stećcima”?
    Kozjan je lijepa gorska dolina u središnjoj Lici, okružena uzvišenjima koja se uzdižu i preko 1200 metara nadmorske visine. To je jedno od ličkih područja koje se ”sakrilo” od suvremene užurbanosti, a spletom povijesnih okolnosti današnjicu je dočekalo bez stalnih stanovnika. Do srednjega vijeka tu je živjela razmjerno brojna ljudska zajednica, kojoj je zaštitu pružao utvrđeni grad. Žitelji Kozjana najvjerojatnije su imali i vlastitu crkvu, a bez svake sumnje i groblje, na kojem je možda bilo i grobova natkrivenih velikim kamenim pločama.
  • Velike ”četvrtaste kamene poklopnice” na nekadašnjem groblju oko crkve u selu Jošane
    U drugom napisu posvećenom potrazi za stećcima u sjeveroistočnom dijelu Krbavskoga polja, naslovljenom ”Crkvina u selu Jošane: Je li oštećena i utonula kamena ploča nadgrobnica - stećak?”, pitanje namjene velike kamene ploče na Crkvini u jošanskome zaselku Uzelci ostalo je otvorenim. No, upravo utonule i oštećene kamene ploče mogu se nazrijeti i oko jedine preostale srednjovjekovne crkve u tome dijelu Krbave, oko današnjeg hrama Sveti Jovan u Jošanima, za koje je tek nedavno neočekivano stigla potvrda da se radi o nadgrobnicama.
  • Crkvina u selu Jošane: Je li oštećena i utonula kamena ploča nadgrobnica - stećak?
    ”Pećane ili Jošane - u jednom od ta dva sela na Krbavi, a možda i u oba, bez sumnje nalazila se nekropola stećaka.”, polazna je postavka napisa ”Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?”, u kojem sam predstavio većinu spoznaja prethodnih istraživača crkvina sa starim grobljima sa pločama - stećcima u tim naseljima na Krbavskome polju u Lici.
  • Posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić nije zaboravljen
    Članovi Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine ”Zora - Prilišće 1925” (koja djeluje na području župe Prilišće, a tu spada i Vukova Gorica), pripremili su dvojezičnu povijesnu obavijesnu ploču o djelovanju dr. Ivana Šubašića, posljednjeg nositelja časti i dužnosti bana. Ploča je postavljena na njegovo porušeno imanje u Vukovoj Gorici, uz povijesnu cestu Lujzijanu.
  • Poklopac starovijekovne kamene žare u Jankovom Selištu
    U selu Jankovo Selište u općini Generalski Stol, smještenom nedaleko desne obale Mrežnice, oko 4 kilometra sjeveroistočno od općinskog središta, ispred jedne od kuća nalazi se poklopac kamene žare koji najvjerojatnije potječe iz 2. ili 3. stoljeća. Cjelovit poklopac, s dvoslivnim krovištem i 4 ugaone akroterije, preokrenut i sljemenom utisnut u zemlju, služio je kao početna stepenica na ulazu u obiteljsku kuću Josipa (Jose) Banjavčića.
  • U počast posljednjem hrvatskom banu
    Članovi Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine ”Zora - Prilišće 1925”, predvođeni Nikolom Volovićem, postavili su 5. srpnja ove godine obavijesnu tablu u spomen na posljednjeg bana Hrvatske Ivana Šubašića. Tablu su postavili uz povijesnu cestu Lujzijanu u Vukovoj Gorici, rodnom mjestu toga odvjetnika i političara, koje se nalazi u sastavu općine Netretić.
  • Otkriven stećak u Bjelopolju na području Gornje Ploče
    U zaselku Bjelopolje, na području Gornje Ploče u sjeveroistočnom dijelu Ličkoga polja oko izvorišnog toka rječice Jadove (zvane i Jaruga), prigodom istraživačkog obilaska otkriven je stećak nezabilježen u povijesnim izvorima i nepoznat povijesno-arheološko-konzervatorskoj struci (* 1).
  • Vrijedan nalaz kalupa za nakit u Donjem Budačkom
    Pri građevinskim radovima na privatnom imanju u Donjem Budačkom nedaleko Krnjaka pronađen je vrijedan nalaz koji potječe vjerojatno iz srednjega vijeka. Riječ je o kamenoj pločici koja je služila kao kalup za izradu nakita. Pronašao ju je 2021. godine Miodrag Vasilj, na svojem imanju koje se nalazi nedaleko manastira Presvete Bogorodice Trojeručice i hrama (crkve) Sveti Petar i Pavle (Pavao).
  • Putopisna crtica: Bilaj u srcu Like
    Selo Bilaj smjestilo se u dolini rijeke Like, nedaleko njezine desne obale i svega 6 kilometara jugoistočno od grada Gospića. Na području današnjeg naselja živjelo se još u prapovijesti, o čemu svjedoče brojni grobni humci tumuli iz brončanoga i starijega željeznog doba. U srednjem vijeku u zaštiti stanovništva u Ličkome polju bio je utvrđeni grad, smješten na vrhu istaknutog stožastog brijega.
  • Okić - nikad osvojen kaštel nadomak Samobora
    Svakoga dana poglede tisuća i tisuća putnika privlači stožasti vrh na rubu Žumberka – Samoborskog gorja, sjeverno od autoceste Zagreb - Karlovac, na vrhu kojega je kaštel istog naziva kao i sam vrh - Okić. Priznajem, nebrojeno puta sam se provezao nagovarajući se: "Jednom ću se popeti tamo". I tako sam si jednog lijepog dana - i to doslovno jer šteta bi bilo popeti se na 500 metara visoki vrh za loše vidljivost - ispunio želju.
  • Frankopanski Ključ na Mrežnici
    Frankopanska utvrda Ključ nalazi se iznad sutjeske rijeke Mrežnice tek nekih dvije stotine metara uzvodno od ušća Tounjčice. A Tounjčica se ulijeva u Mrežnicu na jako zanimljiv način. Obje rijeke, naime, ušću prilaze svaka svojom sutjeskom gotovo usporedno u duljini od oko dva kilometra, udaljene jedna od druge tek nekih pet do šest stotina metara.
  • Sakriva li žbuka zvonika crkve u Doljanima ulomak stećka?
    Građevinski inženjer Vojne krajine Mihovil (Mijat) Sabljar (1790-1865.), ali i istraživač i sakupljač starina, muzealac i istaknuti preteča arheološke znanosti u Hrvatskoj, jedini je ostavio trag o postojanju stećaka na području naselja Doljani u sjeveroistočnoj Lici.
  • Zanimaju li uopće nekoga stećci iz Srba?
    Dane Bogdanović, ”učitelj na obćoj pučkoj učioni u Srbu” izvijestio je davne 1879. godine, doslovce u samo jednoj jedinoj rečenici, o postojanju stećka u naselju Srb u istočnoj Lici. Njegov izvještaj, u kojem je ukratko opisao i razne druge starine i kulturno-povijesne znamenitosti, ali i neke prirodne osobitosti u okolici Srba, objavljen je naredne godine u glasilu Hrvatskoga arkeologičkoga družtva.
  • U Mazinu više ne postoje ”dva stara Kamena”?
    O postojanju stećaka u naselju Mazin, smještenom na istočnome rubu kraškog Mazinskog polja u sjeveroistočnoj Lici, na preko 800 metara nadmorske visine, izvijestio je građevinski inženjer Vojne krajine Mihovil (Mijat) Sabljar (1790-1865.). Za službovanja u Lici od 1827. do umirovljenja 1840. godine posebice se zanimao za tamošnje starine, između ostaloga bilježeći i spoznaje i izrađujući crteže nadgrobnih ploča i stećaka.
  • Megalitska građevina Pešunova vaga je ljudskih ruku djelo?
    Ovaj napis nastavak je priče o zadivljujućoj megalitskoj gradnji, Pešunovoj vagi u naselju Prozor nedaleko Otočca u Lici. U prvome napisu, ”Pešunova vaga - zadivljujuća megalitska gradnja u Prozoru kod Otočca”, posvećenom toj zagonetnoj i velebnoj građevini odmah na početku istaknuo sam:
  • ”Prapovijesne” grede ili kukovi u Javorovici
    Javorovica je jedan od pet zaselaka naselja Modruš, drevnog i nekoć važnog grada knezova Frankopana, a danas tek slavnih ruševina. Zaselak je smješten oko 2,5 kilometara jugozapadno od kapele Sveti Nikola, od koje se s državne ceste koja vodi od Josipdola preko gore Kapele ka Brinju (D23) odvaja uzbrdo asfaltna cesta ka ostacima srednjovjekovne utvrde Modruš, poznate i kao grad Tržan.
  • U potrazi za stećcima iz Pavlovca Vrebačkog
    Pavlovac Vrebački, selo smješteno 15 kilometara jugoistočno od Gospića, na sjeveroistočnom rubu Ličkoga polja, još je jedno u nizu naselja u Lici u kojem se nalazilo groblje s velikim nadgrobnim pločama - stećcima. ”Izvidnička” potraga za mogućim očuvanim kamenim nadgrobnicama, ili makar njihovim ulomcima, prošla je bezuspješno.
  • Zimić i Mrsinj kod Grabovca Krnjačkog
    Dva smo pohoda, mogu čak reći dosta zahtjevna, odradili u jednom danu - 29. travnja 2023. godine.
  • Jedini preostali stećak u Turjanskom
    Na pojedinim starim grobištima u Lici, kao primjerice u Tuževiću nedaleko Brinja (* 1), dokaz o postojanju velikih kamenih nadgrobnica - stećaka pruža nam danas tek po jedan sačuvan primjerak takvog spomenika. Upravo je to slučaj i s davno napuštenim grobljem u Turjanskom polju, koje se nalazilo uz crkvu iz vremena prije turskih osvajanja, od koje su nam također preostali tek neznatni temeljni ostaci.
  • Putopisne crtice: Mitreji u Čovićima i Špilničkom polju
    U Gackom polju, jugoistočno od Otočca, sačuvana su dva mitreja (* 1), ostatka svetišta iz doba rimske uprave, iz razdoblja od 2. do 4. stoljeća nakon Krista. Središnji dio sačuvanih svetišta čine vapnenačke stijene u kojima su uklesani kipovi rimskoga božanstva Mitre.
  • Djelići bogatog japodskog i rimskog nasljeđa Prozora
    O crkvi Uzvišenja svetoga Križa u Prozoru u literaturi se može naići na dvije teorije za koje nema dokaza. Jedna kaže da je crkva podignuta na prapovijesnom tumulu, umjetno nasutom humku, a druga da je izgrađena na mjestu rimskog svetišta božice Dijane.
  • Pešunova vaga - zadivljujuća megalitska gradnja u Prozoru kod Otočca
    U ličkom naselju Prozor, smještenom oko 5 kilometara jugoistočno od grada Otočca, sakrivena u jednom šumarku i okružena vapnenačkim stijenama, nalazi se zadivljujuća i zagonetna megalitska građevina. Tvorevina prirode? Djelo ljudskih ruku? Moguće je da je riječ - i o jednome i o drugome.
  • Rupećica - Šmitovo - Bistrac - Sabljaci
    Nikad dosta krša i krških igrarija u kojima voda igra igru, sad me vidiš, sad me ne vidiš. Izvor pa ponor, pa drugi izvor pa ponor, pa treći izvor pa opet ponor, pa četvrti izvor i ... naravno opet ponor i onda konačno peti izvor i ... dosta je bilo, nema više ponora. Ma što ovaj priča, kakve su sad ovo igrarije, gdje to ima? Da, ima!
  • Vitunj - uvijek frankopanski
    Za utvrdu Vitunj, smještenu na vrhu stožastog brijega visokog 650 metara, s velikom sigurnošću možemo reći da je uvijek bio frankopanski. Prvi puta se spominje u diobi posjeda između nesložne braće 1449. godine, kada je pripao knezu Stjepanu III. Frankopanu, a sasvim je izvjesno da je postojao možda čak i stotinjak godina ranije.
  • (Ponovno) otkriveni stećci u Kunovcu Kupirovačkom zavrijeđuju biti spašeni
    Štura javna objava iz 1880. godine da su u selu Kunovac Kupirovački u istočnoj Lici otkrivene ”ogromne ploče” bio mi je jedini putokaz u pokušaju (ponovnog) pronalaženja tamošnjeg grobišta sa stećcima. Ovu nekropolu, smještenu u maloj slikovitoj dolini potoka Kunovac, jugoistočno od naselja Srb i podno sjeveroistočnih padina planine Ličke Plješivice, arheolozi nikada nisu obišli te ne postoji niti jedan noviji iskaz o stanju, pa čak niti o opstojnosti, tih vrijednih spomenika.
  • Razriješena zagonetka pretpostavljenog stećka u Kosinjskoj dolini
    U napisu ”Je li u Donjem Kosinju ipak sačuvan jedan stećak - ploča?”, izvijestio sam o pretpostavci povjesničarke umjetnosti i konzervatorice Anđele Horvat (1911-1985.) iz Zagreba, da se uz crkvu Sveti Nikolaj u Kosinjskoj dolini možda nalazi primjerak sačuvanog stećka - ploče. Nakon pune 62 godine, napokon je odgovoreno na pitanje je li taj megalit uistinu stećak.
  • Na Grobištu nadomak Krnjaka pronalažene su i kosti ”ljudina”
    U blizini Krnjaka, naselja smještenog uz cestu D 1 (”Plitvička magistrala”) oko 11 kilometara južno od grada Karlovca, nalazi se mjesto na kojemu su pri oranju njive često izranjale ljudske kosti. Među njima su, po riječima jednoga od mještanina, u više navrata pronalažene i kosti koje su pripadale ”ljudinama”.
  • Kosinj: Lijepa priča koja se - još uvijek - otima zaboravu
    Razočaravajuće je koliko hrvatske institucije baštine ne samo komunistički već i višestoljetni tuđinski antihrvatski odnos prema nacionalnoj povijesti. To što su gotovo fanatično odbacili hrvatsko porijeklo glagoljice i bez ikakvih dokaza pripisali je dvojici Grka, Ćirilu i Metodu, samo je uvod u negiranje postojanja glagoljske tiskare u Kosinju u drugoj polovici 15. stoljeća.
  • Sjećanje na ”šume pune džinovskih kostiju predaka”
    I uz grad Karlovac vezan je jedan spomen kostiju divova. No, nije riječ o zapisu o njihovom pronalasku, niti o predaji o opstojnosti ljudi divovskog rasta na današnjem karlovačkom području. Zapravo, da budem posve točan, taj - književni - spomen vezan je uz jednog Karlovčanina iz 17. stoljeća, a tek posredno uz grad u kojem je kao svećenik služio vjerojatno i više od dva desetljeća.
  • Na Mlakvenoj gredi - srednjovjekovnom Banj Dvoru (Stolu)
    Pod vodstvom povjesničara, informatičara i stručnjaka za poslovnu sigurnost mr. sc. Ivana Mancea iz Zagreba, podrijetlom iz Kosinja i predanog proučavatelja kulturno-povijesnih spomenika Kosinjske doline, upriličen je još jedan istraživački izlet u taj lijepi i spomeničkom baštinom bogat kraj Like i Hrvatske (* 1).
  • Uz ruševine Steničnjaka izorali ”golijenu kost dugačku jedan metar”
    Ruševni ostaci srednjovjekovnoga utvrđenog grada Steničnjaka (* 1) nalaze se oko 12 kilometara jugoistočno od grada Karlovca. Na suvremenim zemljovidima istaknuti su pod nazivom Roknića Gradina, koje su dobili po imenu obližnjeg zaselka, Roknića (Sela). Na livadama između zaselka Roknići i ruševina Steničnjaka pronalaženi su ostaci kostura ljudi divovskoga rasta.
  • Nevjerojatni megaliti Srdića šume
    Od ranije je poznato da se u Srdića šumi nedaleko Podgorja Krnjačkog, na sjeveroistočnim obroncima Skradske gore (428 m.n.v.), oko 12 kilometara južno od grada Karlovca, nalaze kamenolomi poklopaca i sanduka vapnenačkih škrinja, teških i po nekoliko tona. No, pojedini ogranci te prostrane i tajanstvene šume sakrivaju i drugačije megalite, nevjerojatnih oblika i veličine.
  • Nalazi divova i narodne predaje o divovima iz Imotske krajine
    Namjera ovog članka je ukazati na učestalo spominjanje nalaza kostiju divova u važnim publikacijama iz Imotske krajine, kao i da nešto iz njih naučimo.
  • Na lubanji diva u Lovreću ”biahu dva roga”
    U glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, kojega je izdavalo Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine iz Zagreba, u broju 1 iz 1859. godine objavljen je napis ”Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji s narodnimi običaji”. Napisao ga je, kako je istaknuto na prvoj stranici rada, Simeon Milinović (* 1). U napisu je, između ostaloga, zabilježio i vrijedno svjedočanstvo o pronalasku kostiju diva u Lovreću.
  • Spašen poklopac antičke škrinje u selu Gorinci nedaleko Toplica Lešće
    Okoliš crkve Sveti Juraj Mučenik u selu Gorinci, smještenom u dolini Dobre oko 2 kilometra južno od od Toplica Lešće, čuva vrijednu i zanimljivu kamenu spomeničku baštinu. Ističe se poklopac škrinje ili sarkofaga, za kojega arheološka struka smatra da je antičkog podrijetla, vjerojatno iz 3. stoljeća.
  • Plaški - veličanstvena i zaboravljena frankopanska utvrda
    Župa Plaški spominje se 1163. godine uz župe Krbava, Bužani, Vinodol, Novigrad i Modruš koje hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. daruje splitskom nadbiskupu Petru i to u kontekstu potvrde odluke prethodnog kralja Geze II, što znači da je župa postojala i prije.
  • Ledenice - nikad poražen čuvar frankopanskog Vinodola
    Ledenice su stara frankopanska utvrda, bolje rečeno - grad, jedan od najvećih u srednjovjekovnom Vinodolu.
  • Narodne predaje o divovima na Pelješcu: "Rađali se s rogovima"
    Rukopis pod nazivom ”Folklorna građa Pelješca i Neretve” iz 1956. godine čuva zapise o narodnim predajama o divovima koje potječu od stanovnika s krajnjeg juga doline Neretve i s poluotoka Pelješca. Predaje s Pelješca posebno su zanimljive, stoga što progovaraju i o divovima, ili možda tek jačim ljudima ili ljudima sličnim bićima, čije su glave bile - rogate!
  • Narodna predaja o divovima u Poljicama: ”Ruka bila jin debela ka najjačem čoviku noga u bedri”
    Poljica su kraj u Dalmaciji koji se prostire između Jadranskog mora i desne obale rijeke Cetine te jugoistočno do crte koja spaja ušće rječice Žrnovnice u more s naseljem Gardun na Cetini. Najveći i središnji dio Poljica zauzima planina Mosor (1339 m.n.v.), po čijim je malim poljima kraj dobio ime. Niti Poljica, kraj koji inače obiluje (pra)starim megalitskim gradnjama (* 1), nisu mimoišle narodne predaje o drevnim divovima.
  • Konj od jantara
    Prije više od 2000 godina, u Litvi na obali Baltičkog mora, pronađen je jedan veći grumen jantara. Pronalazač ga je prodao lokalnom trgovcu koji je otkupljivao velike količine jantara. Kada se nakupilo dovoljno jantara formiran je karavan koji je tzv. Jantarskim putem putovao do Italije.
  • Kostur diva u Bukovici: ”Glavina lucka ka najviši lonac od varćaka”
    U Dalmatinskoj Bukovici, krševitoj vapnenačkoj zaravni, prošaranoj manjim uzvišenjima, koja se prostire po prilici južno od rijeke Zrmanje, istočno od Karinskoga mora, sjeverozapadno od rijeke Krke te sjeverno od dijela željezničke pruge Zadar - Knin, sačuvala se narodna predaja o pradavnim ljudima, koji su bili - divovi.
  • Svjedočanstva o snazi nekadašnjih Ličana i Velebićana: ”Cio posečeni hrast ... uz bardo na ramenu nosio”
    U napisu ”Svjedočanstva o snazi nekadašnjih Ličana i Velebićana: ”Sedam je centi moga nositi””, izdvojio sam neka od svjedočanstava koja potkrijepljuju ovu tvrdnju. U ovaj napis uvrstio sam još nekoliko svjedočanstava koja ukazuju da su pojedini Ličani i Velebićani, kao i drugi ljudi s područja Dinarskoga gorja, nekoć bili daleko jači nego njihovi današnji potomci.
  • Frankopanski Slunj - Na korak do staroga sjaja
    Slunjska frankopanska utvrda je od otužne i zapuštene ruševine u samo nekoliko godina došla na samo nekoliko koraka od vrhunske turističke atrakcije i primjera obnove povijesne baštine, za što odajem priznanje upravi Grada Slunja, Turističkoj zajednici i svim institucijama koje su pridonijele na bilo koji način.
  • Krbavsko polje
    Do poprišta bitke na Krbavskom polju, u kojoj su godine 1493. pod nevještim zapovjedništvom bana Emerika Derenčina poginuli brojni hrvatski plemići, došli smo sa sjevernog odvajanja obilaznice Udbine na staru cestu.
  • Kaštel Severin
    Naziv mjesta Severin (na Kupi) prvi puta nalazimo u knjizi ”Modruški urbar” iz 1486. godine, kneza Bernardina Frankopana, sina kneza Stjepana III., gospodara Modruša.
  • Jastrebarsko
    Nešto manje od pola sata bilo mi je potrebno za obilazak i slikanje nekad velebnog dvorca Erdödy u Jastrebarskom, sada potpuno zrelog za temeljitu rekonstrukciju. Godine nemara došle su na naplatu.
  • Utvrda Zrin - U očekivanju preporoda sjedišta hrvatskih knezova
    Koliko je utvrda Zrin bila značajna u svoje doba, možda najbolje oslikava činjenica da je jedna grana Šubića uzela za drugo prezime Zrinski. Šubići su, uvijek je vrijedno istaknuti, jedno od dvanaest plemena koja su u doba narodnih vladara između svojih istaknutih članova, birali kralja i bana. Pritom je šest “jačih“ porodica biralo kralja, a šest “slabijih“ bana, odnosno potkralja kako bi to rekli u nekim drugim kraljevinama. Šubići su bili među prvih šest, dakle, pretendenti na hrvatsku krunu.
  • Ogromna lubanja iz grobnice u istarskom gradiću Završje
    Giacomo Filippo Tomasini (1595-1655.) tijekom obnašanja dužnosti biskupa u Novigradu Istarskom od 1642. do 1654. godine sastavio je obiman rukopis ”Istoria d’Istria”, koji je ostao nedovršen. U njemu je ostavio zapis o pronalasku kostura diva u selu Brkač nedaleko Motovuna oko 1650. godine, koji se nedugo nakon iskapanja raspao u prah. No, u istome rukopisu biskup je ostavio svjedočanstva, javnosti potpuno nepoznata, o još nekim nalazima koštanih ostataka divova iz Istre.
  • Svjedočanstvo očevidaca: ”Golemi kosturi u unutrašnjosti Istre”
    Istarski pravnik, političar i povjesničar Carlo De Franceschi (1809-1893.), podrijetlom iz sela Gologorica kraj Pazina (* 1), u napisu ”Pregiatissimo Signor Dottore!” (”Veleuvaženi gospodine doktore”), objavljenom u tjedniku ”L Istria” (* 2), godina VII broj 35 od 28. kolovoza 1852. godine, čitav jedan odlomak, koji je k tome tiskan na naslovnici tih novina, posvetio je divovima iz Istre. U odlomku ističe da svjedoci potvrđuju otkrića kostura divova širom toga poluotoka.
  • Kostur diva pronađen nedaleko Motovuna u Istri
    ”U vili Branenzio, nedaleko od Motovuna, prije nekoliko godina pronađen je ukop u kojem se nalazilo tijelo goleme veličine koje se raspalo u prah. Govorilo se da je riječ o divu sličnom onom koji je pronađen u Pijemontu.”, zapisao je biskup iz Novigrada Istarskog, Giacomo Filippo Tomasini (1595-1655.; prezime se pravilno piše s jednim slovom ”m”, kako ga je pisao i sam Tomasini, nap. pis.), svećenik, pisac i povjesničar podrijetlom iz Padove u Italiji (* 1).
  • Tajna Siničić špilje: Neodgonetnuto pismo staro oko 12 tisuća godina*
    S izleta do Kutereva, Krasnog i vrila Gacke u Lici, poduzetog s prijateljima 12. kolovoza 2007. godine, donio sam kući gomilicu turističkih karata i vodiča, a posebnu pozornost privukla mi je mala fotomonografija - turistički vodič "Gacka", u izdanju Turističke naklade iz Zagreba. U toj knjižici objavljenoj 1999. godine, u poglavlju ”Povijest pokrajine Gacke” nalazi se snimka naslovljena "Leptolitički urezi na stijeni u Siničić špilji, 9500. g. pr. K.".
  • Oktriće poklopca kamene škrinje u Donjem Budačkom
    Malo je poznato da je arheolog, muzealac i numizmatičar Josip Brunšmid (1858-1929.), u vrijeme dok je bio upravitelj Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, prvi profesor arheologije na Sveučilištu u Zagrebu te urednik ”Vjesnika Hrvatskoga arheološkoga društva”, vršio arheološka istraživanja i iskopavanja na području današnje općine Krnjak.
  • Junaci, divovi i patuljci Gorskoga kotara*
    Za razliku od dugogodišnjih istraživanja nadnaravnih bića obližnje Istre i Hrvatskog primorja, područje Gorskoga kotara ostalo je na marginama folklorističkih istraživanja.
  • Višetonski kameni "lijesovi" oko Korane i Mrežnice
    Južno od Karlovca, u plitkom kršu obraslom šumom, pronađeno je 40-ak kamenoloma, s nedovršenim ili oštećenim sanducima i poklopcima škrinja (sarkofaga), od kojih najveći teže i do 3 tone.
  • Je li u Donjem Kosinju ipak sačuvan jedan stećak - ploča?
    Kosinjska dolina kraj je bogate prošlosti, s brojnim i važnim kulturno-povijesnim spomenicima, koji sežu od prapovijesti do srednjeg vijeka (* 1). Je li se među njima nekoć isticalo i koje grobište (nekropola) sa stećcima? Na osnovu istraživanja povijesnih izvora i obilazaka nalazišta stećaka u Lici, sklon sam mišljenju da su sva značajnija naselja na prostoru Like nekoć imala takve nekropole. Obzirom na to, moguće je da se (bar) jedno takvo grobište nalazilo i negdje na području Kosinjske doline.
  • ”Ogrlica” od kamenja kao da ocrtava na tlu ležeće tijelo diva s Vučjaka
    U prethodna tri napisa posvećena otuđenju kostura diva s planinske visoravni Vučjak u jugoistočnom Velebitu (* 1), predstavio sam većinu spoznaja do kojih sam došao istražujući događanja vezana uz tu krađu divovskih kostiju. Ta zbivanja široj javnosti nikada nisu predstavljena, a za njih ne znaju niti arheolozi, antropolozi i povjesničari. Jedini pisci koji su se dotaknuli tih događanja bili su pojedini planinari koji su boravili u tome dijelu Velebita. Ali i oni su ih predstavili poprilično suzdržano, tek kao slutnju istinskih zbivanja, nigdje u napisima izričito ne spominjući našašće kostiju velebitskog diva.
  • Svjedočanstva o snazi nekadašnjih Ličana i Velebićana: ”Sedam je centi moga nositi”
    Danas malo tko zna tko je bio ”Junak iz Like”. Marijan Matijević (1878-1951.), rođen u zaselku Duboki Dol blizu Gračaca, bio je početkom 20. stoljeća ”najjači čovjek na svijetu”. Pročuo se po savijanju željeznih šipki, kidanju lanaca, lomljenju debelih dasaka, zabijanju čavala šakom, razbijanju kamena rukama, ...
  • Otkriće najzapadnijeg stećka u južnovelebitskom Podgorju?
    Na groblju uz crkvu Sveta Trojica u naselju Tribanj Šibuljina možda je sačuvan poveći ulomak stećka - ploče, do sada nezabilježenog od strane povijesne, konzervatorske ili arheološke struke. Potvrda otkrića ostatka toga stećka značila bi da je najzapadnije poznato nalazište stećaka u južnovelebitskom Podgorju pomaknuto na zapad za još deset kilometara. Groblje u Tribanj Šibuljini, naime, nalazi se oko 10 kilometara sjeverozapadno od crkve Sveti Petar, smještene na razmeđi naselja Starigrad - Paklenica i Seline, oko koje je groblje s 40-ak očuvanih stećaka.
  • Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja (2.)
    U tri navrata tijekom 2022. godine četvero članova istraživačke družine vezane uz portal Budni Div tražilo je u kraju uz rijeku Koranu, između naselja Blagaj i Veljun, položaj srednjovjekovne glagoljaške crkve Sveti Ivan. O istraživačkim nastojanjima oglasili su se 24. listopada napisom ”Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja” (*), u kojem su predstavili mjesto povrh desne obale Korane nedaleko Veljuna za kojega su mislili da odgovara položaju crkvine odavno srušene crkve.
  • ”Divovski tragovi” - prošlosti i budućnosti Plaščanske doline
    Umirovljeni vojni časnik Aleksandar Budisavljević u knjizi ”Pleme Budisavljevića u Gornjoj Krajini”, objavljenoj 1890. godine, prisjećajući se školovanja u Plaškom, od 1832. do 1839., spomenuo je da je upravo tamo prvi puta čuo narodnu predaju o drevnim ličkim prastanovnicima Nemrima: ”Nijesam pitao starca Ivu: ko su bili ti ”Nemri”, jer kad sam još mali bio i u Plaškom u školu išao, slušao sam tamo naše proste lude pripovjedati: da je nekad na svijetu bilo Nemera, t. j. ljudih, koji nijesu umirali ...”.
  • U potrazi za još dvije zaboravljene crkve u Blagaju
    Naš mali slobodni istraživački tim u potrazi je za još dvije zaboravljene glagoljaške crkve koje su pripadale posjedu Blagaj, na području koje danas pripada Gradu Slunju.
  • Uspjela potraga za glagoljaškom crkvom Sveti Ivan kod Blagaja
    Prostor oko rijeke Korane nije dovoljno istražen niti od strane povjesničara, a još manje arheologa. Radi se o području koje sada pripada gradu Slunju, te općinama Barilović, Krnjak i Vojnić. U vremenu prije turskih osvajanja to područje pripadao je nekadašnjoj srednjovjekovnoj županiji Goričkoj, koja se prostirala gotovo od Slunja, u tadašnjoj županiji Drežničkoj, pa sve do Metlike u Kranjskoj.
  • Vrebac - nalazište s najviše ”preživjelih” stećaka u Lici?
    O stećcima s Crkvine na području naselja Vrebac u Lici ne postoji niti jedan stručni izvještaj arheologa ili povjesničara. Nitko iz spomenutih znanstvenih krugova, dapače, nije ih niti istražio (* 1). Jedini stručnjak koji ih je tek spomenuo, bio je arheolog i muzealac Josip Brunšmid (1858-1929.) iz Zagreba. Učinio je to u radu ”Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije II. 2. dio”, objavljenom u glasilu ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva”, svezak 3 broj 1 iz 1898. godine.
  • Vilovske grede - divovsko zdanje drevnog žrtvenika?
    Na području naselja Pavlovac Vrebački, smještenom oko 15 kilometara jugoistočno od Gospića i tek par stotina metara zapadno od rječice Jadove, desne pritoke Like, nalazi se jedinstvena prapovijesna građevina. Četiri ogromna kamena, poredana jedan uz drugi na stjenovitoj polici koja se izdiže oko četiri metra iznad kr(a)ške zaravni! Je li ta divovska kamena tvorba bila posvećeno mjesto drevnih stanovnika toga dijela središnje Like?
  • Stražbenica
    Zanimljivosti oko ličke rijeke Jadove, koje sam kroz objave na Facebook-u do sada obradio, mahom su nepoznate široj javnosti. Ipak, jedan lokalitet, također nepoznat široj javnosti, u stručnim krugovima je itekako poznat i obrađen.
  • Špilja i vidikovac Šupljača
    Nakon što smo kroz prethodne objave obišli izvor Jadove, uznemirili gavrane na Štulića kulini, napili se vode iz Vodene špilje i skakali po kamenim prijelazima preko rijeke, u ovoj objavi otkrivamo "2 u 1", špilju i vidikovac Šupljaču.
  • Vodena špilja
    Nastavljamo šetnju oko ličke rijeke Jadove. U srednjem toku, nekoliko metara od korita Jadove, nalazi se neobična Vodena špilja.
  • Kameni prijelazi preko Jadove
    Nakon što sam u prethodnim objavama opisao izvor Jadove i srednjovjekovnu Štulića kulu, šećemo dalje i otkrivamo nove zanimljivosti. Jedna od možda najvećih atrakcija duž Jadove su prastari kameni prijelazi preko rijeke.
  • Štulića kula
    Nakon što sam u prethodnoj objavi opisao izvor rijeke Jadove, ovaj put vas vodim do Štulića kule, jedine sačuvane srednjovjekovne gradine duž toka Jadove.
  • Istine i laži o pronalasku divovskog kostura u istarskom gradu Labinu
    U Labinu u istočnoj Istri pronađen je na razmeđu 17. i 18. stoljeća kostur diva ”čija je lubanja bila tri puta veća od uobičajene”. Zapis o tome sačuvao je u rukopisnoj povijesti Labinštine ugledni labinski građanin, možda čak i suvremenik toga izuzetnog događaja u novijoj povijesti Labina. Podatak o tome vrijednom nalazu probio se u javnost, međutim, tek nakon 1847. godine, kada je spomenuti rukopis prvi puta objavljen, u tjedniku ”L Istria”. Zanimanje za pronalazak, i to ne samo među povjesničarima i sakupljačima starina u Istri, već i kod arheologa i antropologa širom Europe, dodatno je 1875. godine ”podgrijala” objava znanstvenog rada jednog tada cijenjenog člana Antropološkog društva iz Londona.
  • Kamenu Babu s Grobnika je ”moral bušnut saki ki je po prvi put šal zgoru va Grad”
    ”Naša domaćica Julijana Hlača nan je povedala o isturenon kamiku na zidu kuće ka stoji pul ceste za va stari Grad kega j narod vavik zval Baba. A kamik zaspraven zgjeda kod ženski lik (z oblinami kadi njin je i mesto) i pretpostavja se da je z vrimena Liburnih ki su ju - Veliku majku - štovali kod božanstvo.”, napisao je na čakavštini planinar i administrator facebook stranice PD Tuhobić 26. kolovoza 2022. godine, nakon izleta do starog grada (kaštela) Grobnik (* 1) nedaleko Rijeke.
  • Izvor rijeke Jadove
    Nakon dugog perioda lošeg vremena, prošli vikend konačno sunce i naravno jurnuh u prirodu. Ovaj put je palo istraživanje rijeke Jadove u Lici.
  • Rovanjska pod Velebitom: ”Preživjela su” samo tri ulomka i možda tek jedan cjelovit stećak
    ”Treba još jednom otići na groblje i detaljno ga pretražiti u potrazi za mogućim preostalim pločama!” Zapisao sam to kao podsjetnik u dnevnik koji vodim o istraživanjima, na stranici posvećenoj nekadašnjoj nekropoli stećaka u malom podvelebitskom naselju Rovanjska, nedaleko gradića Starigrad - Paklenica. Prošla je gotovo godina dana, kada sam uspio ispuniti zadaću koju sam si zadao tim ”nalogom”. U Rovanjskoj sam pronašao nekoliko ulomaka drevnih kamenih nadgrobnih ploča, kao posljednji spomen na jednu od najzapadnijih nekropola stećeka na čitavom njihovom području prostiranja od Like u Hrvatskoj pa do jugozapadne Srbije.
  • Drevni bunari Zakope u udolini Vučjak na jugoistočnom Velebitu
    U planinskoj udolini Vučjak na jugoistočnom Velebitu nalazi se skupina drevnih bunara, u široj javnosti poznata tek malobrojnom stanovništvu obližnjih ličkih i bukovičkih zaselaka, rijetkim planinarima i nekolicini putnika - pustolova. Zemljovidi su sačuvali ime bunara iz davnina: Zakope.
  • Kopajući grote u Loborici, Pustov sin pronašao je kosti dvaju istarskih divova
    U naselju Loborika (talijanski Lavarigo), smještenom oko 7 kilometara sjeveroistočno od Pule, etnolozi koji su nakon Drugoga svjetskog rata obilazili Istru kako bi zabilježili narodne predaje, priče i pjesme, od mještana su doznali i za pronalazak kostiju drevnih divova u tome kraju.
  • Pavlinski samostan Svetice - Posljednje počivalište knezova Frankopana Ozaljskih
    Pročitavši na web stranici pavlinskog samostana Svetice (www.svetice.com) da su arheolozi istraživali kripte i zidove izvorne gradnje samostana, zamolio sam patera Marka Glogovića da Goranu Majetiću, uredniku portala Budni div i meni dopusti istraživački obilazak crkve i ulazak u kripte.
  • Koliko je uistinu star Kudin most na rijeci Krupi?
    Idemo dalje sa razotkrivanjem laži ... Na redu je i Kudin most na rijeci Krupi čiju gradnju smještaju u prijelaz iz 18. u 19. stoljeće, bez ikakvih dokaza, zapisa, a kamoli datacija.
  • Stećci koji ruše službene dogme
    Evo stećaka koji ruše službene dogme te i dalje izazivaju šutnju: ilirske kacige s perjanicom, stupovi antičkoga hrama, divovi, mitski Siruš (Mušhuššu), slon, razne čudnovate životinje, ogromni megalitski stećci od 10 do 32 tone, ...
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 3. dio
    I od zaleđa Trogira do Biokovlja nailazimo na ostatke i temelje kiklopskih kuća. Ssusrećemo se i s kontinuitetom suhozidne gradnje, ali sa znatno manjim kamenjem.
  • Dva posjeta Teutinom dvorcu
    Pučka predaja na otoku Šolti spominje dvorac legendarne ilirske kraljice Teute. Njezino ime u izvornom obliku na ilirskom jeziku bilo bi Teutana - što bi značilo “gospodarica ljudi“ odnosno “kraljica“, a pronašao sam i da bi proto-indo-europski korijen mogao ići u smjeru “vladarica naroda pod oružjem“, što opet asocira na kraljicu.
  • Potraga za "preživjelim” stećcima u Čanku nastavlja se ...
    Čanak je selo smješteno usred Like, u maloj dolini Ličkog sredogorja koja oblikom sliči ovalnoj posudi. Ime sela potječe upravo od tuskog naziva za zemljanu zdjelu, iz vremena kada je Lika, od 1527. do 1689. godine, bila pod turskom vlašću. Uistinu postoje, međutim, dvije doline toga imena, Veliki i Mali Čanak, odijeljenje brijegom Srdelj, pa bi ispravan naziv za čitav kraj bio Čanci ili Čanke. Tamošnje starohrvatsko naselje (ili zbir zaselaka) prije turskog zauzimanja Like zvalo se Kovačići (* 1).
  • Je li ”donedavno brojnija” nekropola stećaka u Čanku posve uništena?
    Prvi do sada poznat pisani trag o stećcima u Čanku u Lici potječe od učitelja Bože Ratkovića (* 1) iz 1900. godine. Nalazi se u pismu koje je poslao tadašnjem uredniku glasila ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva” Josipu Brunšmidu (* 2). Urednik Josip Brunšmid pismo, ili pak ulomke iz njega, nije objavio u glasilu. Inače je slične dopise predstavljao u rubrici ”Izvještaji muzejskih povjerenika”, no pismo Bože Ratkovića iz nepoznatih razloga tamo nije uvrstio (* 3).
  • Pljačka ilirske baštine: U krađi kostiju drevnog diva s Velebita sudjelovali su i stranci!
    Kada sam temeljem dostupnih izvora pomislio da sam iscrpio ”knjiško” istraživanje moguće sudbine divovskih kostiju koje je na Vučjaku iskopao Ivan Gojtan 1925. godine iz samo njemu jasnih pobuda, i bez odgovora na pitanje je li to učinio ”na svoju ruku” ili je iza njegovog čina stajao još netko, naišao sam na još jedan izvanredan napis.
  • Jesu li kosti drevnog diva s velebitskog Vučjaka završile u muzeju?
    Nastavljajući potragu za odgovorima vezanim uz pronalazak divovskih kostiju u grobu Ilije Smiljanića (* 1) na Velebitu, a posebice na pitanje o daljnjoj sudbini tih kostiju, za koje se pouzdano zna samo da su izvađene iz groba i nekamo odnesene, predstavljam još neke zanimljive, pa i iznenađujuće podatke o zagonetnom divu s jugoistočnog Velebita. Uistinu, što je gospićki odvjetnik, kulturni radnik i planinar Ivan Gojtan (1869-1939.) učinio s pronađenim kostima nakon što je oskvrnuo grob junaka u kr(a)škoj udolini podno vrha Tremzin(k)a?
  • Umjesto posmrtnih ostataka Ilije Smiljanića - otkrio kosti velebitskog diva
    ”Pronađene kosti Ilije Smiljanića. G. dr. Gojtan javio je brzojavom dne 23. X. da je pronašao na Velebitu kosti junaka Ilije Smiljanića.” Ovako glasi kratko priopćenje koje je u odjeljku ”Društvene vijesti” u časopisu ”Hrvatski planinar”, broj 9 iz 1925. godine, objavio urednik Josip Poljak. Tko je bio junak Ilija Smiljanić? Tko je tragao za njegovim posmrtnim ostacima? Je li ih uistinu pronašao? Ili je, naprotiv, otkrio kosti jednog od drevnih divova, o kojima su šaputala pokoljenja gorštaka s jugoistočnog Velebita?
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 2. dio
    Kraj sela Tugare u Poljicama u Dalmaciji, podno vrha Mošnice (Primorska kosa planine Mosor) nalazi se kiklopska mlinica s presušenim izvorom.
  • Megalitske kuće divova iz Kostanja
    Tragom drevnih dalmatinskih divova - 1. dio. Megalitske kuće drevnih dalmatinskih divova u Kostanjama (Poljice) ... s nadvratnicima od 3-3,5 tona!
  • Kako se kalio koristan narativ
    Ovoga puta osvrnut ćemo se na zanimljiva istraživanja popa Petra Stanića objavljena u “Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva u Zagebu (Vol. 14. - No 1., 1892.) u dvodijelnom članku “Predpovjestni spomenici vrličke okolice u Dalmaciji“.
  • Veliki Tabor
    Da je mjesto radnje legende o tragičnoj ljubavi Veronike Desinić i Fridrika Celjskog upravo Veliki Tabor - jedna od najbolje obnovljenih i uređenih hrvatskih utvrda, opće je poznato. O tome su pisala velika imena hrvatske književnosti i umjetnosti uopće. Meni, skromnom pisaru frankopanskih “kronika“, Veliki Tabor bio je zanimljiv i sve do nekidan - neposjećen.
  • Zagonetna izdužena lubanja iz Jopića pećine
    U Jopića pećini na Skradskoj gori nedaleko Krnjaka, oko 22 kilometra južno od Karlovca, hrvatski špiljari pronašli su 1987. godine uistinu nesvakidašnji nalaz, izduženu ljudsku lubanju. Otkriće je očekivano pobudilo zanimanje nekolicine tada vodećih hrvatskih paleontologa, antropologa i arheologa. Izvršena su antropološka istraživanja lubanje, no sve do danas više je pitanja nego li odgovora na tajne koje krije.
  • Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka
    ”Kao djevojčica čula sam da se na vrhu brijega Martinšćak, uz crkvu Sveti Martin, nekoć nalazila veća kamena nadgrobna ploča. Stariji mještani govorili su da je pod njom bio pokopan neki istaknuti pojedinac.”. Priopćila mi je to Vera Matešić, djevojačkog prezimena Vuglešić, iz Petrunića nedaleko Generalskog Stola, podrijetlom iz sela Ladvenjak podno Martinšćaka, 27. travnja 2022. godine, kada je čula da istražujem povijest njezinog rodnog kraja. Čuvši djelić predaje o drevnoj grobnici na vrhu Martinšćaka, nametnulo mi se pitanje: Kakva je sudbina te nadgrobnice?
  • Maškovića Han
    Priča vezana uz Maškovića Han je uistinu zanimljiva. Počinje s Josipom Maškovićem rođenim oko 1604. godine u Vrani u hrvatskoj kršćanskoj obitelji. Nadarenog dječaka uočio je Durak beg i poslao ga u vojnu službu u Istanbul gdje je brzo napredovao i vremenom postao admiral turske flote.
  • Templarska utvrda Vrana
    Kada se s dalmatinske autoceste skinete na izlazu Benkovac - skrenite lijevo i slijedite putokaze za Pakoštane. Jako dobar razlog za to je posjet ostacima nekada veličanstvene utvrde Vrana, a ništa manji obilazak Maškovića Hana, sada vrhunski uređenog hotela. No, krenimo redom.
  • Martinšćak - pradavno svetište i središte Gorice
    Brijeg Martinšćak (345 m.n.v.), koji se uzdiže oko 10 kilometara južno od grada Karlovca, okružen sa sjevera, istoka i juga rijekom Koranom, plijeni pozornost s koje god strane mu prilazili. Lako je uočljiv je jer se izdiže iznad okolnog pobrđa, a osobit i stoga jer je najviši dio brijega nalik stošcu. Takvim položajem i oblikom, brijeg je zacijelo od davnina imao važnu ulogu u životu ljudske zajednice koja je obitavala u njegovom okruženju.
  • Crikvena - sjećanje na ”gromovitu” velebitsku crkvu?
    Rožanski kukovi su skupina od 50-ak ”djevičanskih” stjenovitih vrhova viših od 1600 metara. Ovo planinsko područje pod ”strogom zaštitom” smješteno je u okviru Narodnog parka ”Sjeverni Velebit”. Stara narodna imena većine tih vrhova - kukova ili tornjeva - nisu sačuvana uslijed iseljavanja i izumiranja velebitskog stanovništva. Među nekolicinom vrhova kojima su predaje spasile izvorni naziv ističe se Crikvena, vrhunac uz koji je vezano sjećanje na prastaru crkvu.
  • Pećane ili Jošane - u kojem selu je bilo groblje sa stećcima?
    Pećane ili Jošane - u jednom od ta dva sela na Krbavi, a možda i u oba, bez sumnje nalazila se nekropola stećaka. No, zbog nedovoljno točnih, a dijelom i proturječnih, podataka o položaju crkvine na kojoj je to groblje bilo, dvojbeno je gdje se ono uistinu nalazilo. Pri tome valja istaknuti da današnje stručnjake, povjesničare i konzervatore ta nedoumica ne dira. Ne stoga što svi redom znaju, ili pak ne znaju, gdje se spomenuta nekropola nalazila, već zato što ih njezino postojanje - ne zanima.
  • Kratka posjeta Brlogu na Kupi
    U katastarskim granicama današnjeg općinskog središta Kamanja nalazilo se nekada frankopansko vlastelinstvo Brlog. Danas od njega nije ostalo mnogo, ali me je jako obradovalo što sam ga imao prilike vidjeti i obići.
  • Krbava i Frankopani
    Lokacija Gradina, nedaleko od Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, u stvari je stolno mjesto srednjovjekovne župe Krbava. Povijesno gledano, pripadala je Gusićima, jednom od dvanaest starih hrvatskih plemena, odnosno njihovoj grani Kurjakovića koji su obiteljsko ime dobili po Kurjaku Gusiću.
  • Tužević: Najzapadnija poznata nekropola sa stećcima
    Prvi do sada poznati podatak o postojanju stećaka u selu Tužević, smještenom u gorskoj udolini oko 10 kilometara sjeverozapadno od Brinja, potječe od odvjetnika i političara Đure Kumičića (1886-1975.) iz Zagreba. Nije poznato kako je saznao za tamošnje stećke, no spoznaje o njima proslijedio je sugrađanki, povjesničarki umjetnosti i konzervatorici Anđeli Horvat (1911-1985.). Tragom tih podataka, jedina je od stručnjaka obišla crkvinu u Tuževiću u potrazi za preostalim stećcima.
  • U Debelom Brdu više nema stećaka, ali niti sjećanja na njih?
    Povjesničar, konzervator i muzeolog Većeslav Henneberg (1889-1937.) iz Zagreba ostavio nam je jedinu poznatu fotografiju stećka iz Debelog Brda. Naselje Debelo Brdo smješteno je uz sjeveroistočni rub Krbavskog polja. Nalazi se oko 15 kilometara sjeverozapadno od Udbine. Većeslav Henneberg stećak iz Debelog Brda snimio je tijekom obilaska Like 1923. godine (* 1).
  • Kratka potraga za ostacima Velemerića
    Srednjovjekovni utvrđeni grad Velemerić je prije prije više od 250 godina, točnije 1774-1775. ucrtan u zemljovid Karlovačkog generalata kao stara utvrda (Altes Schloss), što znači da je već tada bio napušten.
  • Uništene nadgrobnice - stećci u Rovanjskoj: ”Na svakoj bija isklesan poniki bilig”
    Rovanjska (* 1) je primorsko naselje smješteno u maloj uvali na istočnom kraju Podvelebitskog prolaza (kanala) i sa sjeverne strane Masleničkog ždrila. Na mjesnom groblju, uz samu morsku obalu (danas Obala Ante Mateka), nalazi se crkva Sveti Juraj. Crkva predromaničke građevinsko-arhitektonske osnove, za koju povjesničari pretpostavljaju da potječe možda još iz 9. stoljeća (* 2), pravi je biser starohrvatske sakralne arhitekture. I samo seosko groblje uz crkvu vrlo je staro, o čemu su sve do novijeg vremena svjedočile i velike kamene nadgrobnice - stećci.
  • Po(r)uka stećaka iz Grabušića: ”Počivali u miru Božjem”
    Prema zapisanoj predaji žitelja sela Grabušić, smještenog oko 8 kilometara jugoistočno od Korenice i u blizini državne ceste koja vodi prema Udbini, na tamošnjoj Crkvini (* 1) još otprilike sredinom 19. stoljeća bilo je čak 50 stećaka. Danas, oko 170 godina kasnije, tamo više nema niti jedne kamene nadgrobnice - stećka. Posljednji primjerci, kojih je možda i manje nego pristiju na ruci, s Crkvine su odavno izmješteni i ugrađeni u suhozidnu ogradu koja se pruža uz mjesni put. Kako je došlo do razgradnje i uništenja toga grobišta (nekropole) sa stećcima, sudeći po njihovom broju jednog od najvećih i najznačajnijih u staroj Lici?
  • U posjetu frankopanskom Tržanu, Oštarijama i Ogulinu
    Povijesno-putopisna družina portala Budni Div u nedjelju, 27. ožujka 2022. godine, pohodila je Modruš, sjedište srednjovjekovne županije Modruške. Ekipa u sastavu Cvetka Klajnšek i njezin (i naš) cucak Dante, Andrea Radojčić, Valentina Vuković, Biserka Beronić Biba, Martina Majetić te Goran i Tata Tomy okupila se u Karlovcu i uputila starom cestom preko Duga Rese i Generalskog Stola.
  • ”Uskrsnuće” stećka u Gradini Koreničkoj
    Imao sam zadovoljstvo pružiti doprinos pronalasku spomenika nepoznatog povijesnoj struci, koji je više od pola stoljeća ležao odbačen i zaboravjen nedaleko mjesta s kojega izvorno potječe. Riječ je o stećku, jednom od rijetkih ”preživjelih” nadgrobnih spomenika u Lici, najzapadnijem kraju u kojem su stećci izrađivani i postavljani, koji se nekoć nalazio na već odavno nepostojećem groblju uz crkvu u današnjoj Gradini Koreničkoj (* 1). Niti spomenutoj crkvi, stradaloj vjerojatno s početkom turskih provala u 15. stoljeću, također više nema traga.
  • U potrazi za utvrdom Stojmerić
    Na karti Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine istočno od Blagaja, točnije Vlaškog Blagaja (Wallach Blagay), u blizini granice tadašnje Vojne Krajine i Turske Hrvatske (Turkish Croatien) ucrtan je toponim Rudera B. Stoinerich. ”Rudera” je stara njemačka riječ za ruševine, koju možete naći samo u starim kartama i knjigama, a u suvremenom njemačkom jeziku upotrebaljava se riječ “Ruine”.
  • Špilje na Jankovcu u srcu Papuka - počivalište zanesenjaka i sklonište hajduka
    Iznad slikovite udoline u središnjem dijelu gore Papuk u Slavoniji, u maloj špilji usred strme litice, nalazi se kamena grobnica - sarkofag vlastelina i vojnog časnika Josipa pl. Jankovića (1780-1861.). Udolina Jankovac dobila je ime po ”velikašu, čudaku i samotnjaku”, kako se ističe na obavijesnoj ploči Javne ustanove Park prirode Papuk. Uistinu je, međutim, naziv doline stariji i potječe od prezimena te plemićke obitelji u čijem posjedu se nalazio dio prostranih papučkih šuma.
  • Tko skrnavi Grob, sustiže ga kazna
    Arheološka istraživanja u i oko crkve Sveti Marko Grob u Podudbini učvrstila su pretpostavku da je na tome mjestu pokopan barem dio hrvatskih ratnika poginulih u bitci protiv turske vojske na Krbavskom polju 1493. godine. U propovijedi koju je održao na svečanosti u povodu izgradnje nove crkve Sveti Marko Grob 2002. godine (* 1), tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović između ostaloga naglasio je, na osnovu uvida u pokazatelje arheoloških istraživanja, da su:
  • Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke
    Udbina s Podudbinom i okolnim zaselcima prostire se uz rub jugoistočnog dijela prostrane ličke krške zaravni Krbavskog polja (* 1). U Podudbini, zaselku smještenom - kako mu ime govori - podno sjevernih obronaka brijega na kojem se uzdiže naselje Udbina, nalazi se crkva Sveti Marko Grob. Crkva znakovitog naziva izgrađena je sjeverno od rječice Krbave (Krbavice), nedaleko njezine desne obale, na rubu doline koja se prostire prema planini Ličkoj Plješivici. Kroz povijest su, međutim, na tome položaju izgrađene čak tri crkve. Crkvina dvaju starijih crkava istražena je od 1996. do 2000. godine. Provedena iskapanja dala su niz zanimljivih otkrića, među kojima i pronalazak kamenih ploča, koje predstavljaju osobit vid stećaka.
  • Klokoč - na braniku domovine
    Za doći do utvrde Klokoč spremite se za gaženje po niskom raslinju, naročito kupinama, posebno ako se za takav izlet odlučite u doba jače vegetacije.
  • ”Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni
    U napisu ”Zašto Ante Škobalj nije pronašao stećke u Mogoriću?” ukazao sam na razloge bezuspješne potrage za tim drevnim spomenicima, koju je davne 1966. godine proveo pisac jednog od najvrijednijih djela posvećenih stećcima, knjige ”Obredne gomile - Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji”. Ovim napisom, pak, po prvi puta se javnosti prikazuje točan položaj, izgled, veličina te broj i stanje očuvanih mogorićkih stećaka (* 1), upravo ono što je pred više od pola stoljeća želio učiniti svećenik Ante Škobalj.
  • Zašto Ante Škobalj nije pronašao stećke u Mogoriću?
    Mogorić je naselje s više zaselaka smješteno u jugoistočnom dijelu Ličkoga polja, 19 kilometara jugoistočno od Gospića (* 1). Istraživanje stećaka u Lici provedeno je u skromnom obimu, i to gotovo isključivo u 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća. Mogorić je pri tome značajan kao jedno od rijetkih ličkih naselja u kojima je, za spomenutih istraživanja, zabilježeno postojanje tih kamenih spomenika (* 2). Zanimljivo je da jedan od najboljih poznavatelja baštine stećaka, posebice u Dalmaciji, svećenik Ante Škobalj (1914-2000.) nije uspio pronaći mogorićke stećke tijekom potrage koju je poduzeo 1966. godine.
  • Furjan - Izvorno frankopanski
    Utvrda Furjan spominje se kao frankopanski posjed u srednjovjekovnoj Drežničkoj županiji koji pripada desetak kilometara udaljenom kaštelu Tržac na desnoj strani rijeke Korane. Po kaštelu Tržac zove se i najdugovječnija grana porodice kojoj je pripadao i posljednji Fran Krsto.
  • Kremen - dva puta u vlasništvu Frankopana
    Utvrda Kremen, smještena na glavici iznad Korane i ravnice nazvane Logorište, jer su u ona davna viteška vremena vojske tamo podizale svoje šatore dok su se okupljale i pripremale za bitke, dva puta je bila u vlasništvu knezova Frankopana.
  • Stazama Budnog diva: Tounj
    Naša mala povijesno-putopisna družina okupila se, nakon pauze na koju nas je potjeralo bujanje proljetne vegetacije, na prvi izlet ove jeseni. Pozivu su se odazvale Biba, Dora, Martina i Cvetka, s njom je naravno i naš cucak Dante, te Goran, Zdravko i naravno Tata Tomy. Lily je otišla na Hvar i neće je biti s nama cijele jeseni, a Andrea je dan prije bila vrijedna u Ribniku.
  • Svjedočanstvo povjesničara: Div uzidan u temelje grada Senja
    U temeljima obrambenog zida grada Senja otkriven je u 17. stoljeću divovski kostur. Kratki izvještaj o ovom nesvakidašnjem otkriću objavljen je, ni manje ni više nego u onovremenom prestižnom enciklopedijskom izdanju! S vremenom je ovaj izvanredni povijesni događaj zaboravljen, pa i od strane stanovnika ovog ponosnog hrvatskog i uskočkog grada. Priča o otkriću kostura senjskog diva istodobno je i veličanstvena i jeziva. Po prvi puta predstavljamo prijevod njezinog zapisa, izvorno objavljenog na njemačkom jeziku i pisanog goticom (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u velebitskom Podgorju: ”Grobovi junaka od one dobe svita”
    Od strane zapisivača narodnih predaja, južnovelebitsko Podgorje najbolje je (iako zapravo još uvijek nedovoljno) istražen kraj primorske, južne strane planine Velebit. Riječ je vrletnom kraju, ”divlje” prirode, s rijetkim krškim poljima u ”moru” stijenja, čije je malobrojno stanovništvo sačuvalo nekolicinu zanimljivih priča o pradavnim divovima. Uistinu, osim takvih predaja, postoje i zapisi o pronalasku vrlo velikih kostiju i lubanja na južnom Velebitu (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Prvo su bili Nemri, pa ”Grci”, pa Turci
    Jedna od zapisanih narodnih predaja u kojoj se spominju divovi Nemri potječe iz okolice Lovinca u jugoistočnoj Lici. Zapisala ju je istraživačica usmene književnosti dr. sc. Maja Bošković - Stulli (1922-2012.), s početkom rada u Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) u Zagrebu. Predaju nije objavlila, ali njezin rukopisni zapis čuva se u spomenutom Institutu (* 1).
  • Utvrda Budački i vrelo Mlakovac
    Oko dva i pol kilometra zapadno od ruševina utvrde Zimić postojao je grad Gorica, sjedište županije Goričke, kasnije preimenovan u Budački, prema prezimenu starog ličkog plemstva Budak koje se u 16. stoljeću nastanilo na ovom području. U nekim spisima još se spominje i kao Budačka Gorica.
  • Pohod na Zimić
    Ekipa u sastavu Biba, Martina, Goran i Tata Tomy odvažila se popeti do ostataka utvrde Zimić. Najkraće rečeno, sretnog puta do Zimića naprosto - nema.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: ”Nisu bili ni živi ni mrtvi”
    Još jedan Ličanin, prirodoslovac Ivan Krmpotić (1875-1944.), zabilježio je narodnu predaju o tamošnjim divovima Nemrima. Ivan Krmpotić rođen je u selu Barlete nedaleko Gospića (* 1). U ”Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena” objavio je, od 1900. do 1929. godine, niz napisa o prirodnim obilježjima, povijesnoj baštini, osobinama ljudi, narodnim običajima, gospodarskim osobitostima, pučkim predanjima, ... tadašnje općine (Lički) Osik.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Na Bilaju nađen veliki Nemerov gnjat
    Prvi zapisivači narodnih predaja o divovima u Lici bili su domaći ljudi, podrijetlom iz Like. U prethodna dva napisa naslovljena ”Narodne predaje o divovima u Lici” predstavio sam dva lička zapisivača takvih predanja, Moju Medića i Aleksandra Budisavljevića. Mojo Medić potekao je i odrastao podno jedne od najviših ličkih planina, Ličke Plješivice, a Aleksandar Budisavljević djetinjstvo je proveo u ličkim naseljima Vrebac i Plaški. I naredni prenositelj izvornih pučkih ličkih predaja o divovima Nemrima, Mile Magdić, potječe iz kraja koji graniči s Likom, tom središnjom hrvatskom pokrajinom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Nemri - drevni lički prastanovnici
    Etnolozi koji su u novije vrijeme prikupljali narodne predaje o starom narodu Like, Nemrima, u napisima u kojima su predstavili istraživanja spomenuli su kao izvore tih predaja pojedina naselja u blizini Gospića. Isto je učinila i nekolicina ranijih zapisivača takvih ličkih predaja. U ovom napisu predstavljam jedno takvo mjesto, Mušaluk, udaljeno od središnjeg grada Like tek 7 kilometara. No, isto tako prvi puta ukazujem i da se predaja o drevnim Nemrima prenosila i na krajnjem sjeverozapadnom rubu današnje Like, u Plaškom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Kako je stari Nemer zadobio naklonost cara Varaona?
    Prema predajama naroda koji živi na području Velebita, Like i Bosanske Krajine, tu su u drevnoj prošlosti živjeli divovi Nemri. Prema tim predajama, Nemri su bili prastari ljudi, koji su u ovim krajevima obitavali već i prije ”Grka”. Nemri su po njima, dakle, bili prvi poznati starosjedioci tih prostora.
  • Ponikva sa suhozidom zagonetne namjene u Janja Gori
    Prostor Janja Gore kod istoimenog naselja blizu Plaškog gotovo je u potpunosti arheološki neistražen, a posjeduje uistinu zadivljujuće preostatke iz drevne prošlosti. Naravno, nema tu ni govora o nekom ”skrivenom blagu”. Nema niti ostataka velebnih građevina poput utvrda ili crkava. Ali zagonetnih gradnji, nepoznate namjene, itekako ima. Treba se potruditi i pronaći ih jer su ih obrasli šumski guštici.
  • Starovjekovna kamena sunčana ura iz Josipdola
    Nedaleko Josipdola u vrijeme vlasti Rimskog carstva nalazilo se značanije naselje. Prostiralo se podno brijega Viničica (420 m.n.v.), oko rječice Munjava u Carevom Polju, na području današnjih sela Šušnjevo Selo i Čakovac Oštarijski. Povjesničarima je poznato još od začetaka arheoloških uvida u 19. stoljeću.
  • Gvozdansko - slavna utvrda Zrinskih
    Danas nitko ne dvoji da bi branitelji Gvozdanskog odbili još jedan turski pokušaj zauzimanja utvrde da se nije umiješala priroda. A priča ide otprilike ovako.
  • Crkvište Kokirevo kod Vojnića: Analiza potrage i nestanka!?
    U mojim potragama za zaboravljenim kulturnim dobrima nalaze se i ovakve lokacije, koje nam svjedoče o životu na današnjem području Korduna prije provale Osmanlija.
  • Dva tunela Koranske pruge kod sela Točak
    Koranska pruga je nikad završeni projekt željezničke pruge od Karlovca preko Slunja do Bihaća, uz zamišljeni odvojak od Slunja preko Plaškog do Senja, započet između dva svjetska rata, 1939. godine.
  • Divovi su hodali Slavonijom ...
    I na području današnje Slavonije nekoć su obitavali ljudi divovskog rasta. Jedan od dokaza za ovu tvrdnju pružaju zapisi svećenika Antuna Bogetića, koje je objavio sada već davne 1872. godine. Posve zaboravljeni zapisi, tadašnjeg bogoslova u Đakovu, nude svjedočanstvo o divovskim kosturima pronalaženim nedaleko toga grada, u naselju Cerna u Slavonskoj Posavini.
  • Otmić - utvrda skrivena u dubokoj šumi
    Otmić je utvrda za koju je malo tko čuo, a još manje ju je posjetilo. Imaju zato jako dobri razlozi. Prvi je što je Otmić jako davno napušten, prije više od 400 godina. Drugi je što je duboko u šumi, postrani čak i šumskih puteva, a naći ćete ga ucrtanog tek u jednoj karti - “vojnoj specijalki” iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Stoga je izlet na staru utvrdu prava avantura.
  • Narodna predaja o kamenoj škrinji iz Korane: Sveti Perca i vodene vile
    Žitelji sela Gornji Šćulac, smještenog uz lijevu obalu Korane nedaleko Barilovića, koji od davnine znaju da korito rijeke skriva neke od drevnih kamenih škrinja, izrađenih u obližnjim kamenolomima u vapnenačkom kršu, ispreli su o njima zanimljivu predaju. Predaju, koja je posebice vezana uz nalaz dijela sarkofaga u Korani kod Donjeg vrutka, zapisao je, pod naslovom ”Sveti Perca i vodene vile”, zaljubljenik u baštinu dugoreškog kraja, slobodni istraživač Petar Bišćan 1999. godine (* 1).
  • Podvodna arheologija: Rijeka Korana podno obronaka Skradske gore skriva još dva višetonska poklopca sarkofaga
    U suradnji Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda (HRZ) i Konzervatorskog odjela u Karlovcu, 2006. godine obavljena su podvodna rekognosciranja rijeke Korane na položaju Donji vrutak. Stručni voditelj istraživanja bio je Krunoslav Zubčić iz Odjela za podvodnu arheologiju HRZ-a, a u radu mu je pomagao arheolog Konzervatorskog odjela u Karlovcu Krešimir Raguž sa suradnicima Jurajom Štefančićem i Majom Luketić. Tom prigodom u Korani kod Donjeg vrutka pronađen je još jedan poklopac sarkofaga. Već ranije, naime, s gotovo istoga mjesta zasebno su izvađene dvije polovice jednog drugog sarkofaga, o čemu sam pisao u napisu ”Podvodna arheologija: Dvije polovice (priče) istoga poklopca kamene škrinje iz Korane kod Donjeg vrutka”.
  • Podvodna arheologija: Tko će ”sastaviti” dvije polovice poklopca kamene škrinje iz Korane kod Donjeg vrutka?
    U karlovačkim rijekama zabilježena su do 2019. godine tri nalazišta kamenih škrinja (sarkofaga) iz vremena vladavine Rimskog carstva, na kojima su pronađena ukupno četiri dijela škrinja: 3 poklopca i jedan neutvrđeni dio (za koji postoje naznake da se također radi o poklopcu). U prethodnom napisu posvećenom tim podvodnim arheološkim nalazima na karlovačkom području, ”Podvodna arheologija: U potrazi za kamenom škrinjom iz Kupe kod Hrnetića”, istaknuto je: ”Od tri spomenuta riječna nalazišta sarkofaga, dva su u Korani, a jedno je u Kupi. Nalazišta u Korani, kod Donjeg vrutka (s dva nalaza) i kod Bišica (Bišića) grede, oba podno obronaka Skradske gore (429 m.n.v.) zapadno od Krnjaka, u srednjem su toku rijeke, u neposrednoj blizini najvećeg broja do sada poznatih kamenoloma na dugareškom području u kojima su takvi spomenici izrađivani.”.
  • Vješto pero književnika Tomislava Beronića: Izvornim pričama oživljeni povijesni likovi i djela knezova Krčkih Frankopana
    Rijetke su knjige čija se prva naklada proda prije nego li su objavljene. Jedna od takvih iznimki je djelo Tomislava Beronića ”Frangere pane - Priče o Frankopanima”. U knjizi je kao godina objave naznačena 2022., no već uoči Božića koji joj prethodi, piscu je - nakon samo tjedan dana po izlasku iz tiska - preostala tek nekolicina primjeraka! Činjenica koja dovoljno govori da je zanimanje za spisateljev rad i sadržaj njegove nove knjige uistinu izuzetno. No, zašto je tome tako?
  • Pohod na Skrad
    U pohod na ostatke frankopanskog grada Skrada na Korani krenulo nas je osam - Biba, Lily, Andrea, Cvetka, Goran, Zdravko, cucak Dante i moja malenkost. Iz Krnjaka smo krenuli prema planu točno u 13 sati državnom cestom D-1 prema Zagorju, pa desno kroz Čatrnju i Donji Skrad do zaselka Vujaškovići.
  • Otkriven prastari kamenolom na brijegu Vinici
    Vinica je oniža gorska kosa s istaknutim položajem nedaleko sutoka Mrežnice i Korane, koje oplakuju njezine padine sa sjevera i jugoistoka. Takav položaj, danas svega nekoliko kilometara udaljen od gradskih središta Karlovca i Duga Rese, vrlo vjerojatno je bio korišten i u dalekoj prošlosti. U dostupnim povijesnim izvorima nema spomena mogućih gradinskih naselja, svetišta, humaka (tumula), ... Bit će da nisu provedena istraživanja. Naime, Vinica (ipak) krije tragove drevnih ljudskih napora.
  • Podvodna arheologija: U potrazi za kamenom škrinjom iz Kupe kod Hrnetića
    Da se rijekom Kupom plovilo u starom vijeku izvijestio je grčki zemljopisac, povjesničar i mislilac Strabon Amasejac (oko 64-23. prije Krista), u opsežnom djelu ”Geografija”, koje se sastoji od 17 knjiga. Dio suvremenih povjesničara i arheologa smatra da su se Kupom, kao i dijelovima donjih tokova Korane i Mrežnice, u razdoblju vladavine Rimskog carstva na prostoru kojeg obuhvaća današnje Pokuplje, prevozili između ostaloga i kameni nadgrobni spomenici - sarkofazi i urne (*1).
  • Frankopansko Bosiljevo
    Koliko je kaštel Bosiljevo bio značajan u svoje doba govori i činjenica da trasa čuvene ceste Karoline ide uz njegove zidine. U doba gradnje Karoline (počela se graditi 1725. godine) posjed je bio u vlasništvu grofovske porodice Erdödy, odnosno još preciznije mlade kontese Ane Barbare kćeri jedinice hrvatskog bana Nikole Erdödyja. Ona ga je udajom za Dizma Andriju Auersperga donijela u miraz muževoj porodici kod koje je ostao, uz neko kraće razdoblje vlasničkih previranja, sve do 1820. godine.
  • Pohod na Blagaj na Korani
    Do Blagaja na Korani, ili Hrvatskog Blagaja kako ga danas zovu, lako je doći državnom cestom D-1 od Karlovca prema Slunju. Pet kilometara iza Veljuna, odmah nakon dugog ravnog uspona oštro je skretanje desno na lokalnu cestu za Blagaj i nakon nekih 300 metara doći ćete do crkve svetog Duha.
  • Tko je pronašao i kome su smetale kosti divova s južnog Velebita?
    U napisu ”Jesu li na južnom Velebitu pronađene divovske lubanje?”, već sam spomenuo da je Ivan Krajač jedini koji je izvijestio o otkriću divovske lubanje s južnog Velebita. Tome je ostalo tako i nakon jedinog do sada provedenog arheološkog istraživanja prapovijesnog groblja na kojem je nađena, a koje je u skromnom obimu provedeno 1982. godine. O tome istraživanju izvijestio je Ante Glavičić (1931-2003.), povjesničar, arheolog i kustost Gradskog muzeja Senj u napisu ”Arheološki nalazi iz Senja i okolice (VI.)”, objavljenom u časopisu "Senjski zbornik”, broj 10-11 iz 1984. godine. Premda o poduzetim istraživačkim radnjama i nalazima piše dosta detaljno, na pune četiri stranice, niti riječju ne spominje pronalazak ikakvih većih kostiju. Ničim ne daje naslutiti niti da je upoznat s bilješkom Ivana Krajača od prije pola stoljeća.
  • Jesu li na južnom Velebitu pronađene divovske lubanje?
    Planinar, pisac, odvjetnik i političar Ivan Krajač (1877-?) (* 1), rodom iz grada Senja podno Velebita, bio je i odličan poznavatelj najduže i najljepše hrvatske planine. Predlagao je i poticao gradnju nekolicine prvih planinarskih kuća i skloništa na njoj. Zaslužan je i za izgradnju vrhunske planinarske staze kroz sjeverni i srednji Velebit, na najtežim dionicama izvedene kao suhozid, poznate pod imenom inženjera koji je vodio gradnju, Ante Premužića iz Senja, Premužićeva staza. U doba kada je obilazio Velebit i pisao o njemu i njegovim žiteljima, bio je jedan od malobrojnih koji se nije ustručavao napisati istinu, i to o jednom izuzetnom nalazu sa svete hrvatske planine.
  • Gdje je nestao prvootkriveni - ”Gavranov” stećak iz Plaškog?
    Povijesno-arheološka struka uvriježeno smatra kako je u Plaškom, 1900. godine prigodom uređenja korita rječice Dretulje, pronađen samo jedan stećak. U napisu ”Plaški zaslužuje povratak jedinstvenog spomenika - kamenog stećka” (* 1) istaknuto je da taj spomenik, po mnogo čemu jedinstven i značajan, ”.... zaslužuje da se, iz Povijesnog muzeja Hrvatske, u čijoj zbirci kamenih spomenika se čuva, vrati u mjesto svojeg nalaska. Ako i ne kao izvorni spomenik, a onda svakako kao njegova vjerna ”preslika”.”. Ujedno je u napisu naglašeno: ”Uz ovu, vrijedilo bi ispuniti i drugu zadaću, pronaći nestali drugi plaščanski stećak, i ukoliko je očuvan, dodijeliti i njemu zasluženo mjesto u javnom životu Plaškog.”.
  • Slobodni kraljevski grad Perna
    Perna je povijesno zanimljiva i zbog toga jer je prva u Hrvatskoj, godine 1225. dobila od kralja Bele IV. povlastice slobodnog kraljevskog grada, dakle 17 godina prije Gradeca, Gornjeg grada današnjeg Zagreba.
  • Krstinja
    Krstinja je uistinu dojmljiva i to u svakom pogledu. Prvi puta se spominje 1334. godine kao Cerstina u kojoj je bila župa Svih Svetih. Prvi poznati vlasnici bili su iz plemena Ladihovića od Kremena, a poimence vlastelin Juraj Sanković i njegovi sinovi Nikola i Ivan, koji su svoje imanje 1504. godine prodali knezu Grguru Frankopanu Cetinskom, kaločkom nadbiskupu. Imanjem potom vladaju kneginja Dora Blagajska, supruga Grgurovog brata kneza Ivana Frankopana koji je poginuo u krbavskoj bitci i njihov sin također Ivan.
  • Bunari Lazareti na Dinari
    Na planini Dinari podno vrha Badanj na oko 1000 metara nadmorske visine stoji skriven od očiju javnosti kulturno-povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva; 9 bunara s dvije lokve, i sve je to u lošem stanju osim jednog najvećeg megalitskog bunara.
  • Plaški zaslužuje povratak jedinstvenog spomenika - kamenog stećka
    O stećku iz Plaškog razmjerno je dosta toga napisano, još od 1900. godine kada je pronađen. Opisivali su ga i neki od najznačajnijih povjesničara, povjesničara umjetnosti i konzervatora u Hrvatskoj i šire. Svi su redom isticali njegovu spomeničku vrijednost, posebice za prostor Ogulinsko-plaščanske udoline. Kameni stećak iz Plaškog veličinom i uklesanim znamenjem ne može se mjeriti s najvećim i reljefno najbogatijim stećcima, kakvi se ponajviše nalaze u predjelima od Bosne preko Hercegovine do Dalmacije. No, plaščanski spomenik ipak je po mnogo čemu jedinstven i značajan te zaslužuje da se, iz Povijesnog muzeja Hrvatske, u čijoj zbirci kamenih spomenika se čuva, vrati u mjesto svojeg nalaska. Ako i ne kao izvorni spomenik, a onda svakako kao njegova vjerna ”preslika”.
  • Stazama Budnog Diva: Crkva sv. Lovre u Skradu na Korani
    Unutar zidova podgrađa frankopanskog kaštela Skrada na Korani, još u 14. stoljeću spominje se crkva Sveti Lovro koja opstaje kao glagoljaška župa sve do druge polovice 16. stoljeća (* 1).
  • Stazama Budnog Diva: Trupinjak
    Trupinjak je u vrijeme Vojne Krajine bio, možemo to slobodno reći, na svom vrhuncu. U tom je selu, naime, bilo zapovjedno mjesto satnika, odnosno kapetana u ondašnjoj vojsci. Na karti iz 1774-1175. godine jasno je ucrtan objekt i ograđeno dvorište, pretpostavljam visokom drvenom ogradom, uz kojega je oznaka “Hauptm. Quart.“ (njem. Hauptman - satnik, kapetan).
  • Stazama Budnog Diva: Krajačeva pećina
    Do Krajačeve pećine nije posebno teško doći, mada nije baš ni usput. S glavne ceste D-1 koja od Karlovca vodi prema Slunju odvojite se lijevo u selu Budačka Rijeka prema Trupinjaku i držite se ceste nekoliko kilometara sve do kamenoloma. Ne možete ga promašiti sve i da hoćete. Nastavite preko mosta desno u selo Mala Crkvina. Držite se i dalje asfaltirane ceste koja vijuga kroz dolinu. Ta cesta je nekada bila jako važna prometnica, ucrtana u sve karte Vojne Krajine. Razlog tome je staro zapovjedno mjesto Trupinjak (Hauptman. Quart.) koje do sada još uvijek nije podrobnije istraženo.
  • Veliki prapovijesni humak u Točku Veljunskom
    Na rubu strme desne obale, oko 90 metara iznad rijeke Korane, nedaleko sela Točak Veljunski nalazi se u široj okolici Karlovca jedan od najvećih i najbolje očuvanih prapovijesnih brežuljaka - humaka koji je ljudskih ruku djelo. Na temelju slučajnih površinskih nalaza, a u iščekivanju (sustavnih) arheoloških istraživanja, pretpostavlja se da potječe od plemena Kolapijani iz starijeg željeznog doba (oko 700. do 300. godina prije Krista).
  • Stazama Budnog Diva: Kod sv. Vida u Velikoj Crkvini
    Crkvu sv. Vida pod gradom Skradom, na koju danas upućuje toponim Velika Crkvina, potražili smo na osnovu karte Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine i zapisa u knjizi Radoslava Lopašića “Karlovac - poviest i mjestopis grada i okolice“, objavljenoj 1879. godine.
  • Mala Crkvina - zagonetke iščezlog naselja, crkve, grobišta i kamenoloma
    Mala Crkvina danas je tek zaselak s 30-ak stanovnika, ali i s više napuštenih domaćinstava. Kuće su raštrkane na brežuljcima koji se prostiru iznad vijugavog korita potoka Trupinjska rijeka. Zaselak se nalazi oko 8 kilometara južno od općinskog središta Krnjaka. Negdje na području današnjeg zaselka u starom vijeku vjerojatno je bilo smješteno rimsko naselje, na koje na više mjesta upućuju površinski arheološki nalazi za koje se pretpostavlja da potječu s njegove nekropole. Na prostoru današnje Male Crkvine potom je zasigurno postojalo srednjovjekovno selo s crkvom Sveti Martin i pripadajućim grobljem, za koje se također ne zna gdje su se točno nalazili.
  • Stazama Budnog Diva: U potrazi za crkvom Sveti Martin u Maloj Crkvini
    U svojoj knjizi “Poviest Karlovca” Radoslav Lopašić na stranici 107. navodi crkvu “sv. Martina na Gorici kod starog zavičaja plemića Oršića, valjda današnje mjesto Mala Crkvina kod Gornjeg Budačkog“ te u fusnoti dopisuje: “God. 1501. Martin župnik, Tomo kapelan; god. 1558. pop Bernardin od Tržca župnik, Matija Dianić kapelan; god 1574. župnik Nikola. Nakon utemeljenja župe slavetićke god. 1662. smjestiše Oršići u crkvu sv. Antuna dva zvona, donešena za provale turske od sv. Martina u Goričanih.“.
  • Steničnjak
    Ekipa u sastavu Biba, Andrea, Cvetka i naravno cucak Dante, te Goran, Zdravko i Tata Tomy hrabro se uputila put stare utvrde Steničnjak. Prije “odlaska na teren“, prema već ustaljenom običaju, proučio sam sve što se proučiti dalo. Tijekom prijepodneva dobio sam od Kreše Regana i crtež mogućeg izgleda grada Steničnjaka i tako sam mu se obradovao.
  • Novi stećci ili nadgrobnice s crkvine u Podumu
    Crkvina u selu Podum jedna je od malobrojnih u Lici koja je arheološki pomnije istraživana. Dapače, iskapanja na nekadašnjem groblju uz ostatke ranokršćanske crkve Sveti Marko vršena su (čak) tri puta. Tim veće iznenađenje predstavljaju novouočeni stećci koji potječu s grobišta (nekropole) koje se nalazilo neposredno uz ovu manju jednobrodnu građevinu s četvrtastom apsidom.
  • Jesu li stećci ili nadgrobnice iz sela Podum u Lici postali kameni otpad?
    Za nekolicinu stećaka uz temeljne ostatke kršćanske crkve Sveti Marko u selu Podum blizu Otočca zna se još od 19. stoljeća. Od tada do danas ostaci crkve i okolnog groblja arheološki su istraženi u tri navrata, 1900., 1989. i 2006. godine. Stećci su pritom ostajali nekako po strani zanimanja stručnjaka, nedovoljno istraženi, a još manje zaštićeni od propadanja i uništavanja. Takav odnos prema stećcima nije posebnost spomenutog arheološkog nalazišta, već je to čest ”pristup” tome vidu spomeničke baštine u Hrvatskoj. Dokaz je to da premalo cijenimo takve spomenike, a prvenstveni razlog tome je skromno znanje koje o njima posjedujemo.
  • Velebitski bunar Pištetak s pisanim kamenom
    Na Velebitu je puno većih, ljepših i značajnijih bunara, no bunar Pištetak ima ugrađen pisani kamen, ne toliko star, ali o njemu nema nijednog zapisa. Bunar se nalazi nedaleko nekadašnjeg zaselka Gornji Bileni (oko 720 m.n.v.), koji se smjestio zapadno od asfaltne ceste koja se s prijevoja Alan spušta do Jadranske magistrale te naselja i luke Jablanac na morskoj obali. Točnije, bunar Pištetak smješten je uz put koji s Gornjih Bilena silazi u velebitsko Podgorje.
  • Bunari u Mravnici kraj Šibenika
    Mravnica, selo južno od Perkovića u šibenskom kraju (i predgrađu!?), skriva kulturno povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva, deset bunara s lokvom.
  • Prapovijesna gradina Gredech - antiquum locum castri
    U počecima mog istraživanja Korduna, tražeći po nekim ključnim riječima na internetu (toponimi), ugledao sam dokument pod nazivom “Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske”, u izdanju Ministarstva kulture Republike Hrvatske, svezak 19 iz 2017. godine, s temom “Petrova gora - Pavlinski samostan Sv. Petra“, autorice Tajane Pleše i koautora Petra Sekulića, Andreja Janeša, Hrvoja Kalafatića i Kristine Jelinčić Vučković.
  • Crkvišće u Bukovlju - 6 i pol tisuća godina povijesti
    Kada sam 2013. godine prvi puta posjetio uzvisinu znanu među žiteljima obližnjeg sela Bukovlje pod nazivom Crkvišće (rjeđe i Gradišće), čitava obitelj imala je tu mali sat (pra)povijesti. Predavač nam je bio arheolog Krešimir Raguž iz Konzervatorskog odjela Karlovac, otkrivač nalazišta i, uz arheologe i konzervatore Anu Azinović Bebek i Petra Sekulića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Zagreba, voditelj tamošnjih arheoloških istraživanja.
  • ”Jamboraška” vlaka Terezijana primorskim padinama Južnog Velebita
    Terezijana. Sredinom 18. stoljeća, kad je posvuda po svijetu porasla potražnja za drvenom građom, na inicijativu same Marije Terezije, istražene su velebitske šume te popravljene stare i izgrađene nove vlake. Tim su vlakama podgorski “jamboraši” cijelo jedno stoljeće dovlačiti goleme jelove i smrekove trupce i ostalu građu s Velebita na more. Podgorci su te vlake zvali vlakama ili cestama Marije Terezije.
  • Petrovac Veliki i Mali - prijedlog za obiteljski istraživački izlet
    Za nas koji živimo u blizini odlazak u Petrovu Goru baš i nije neki “big deal“. Tu je - pod rukom - što se u narodu kaže, na petnaestak minuta mirne vožnje prekrasnim krajolikom prema Vojniću, a zatim od Vojnića prema Lovačkom domu i restoranu “Muljava“. Baš mi nije sretan naziv, posebno ne za restoran, nekako vuče na nešto muljavo, prljavo … No, nije tako. Restoran je sasvim u redu, kao i cijene, kvaliteta odgovara cijeni, a palačinke sa šumskim voćem su specijalitet kuće. Tek toliko da znate kad se već nađete tamo.
  • Kamena škrinja koja je po noći na tajanstven način ”pobjegla”
    U listopadnoj šumi nedaleko kolnika povijesne ceste Jozefine, blizu zaselka Gornji Bobani kod Generalskog Stola, i željezničke pruge Karlovac - Rijeka, koja tuda prolazi usporedno sa cestom, nalazi se već gotovo 2 tisuće godina malo poznati kameni spomenik. Uz ogromni sanduk kamene škrinje, koji počiva u šumskoj tišini Benićke drage, vezana je i neobična narodna predaja.
  • Mollinaryjeva cesta i Put uz Orlovaču uz napuštenu velebitsku žičaru
    Orlovača. Ništa nije obilježilo velebitsko Podgorje kao njegove drage. Možda su kukovi iznad Jablanca najuočljiviji i terasa najprostranija, pitome brisničke uvale najslikovitije, a pristranci sjeverno od Selina najzeleniji u Podgorju, ali prva asocijacija za cijeli podvelebitski prostor svakako su podgorske drage. Ta, duboko u velebitski kamen bujicama usječena korita došla su najviše do izražaja u veličanstvenim pakleničkim prodorima.
  • Zaboravljeni kolnik prvobitne Karoline - prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora
    Brojni suvremeni putopisci, ali i povjesničari, navode da se povijesna cesta Karolina od kamenog mosta u Novigradu na Dobri pruža uzvodno dolinom Dobre prema Jarčem Polju, od kuda dalje vodi ka Bosiljevu. Isto će vam tvrditi i gotovo svi stanovnici naselja koja se nalaze uz spomenutu dionicu ceste. Navedena tvrdnja, međutim, ne odgovara povijesnoj istini. Prvobitni kolnik prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora nije se pružao spomenutim smjerom, već nekoliko kilometara sjevernije. No, on se već odavno gotovo posve izgubio u prirodnom krajoliku, a s njime je u zaborav otišla i spoznaja o ”Staroj Karolini”. No, potrudite li se, uspjet ćete ga pronaći!
  • Stari toponimi na području Krnjaka
    Prema vojnoj karti Karlovačkog generalata iz 1774.-1775. godine područje današnje općine Krnjak pripadalo je Slunjskoj pukovniji (“Sluiner Regiment“). Naziv današnjeg općinskog središta Krnjak, nalazi se na karti upisan kraj većeg objekta na mjestu današnje zgrade osnovne škole u obliku “Lieut Quart Kernyak“ što je oznaka ureda vojnog časnika u činu poručnika (njem. Lieutenant). To je jedini objekt na području od današnje državne ceste D-1 do današnjeg Podgorja, što upućuje na to da je samo selo Krnjak nastalo nakon 1774. godine.
  • Zapostavljene megalitske zidine Nadina i Slivnice
    Kada čovjek dođe na važna i zapostavljena arheološka nalazišta u Nadinu i Slivnici, bude zaprepašten kakvo stanje zatekne. Budući da nema nikakvih putokaza, lokalitet je teško naći, a jednom kad tamo stigne, kretanje je otežano zbog korova i uopće žalosnog stanja u kome se lokalitet nalazi. Žalosno je također što nije promoviran u svijetu kao megalitsko mjesto s poligonalnim načinom gradnje i što su arheološka istraživanja nakon barem stotinu godina i dalje mizerna, ali su zato pljačke kontinuirane i velike. Mjesto je žalostan svjedok kako se odnosimo prema svojoj baštni i kako ne umijemo prepoznati vlastiti identitet.
  • Veličanstveno drevno naselje skriveno pod najvišim vrhovima Velebita (2.)
    Tko su bili ”Grci” kojima predaja pripisuje gradnju i opstanak drevnog i zagonetnog naselja na Stražbenici, nadomak zadivljujućih stijena jedne od najviših skupina vrhova na Velebitu, Rožanskih kukova? Kada su ga izgradili, koliko dugo su u njemu obitavali, kada su ga i zašto napustili? Kako i čime su ”zidali” kuće od teškog kamenja? Zašto su glavni put koji vodi kroz naselje ogradili suhozidima, mjestimice visokim i preko dva metra? Ova i još brojna druga pitanja ”opsjela” su me po obilasku toga veličanstvenog povijesnog zdanja.
  • Veličanstveno drevno naselje skriveno pod najvišim vrhovima Velebita (1.)
    Pod najvišim vrhovima Sjevernog Velebita nalazi se, javnosti posve nepoznato, veličanstveno starodrevno naselje ”grčkih stanova”. Udaljeno je od označenih planinarskih staza i skriveno u stoljetnoj bukovoj šumi. Za njega uistinu zna tek nekolicina starosjedilaca, potomaka nekadašnjih velebitskih stočara, koji već odavno tu ne borave niti koriste visokogorske livade za ljetnu ispašu. Područje na kojem su ostaci naselja smješteni nazivaju Stražbenica. Kuće (”stanovi”), terase, pa i čitave ulice, nasljeđe su nepoznatih majstora megalitske gradnje. Leže skriveni na čak oko 1450 metara nad morem, tek 200-njak metara niže od stjenovitih Rožanskih kukova.
  • Zagonetke velebitske crkve Velike Gospe od Rujna
    Usred velebitske visoravni Veliko Rujno nalazi se jedna od rijekih preostalih crkvi na Velebitu, crkva Velike Gospe od Rujna (naziva se i Velika Gospojina, Velikorujanska Gospa, Sveta Marija, Majka Božja, ...). Ova zavjetna crkva u službi je vjernika južnovelebitskog Podgorja. Crkva i njezina okolica baštine drevne duhovne i svjetovne tajne žitelja najveće hrvatske planine. U ovome napisu predstavljam tek djelić tih zagonetki ...
  • Goleme kosti s Hajdovčaka kraj Samobora
    I na području današnjeg Samoborskoj gorja, sjeveroistočnog dijela Žumberačke gore, nekoć davno živjeli su divovi. O njihovom postojanju sačuvana je narodna predaja, koju je zapisao, i time je pomogao sačuvati od zaborava ali i proširiti, Milan Lang (1863-1953.), učitelj, pisac, prevoditelj i etnograf. Da su drevni ljudi divovskog rasta uistinu obitavali na šumovitim bregima nadomak današnjeg grada Samobora svjedočili su još u 19. stoljeću, ako je suditi po spomenutoj predaji, i pronalasci golemih kostiju.
  • Obredne gomile Dalmacije - drevno zapostavljeno blago
    Dalmacija i Hercegovina posjeduju izuzetno poseban i rijedak povijesno-arheološki fenomen u svijetu napravljen ljudskom rukom u davnoj prošlosti. To su obredne kamene gomile - vijenci na vrhuncima brda koje narod naziva gradinama.
  • Otkriven novi kamenolom sarkofaga - u Straži nedaleko Duga Rese! (2.)
    Ubrzo po objavi gornjih vijesti (* 1) javilo mi se nekoliko ljudi koji su željeli doznati još više, a neki i obići nalazište. Na žalost, dopis jednog od njih, studenta arheologije s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Davida Fudurića iz nalazištu bliskog Donjeg Zvečaja, greškom sam uočio tek nakon pola godine. No, mladi istraživač ipak se upoznao s nalazištem, obišavši ga u proljeće 2020. godine pod vodstvom arheologa Kreše Raguža. U jesen je već obranio diplomski rad pod nazivom ”Gornje Bukovlje (Crkvišće), kasnoantička utvrda i crkva”.
  • Vrijedan nalaz urne u pročelju crkve u Novigradu na Dobri
    Okolo crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Novigradu na Dobri nekoć se nalazilo groblje, kojem već odavno nema traga (današnje groblje smješteno je stotinjak metara podalje). Kako arheološka istraživanja nisu provedena, ne zna se potječe li groblje iz srednjeg vijeka ili je možda i starije. Pretpostavku da je tu postojala antička nekropola osnažuju pronađene rimske opeke ugrađene u pod crkvenog kora, rimski novčići iskopani nedaleko od crkve, kao i poklopac urne (ili manjeg sarkofaga) koji se nalazi uz prilazno stubište crkvi.
  • Div djevojka s Dobre
    I u karlovačkom kraju sačuvane su narodne predaje o divovima. Koliko god se činile plodom mašte njihovih kazivača, u svojem sjemenu čuvaju sjećanje na neka davna neobična bića. Gorostasna - veličinom, snagom, umijećem, ...?
  • Otkriven novi kamenolom sarkofaga - u Straži nedaleko Duga Rese! (1.)
    ”Novootkriveni prastari "kamenosjek" (iako, s tehnološkog gledišta, kamen se lomi ili pili, no riječ kamenolom danas asocira na "uništenje" kamena) u hridima vapnenca; "kamenčuge" (megaliti) teže i do 7 tona! Nazire ih se desetak. Raznog stupnja dovršenosti i očuvanosti. Predviđena namjena: kamene grobnice (sarkofazi). Pretpostavljena starost: oko 1700 godina (ili više?). "Škrinje" su izuzetna spomenička ostavština kr(a)škog područja južno od Karlovca. S brojnim, i nadalje otvorenim, pitanjima!”
  • Urna u pročelju crkve Sveti Mihovil u Erdelju
    Crkva Sveti Mihovil Arkanđel nalazi se u naselju Erdelj nedaleko Generalskog Stola. Smještena je na blagoj uzvisini ponad desne obale rijeke Dobre. Prvi puta se spominje 1743. godine kao drvena i ruševna crkva. Ubrzo je na istom mjestu sagrađena crkva od kamena, koja će od 1790. do 1829. godine biti župnom crkvom.
  • Starodrevna tajanstvena crkvina na velebitskim Jezerima (1.)
    Na planinskoj visoravni Jezera (ili Krasanska jezera), jednom od najljepših i najprostranijih visokogorskih travnjaka Sjevernog Velebita, nalaze se kameni zidovi starodrevne i po mnogo čemu zagonetne crkve. Danas Crkvine (ili Crikvine - kako je zovu Primorci, na čakavskom narječju), ostatka vjerskog zdanja za koje ne znamo kako je nekoć izgledalo, tek možemo pretpostaviti da je, za razliku od sadašnjeg svetišta ”pod otvorenim nebom”, bilo nadsvođeno krovom od drvenih greda, šiblja, suhih trava, ... Kameno zdanje s pravom možemo pisati velikom početnim slovom, Crkvina, jer je ime crkve, odnosno sveca kojem je bila posvećena, već poodavno zaboravljeno.
  • Megalitski zid grada Osora na otoku Cresu
    Spomenici i građevine podignute megalitskim načinom gradnje pobuđuju sve veće zanimanje istraživača i javnosti. Istočna obala Jadranskog mora s otocima i brdsko-planinskim krškim zaleđem pravo su carstvo te izuzetne povijesne kamene baštine, čija starost seže i više tisuća godina u prošlost.
  • Naši dugovječni pretci, staklena gora i ključ u zmajevom srcu
    Malo tko danas zna da je Rudolf Strohal (1856-1936.), jezikoslovac, književnik i povjesničar, sabirao narodne predaje krajeva od Pokuplja do Gorskog kotara. Kao ravnatelj Kraljevske velike realne gimnazije u Karlovcu, objavio je 1886., 1901. i 1904. godine tri knjige “Hrvatskih narodnih pripovijedaka”. Objavio ih je u vlastitoj nakladi i o svom trošku, želeći da se sačuva to vrijedno narodno blago. Dragocjenost je i to, što je pripovijetke bilježio u izvornom narječju njihovih kazivača.
  • Višetonska kamena škrinja iz Hrvatskog Blagaja
    Ostaci Mravunčeva mlina na rijeci Korani nedaleko naselja Hrvatski Blagaj čuvaju ulomak višetonske kamene škrinje iz razdoblja antike.
  • Traže se mali miljokazi s ceste Lujzijane na području Prilišća i Netretića
    Uz Lujzinsku cestu, građenu od Rijeke do Karlovca od 1803. do 1811. godine, osim 17 većih miljokaza nalazili su se i mali miljokazi. Veliki miljokazi bili su smješteni uz cestu na razmaku od po jedne austrijske poštanske milje, a mali na razmaku od po jednu šesnaestinu iste te milje ili 250 bečkih hvati. Kako 1 austrijska milja iznosi 4000 bečkih hvati, a 1 bečki hvat 1,896 metara, proizlazi da su mali miljokazi postavljeni na međusobnoj udaljenosti od oko 472 metra. Unutar svake milje bilo je, dakle, 15 malih miljokaza.
  • Velebit - carstvo megalita i divova
    Poštovani pratitelji mrežnih stranica Budni div, pred Vama je uistinu tek djelić (pra)davnog graditeljskog umijeća s predajama ovjenčane planine Velebit. Priložene fotografije svjedoče o ostavštini suhozida i kamenih kuća zaselaka Ramići, Parići i Kneževići, u kojima danas veći dio godine više nema žive duše. Kneževići su već gotovo pola stoljeća pusti, zarasli u teško prohodnu šikaru i šumu. U Ramićima i Parićima tek ljeti oživi kuća, dvije, preuređene za prihvat izletnika. A oni gotovo bez iznimke žure osvojiti još pokoji velebitski vrh, nesvjesni da planina krije i veličanstveno građevinsko umijeće naših predaka.
  • Tragom višestoljetnog zapisa o nalazu ”iznimno velikih ljudskih kostiju”
    Prosvjetni radnik i pisac Franjo Julije Fras (Franz Julius Fras, 1794-1868.) u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze”, objavljenoj 1835. godine (cjeloviti prijevod na hrvatskom jeziku, ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”, objavljen 1988.) ostavio je zanimljivu zabilješku o špilji nedaleko naselja Jesenica u Lici: ”Nadalje se tu u Pišteniku nalazi špilja 10 hvati dugačka a 5 široka. Tu su nađene iznimno velike ljudske kosti. Inače je suha i nema drugog izlaza.”.
  • Škrinja iz - Škrinje: donijela je trudna divkinja!
    Škrinja - kamena grobnica ili raka. Narod je i zove upravo tim imenom. Po njoj je nazvana šuma, nedaleko sela Mračin zapadno od Duge Rese, u kojoj se nalazi.