Najveći sačuvani stećak - ploča na crkvini u Podudbini dugačak je umalo dva metra, širok više od metra i debeo i do 30 centimetara (Foto: Goran Majetić)
”... kosturi ljudskih tijela u velikom broju i bez reda naslagani ispod poda crkve i svuda oko nje. Bilo je jasno da se ne radi o uobičajenim pokapanjima u crkvama i pokraj njih, jer su redovita pokapanja bila po ustaljenom rasporedu i položaju tijela.
Kada znamo da je na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine našlo svoj grob oko deset tisuća hrvatskih vojnika, nije bez temelja povezati i crkvu sv. Marko Grob s tim hrvatskim grobom i grobljem. Moguće je da su uz nju našli svoj grob i sedamdeset svećenika poginulih spomenutog dana u Krbavskoj bitci. Svećenici su, naime, pokapani u crkvi ili uz nju. Ne krije li se u tome odgovor zašto je crkva prozvana Sv. Marko Grob?”. (* 2)
Pod nazivom Sveti Grob položaj crkve u narodu udbinskog kraja poznat je još od turskog doba. Prema predaji, tu je pokopan svetac-mučenik, ali i nekoliko istaknutih sudionika bitke na Krbavskom polju. Prvi poznati zapis o svetosti toga mjesta sačuvao je hrvatski povjesničar, književnik, jezikoslovac i političar Pavao Ritter Vitezović (Paul Vitezovich, 1652-1713.) iz Senja u djelu "Kronika, aliti szpomenek vszega szveta vekov" (* 3), kojeg je objavio u Zagrebu 1696. godine.
U bilješci koju je uvrstio u 1689. godinu, kada je Lika oslobođena od turske vlasti, povjesničar ističe: "Pod tem Gradom (Udbinom, nap. pis.) je Grob jeden, vu kojem nekojega Szveccze ćelo zakopano lesi, Turczi vele da nyihovoga (* 4), a nassi nassega: koi Grob pochemssi odkapati nekoji malo pameten Pop, koi ni puschal mertve vu miru (ufajuchisze morebiti najti onde kakovo blago) zdignulosze je jedno takovo zlo vreme, veter, desch, germlyavieza, i treszkanya, (kak je bilo vu vecher) stimaliszu vszi da je to szudni dan nasztal: da szkoro vsza vojszka ni poginula, ali y Pop komaj od sztraha szerdcze vu nogah odneszel je.".
Pavao Ritter Vitezović, koji je Liku upoznavao već od 1678. godine boreći se tamo u pograničnim sukobima s Turcima, naglasio je da je znatiželjni svećenik po oslobođenju Udbine 1689. godine krenuo prekopavati Grob (* 5), ali ga je u toj namjeri osujetilo olujno nevrijeme s tučom. Njegov opis događanja posve odgovara tadašnjem uvjerenju naroda u Lici da nasilno zadiranje u stare grobove, posebice one pod stećcima, uvijek biva kažnjeno. Jedan vid kazne bile su oluje koje bi silno naštetile usjevima i voćnjacima, a mogle su biti pogubne i za životinje i ljude (* 6).
I školski ravnatelj Karlovačkog generalata Franjo Julije Fras (Franz Julius Fras, 1794-1868.), podrijetlom Slovenac, u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze” (”Topografija Karlovačke Vojne krajine”), objavljenoj gotovo stoljeće i pol kasnije, 1835. godine, oslanja se u izvještaju o starinama u Udbini i okolici i na narodna predanja: ”Ispod grada Udbine u polju na potoku Krbavi naiđe se na ruševine crkve sv. Marka, ali je od nje malo što ostalo; vidi se samo vrh nosivog zida, koji pokriva zelena mahovina. Tek tu i tamo zapne se za kamenje koje jedva strši iz zemlje, jer je većina upotrijebljena za gradnju krajiških kuća u blizini kao i za piramidu u Kuku (* 7) ... Narodna predaja pripisuje ovom mjestu određenu svetost: po njoj su ovdje skriveni posmrtni ostaci nekoga sveca; a rimokatolički puk ovoga područja drži da je ovdje pokopan neki mučenik (svjedok krvi, branitelj vjere svojim životom), koji se zvao Marko. Zato su u prijašnjim vremenima na ovom mjestu održavana hodočašća (* 8), a obični puk još ga i danas zove Sveti grob.”.
Ne zna se u koje vrijeme je živio čovjek svetih osobina o čijem grobu u Podudbini svjedoči narodna predaja, a koju su nam prenijeli i već spomenuti pisci. Je li moguće da je taj svetac potjecao još iz doba najranijeg kršćanstva na ovim prostorima, dakle negdje s kraja staroga vijeka ili početka srednjega vijeka? Kao i u slučaju brojnih drugih mjesta koja narod uzduž Dinarida zove crkvinama, pa tako i na području današnje Like, crkvina dvaju podudbinskih crkvi baštini ostatke kamenih gradnji i spomenika iz doba kada je tu vladalo Rimsko carstvo.
O viđenim ulomcima rimskih građevina i nadgrobnih spomenika te nalazima rimskog novca kod ruševnih ostataka crkve(i) u Podudbini, izvještavali su tijekom 19. stoljeća prvi ljubitelji i istraživači starina iz Hrvatske i stranih zemalja (* 9). Njima valja dodati i jednog domaćeg sina, trgovca Jovana Omčikusa (1800-1882.) podrijetlom iz Udbine, koji je prikupio izuzetno vrijednu zbirku starina i umjetnina iz širega zavičaja. Tek manji dio njegove zbirke je sačuvan. Posjedovao je i nekoliko kamenih spomenika iz Podudbine, no nejasno je gdje su završili i što se s njima dogodilo.
Na osnovu uvida rečenih prethodnika, ali i temeljem vlastitog obilaska, u kolovozu 1898. godine, crkvine u Podudbini te kuća u Udbini za koje je doznao da su u njihove zidove ugrađeni antički spomenici kao spoliji, austrijski povjesničar i arheolog
Karl (Carl Ludwig) Patsch (1865-1945.), zaključio je da se na položaju ili u blizini ostataka crkve Sveti Marko Grob u rimsko doba nalazio značajnije naselje. U knjizi
”Die Lika in romischer zeit” (”Lika u rimsko doba”), objavljenoj 1900. godine, Karl Patsch napominje:
”Po svemu se čini da rimsko naselje nije bilo na uzvišici (kao ”pretpovijesno” naselje, srednjovjekovni biskupski grad Krbava, kasnije turski i suvremeni gradić) nego na njezinu podnožju, kod ruševine Sveti Marko.”. Pisac u bilješkama spominje nalaze tamošnjih vapnenačkih grobnih žara (urni) te nekolicine velikih ulomaka od vapnenca, s ukrasima i reljefima ili bez njih. Pri tome za najveći ulomak, visine 1,13, širine 0,88 i debljine 0,74 metra, ističe da potječe iz 2. stoljeća.
Južno od crkvine, otprilike nasuprot ulaznog stubišta crkve Sveti Marko Grob, a uz veće stablo uz desnu obalu rječice Krbave tik do drvenog mosta, nalazi se i kamen oblika kvadra koji je postavljen kao stup. Na njemu se s jedne strane, na pravokutnoj plohi, uočava uklesana središnja niša. Zbog lošeg stanja površine, tijekom razgleda crkvine 20. lipnja 2021. godine, nisam mogao raspoznati je li u niši uklesan kakav reljef ili natpis. Pretpostavljam da ovaj kameni spomenik, čija mi je namjena nepoznata, a koji donekle sliči žrtveniku, također potječe iz doba rimske uprave.
Na crkvini srednjovjekovne crkve u Podudbini pronađeni su i kameni ulomci s uklesanim natpisima na glagoljici. Premda je Lika bila jedno od središta glagoljaške pismenosti u Hrvatskoj, do sada je tu pronađeno razmjerno malo kamenih spomenika koji o tome svjedoče. Tim više su vrijedniji spomenuti nalazi s crkvine srednjovjekovne podudbinske crkve. Matematičar, pisac i glagoljičar dr. sc.
Darko Žubrinić (1956.) u napisu
”Hrvatski glagoljički nadpisi odkriveni nakon 1982.”, kojeg je 2017. godine objavio na mrežnim stranicama
Croatia - Overview of History, Culture and Science, naveo je da su glagoljički ulomci kod crkve Sveti Marko Grob pronađeni neposredno nakon vojno-redarstvene akcije ”Oluja” 1995. godine i da su pohranjeni u Arheološkom muzeju u Zadru.
Ovaj profesor na Zavodu za primijenjenu matematiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, u bilješci kojom je popratio fotografije dvaju pronađenih ulomaka, ujedno zahvaljuje na tim snimkama Radomiru Juriću, bivšem ravnatelju Arheološkog muzeja u Zadru. Arheolog i povjesničar umjetnosti
Radomir Jurić u napisu “Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2003)”, objavljenom u glasilu
”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004., inače ističe da je već tijekom prvih iskapanja na položaju crkve Sveti Marko Grob, provedenih od 11. rujna do 24. listopada 1996. godine, otkriven ulomak s glagoljičkim natpisom:
”Otkriven je i jedan profilirani kameni ulomak na čijoj je gornjoj površini urezan teško čitljiv glagoljski natpis.” (* 10).
U već spomenutom napisu ”Hrvatski glagoljički nadpisi odkriveni nakon 1982.” Darko Žubrinić uz predstavljene fotografije pronađenih podudbinskih kamenih ploča s glagoljičkim natpisima, za koje pretpostavlja da potječu iz 15. stoljeća, prilaže i pokušaje njihovog odgonetavanja. Kako su predmetni kameni ulomci prilično oštećeni teško se razlučuju u njih uklesana glagoljaška slova te pisac upozorava:
”Nema sumnje da se radi o tragovima glagoljičkih nadpisa, ali je vrlo teško kazati nešto više od toga, jer se naziru tek pojedinačna slova.”.
No, moguće usješno čitanje tih natpisa pridonijelo bi produbljivanju spoznaja o glagoljaštvu u Lici, a možda i ponudilo neka nova saznanja o staroj podudbinskoj crkvi i groblju, kao i pojedinim ljudima i spomenicima vezanim uz njihovu povijesnu opstojnost. Svako novo znanje koje pomaže rasvijetliti, istodobno i bogatu i mučeničku, prošlost udbinskog kraja hvale je vrijedno i dobro došlo. Isto tako raduju i pomaci u osviještenosti važnosti širenja tih spoznaja, poput postavljanja obavijesnih ploča 2019. godine uz ostatke povijesnih zdanja i arheoloških nalazišta crkve Sveti Marko Grob u Podudbini te katedrale Sveti Jakov Stariji i utvrde Gradina u Udbini.
Brojni i raznovrsni kameni spomenici i drugi nalazi otkriveni na i oko crkvine dvaju crkava u Podudbini dokazuju stalnost prisutnosti ljudskih svetišta na tome mjestu od staroga vijeka do danas. Moguće je da na tome položaju postoje i tragovi prapovijesnog obitavanja, do sada sakriveni, napose pripadnika zajednice ilirskog plemena Japoda, koji su inače otkriveni na udbinskom brijegu, na položaju srednjovjekovne utvrde (Gradina, 849 m.n.v.) i podno nje (* 11).
U bogatstvu udbinske spomeničke baštine, koja se tek nakon Domovinskog rata počinje sustavno otkrivati i istraživati, posebno mjesto zauzimaju nadgrobnice koje odgovaraju stećcima - pločama. Njihov pronalazak svakako spada, premda nije kao takav predstavljen javnosti, u svojevrsno arheološko iznenađenje. Obzirom da se unazad oko pola stoljeća proučavanjem stećaka u Lici nitko od stručnjaka nije bavio, a malo tko ih je u tome razdoblju u pisanim radovima i spominjao, stekao se dojam je znanje o njima u ovoj hrvatskoj pokrajini - prošla svršena priča. Stećci pronađeni u Podudbini od 1996. do 2000. godine posvjedočili su, međutim, da je priča o njima i te kako živa. Ta priča će, uvjeren sam, u budućnosti ispisati i nova svijetla poglavlja.
, slobodni istraživač, 9. ožujka 2022.
* Vidi i napis ”Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke”.(* 1) Propovijed je tiskana u knjizi Mile Bogovića i Ante Bežena ”Crkva hrvatskih mučenika na Udbini - od ideje do ostvarenja”, objavljenoj 2016. u nakladi Gospićko-senjske biskupije i Nacionalnog svetišta hrvatskih mučenika na Udbini.(* 2) Je li srednjovjekovna crkva u Podudbini sagrađena na (uz) mjestu groba nekog čovjeka štovanog u narodu kao svetac? Ili je takav sveti čovjek pokopan kasnije, uz već postojeću crkvu (no svakako prije nego li su crkva i njezina bliska okolina postali grobište dijela stradalnika Krbavske bitke)? Drugim riječima, je li starija crkva ili grob, odnosno prethodni li ime Sveti Marko imenu Sveti Grob ili obrnuto?Je li crkva po oslobođenju od Turaka nazvana po imenu sveca koji je tu pokopan? Premda pojednci nagađaju da se spomenuti svetac zvao Marko, istina je da o njemu ne znamo ništa, pa niti njegovo ime. Moguće je da je crkva u Podudbini nazvana po svetom Marku apostolu i evanđelisti, na što je ukazao gospićko-senjski biskup Mile Bogović u propovijedi održanoj u povodu izgradnje nove crkve Sveti Marko Grob 2002.: ”U cijelom kršćanskom svijetu veoma je proširena tradicija da se u poljima grade crkve na čast sv. Marka, kojega se smatra zaštitnikom polja. Takva zaštitnika imalo je i Krbavsko polje od starine.”.Prema Mili Bogoviću, riječ Grob dodana je imenu crkve nakon bitke na Krbavskom polju 9. rujna 1493. Postoji i mišljenje da je to učinio tek pop glagoljaš Marko Mesić po oslobođenju Udbine od Turaka 1689. No, da srednjovjekovna crkva u Podudbini možda i nije bila posvećena svetom Marku, već svetom Ivanu, više sam spomenuto u napisu ”Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke”.(* 3) Djelo se u izvorima spominje i pod nazivom "Kronika, aliti spomen vsega svieta vikov". Ovdje predstavljen naziv knjige i ulomak o Grobu pod Udbinom potječe iz izdanja tiskanog 1744. na kajkavskom narječju.(* 4) Franjo Julije Fras u knjizi ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”, objavljenoj 1835., spominje da se istočno, nedaleko od crkve Sveti Marko, nalaze ruševni ostaci džamije šejha Bajezita hazreti Alija, koju su sagradili Turci po zauzeću toga kraja u 16. stoljeću. Ističe da su još za francuske vlasti u Lici i Krbavi 1809-1813. brojni muslimani (iz susjedne Bosanske krajine) tu 1. kolovoza održavali molitvene svečanosti. Na isto podsjeća i arheolog Karl Patsch u knjizi ”Lika u rimsko doba”, objavljenoj 1900.(* 5) Poznato je da je nakon izgona turskih osvajača iz Krbave 1689., u ruševini udbinske katedrale Sveti Jakov Stariji (stolnica Krbavske biskupije 1185-1460., "Karija" ili "Korija", "Biskupija") svećenik (pop) i vojni kapelan Marko Mesić (1640-1713.), rodom iz Brinja, služio misu zahvalnicu, prvu nakon Krbavske bitke 1493. Za Velikoga rata za oslobođenje od Turaka (1683-1699.) bio je glavni vođa hrvatskih krajiških postrojba koje su pomagale ustanicima protiv turske vlasti u Lici i Krbavi. Sudjelovao je u bitkama i okršajima protiv Turaka u tim pokrajinama, 1689. i u njihovom oslobađanju od turske vladavine, a 1692. porazio je Turke koji su pokušali povratiti Liku i Krbavu. U oslobođenim krajevima imao je velik utjecaj na upravu i sudstvo, a bio je i prvi ličko-krbavski arhiđakon. Zbog zasluga za vojni povrat Like i Krbave u okrilje domovine Hrvatske te doprinosa mirnodopskoj obnovi i razvoju tih hrvatskih pokrajina slavljen je među tamošnjim stanovništvom kao narodni junak. Je li radoznali, a pomalo i lakoumni, pop kakvim ga prikazuje suvremenik Pavao Ritter Vitezović, a koji se drznuo prekapati Sveti grob, upravo proslavljeni ratnik protiv Turaka? (* 6) U novije doba mnogi drže da takva pučka vjerovanja nisu utemeljena u znanosti. Istina je, međutim, da većina službenih naučnika ne želi istražiti i objasniti uzročno-posljedične veze rečenih događanja jer u njihovu povezanost - ne vjeruju. U značajnoj mjeri obrazovani su da vjeruju samo u ono što je netko "učeniji" proglasio poželjnim. To ih, zapravo, čini sljedbenicima - vjernicima znanstvenih predrasuda. Sustav se trudi odgojiti nas da je isplativije vjerovati da je nemoguće, da ne postoji, da se nije dogodilo, ... nego li tragati i spoznati - istinu. No, onome tko uistinu želi znati, istinu je nemoguće sakriti. U toj iskrenoj potrazi, bez obzira na prepreke (na žrtve, na cijenu!), raste i razvija nesebičnu, bezuvjetnom ljubavlju prožetu ljudskost.(* 7) Riječ je spomen-obilježju podignutom uz cestu koja vodi iz Udbine preko planine Ličke Plješivice u Donji Lapac, na prijevoju Kuk (1141 m.n.v.) podno istoimenog uzvišenja. Kamena piramida s dva latinska natpisa svjedoči da je sagrađena u počast austrijskog cara i kralja Franje I. i njegove supruge Karoline, nedugo nakon njihove posjete tome mjestu 15. lipnja 1818.(* 8) Do 1942. vjernici su hodočastili svake godine na blagdan svetog Marka 25. travnja od župne crkve Sveti Nikola Biskup na Udbini do crkve Sveti Marko Grob u Podudbini. Da bi stigla do crkve Sveti Marko Grob, svečana povorka prelazila je rječicu Krbavu preko drvenog mosta (na istome mjestu i danas postoji drveni most). Kod crkve Sveti Marko održavala se svečanost blagoslova (Krbavskog) polja, jer je svetac kojem je crkva posvećena i zaštitnik polja. Navodno je hodočašće krenulo još 1714., kada je sagrađena spomenuta župna crkva. Posljednje hodočašće upriličeno je za Drugoga svjetskog rata 1942. Župna crkva Sveti Nikola Biskup zapaljena je 23. veljače 1943., a otprilike u isto vrijeme zapaljena je i crkva Sveti Marko Grob. Ostaci župne crkve uklonjeni su u cijelosti 1948-1956. Ruševina crkve u Podudbini iskorištena je za gradnju obližnje zadružne ovčare. O tome svjedoči i konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat u ulomku putne bilješke od 30. kolovoza 1949., objavljenom u radu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like” u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva”, svezak 1 iz 1975., u kojem ističe: ”... zatekli smo kako objekt ruše, jer je građevni materijal bio potreban, navodno, za izgradnju ovčare.”.Prva svečana misa na mjestu nekadašnje crkve Sveti Marko Grob održana je tek nakon Domovinskog rata, 27. travnja 1996. (u povodu blagdana svetog Marka - 25. travnja). Od tada se upriličuje redovito svake godine, s time da se nakon izgradnje obližnje nove crkve služi u njezinoj blizini. Crkva je ujedno i prva postaja povorke Križnog puta dugog oko 2,1 kilometar. Povorka njime redovito u povodu Dana hrvatskih mučenika, koji se obilježava od 2003. (isprva na Dan Krbavske bitke, od 2008. u najbližu subotu, a od 2012. u subotu krajem kolovoza ili početkom rujna), kreće do Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, "od mjesta stradanja do mjesta nadanja".(* 9) U to doba starine starog i srednjeg vijeka na području Udbine obilazili su i pisali o njima: građevinski inženjer Vojne krajine Mihovil (Mijat) Sabljar (1790-1865.), pruski pisac i pravnik Johann Daniel Ferdinand Neigebau(e)r (1783-1866.), školski ravnatelj i nadzornik Vojne krajine Franjo Julije Fras (1794-1868.), njemački povjesničar, epigrafičar i pravnik Theodor Mommsen (1817-1903.) i engleski arheolog Arthur John Evans (1851-1941.).(* 10) Tijekom iskapanja 1996. pronađeno je i više ulomaka fresaka, koje su pokrivale unutarnje zidove novije (barokne) crkve. Nekoliko ulomaka fresaka nađeno je i pri iskapanjima provedenim dogodine. Više fresaka oslikanih geometrijskim i figuralnim motivima pronađeno je i tijekom istraživanja poduzetnih 1999.(* 11) Zahvaljujući liječniku Vitomiru Kosu spašeni su grobni nalazi pronađeni 1958. kod izvođenja zemljanih radova na pripremi izgradnje stambene zgrade u Udbini. Arheolozi su ustvrdili da je riječ o nalazima koji pripadaju Japodu koji je tu sahranjen u starije željezno doba, negdje od 800. do 500. godina prije novog doba (Krista).Arheološka istraživanja koja su na položaju Gradina u Udbini provodili 2008-2018. arheolozi Muzeja Like iz Gospića i Arheološkog muzeja u Zadru, predvođeni arheologinjom i kustosicom gospićkog muzeja dr. sc. Tatjanom Kolak, potvrdila su da se japodsko gradinsko naselje nalazilo na sjevernoj i sjeverozapadnoj padini podno samog vrha brijega. Pronađeni keramički i kovinski nalazi odgovaraju nalazima naseobinskih japodskih gradina na području Like kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Groblje na kojem su udbinski Japodi sahranjivani nalazilo se na položaju današnjeg udbinskog parka.
* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Za nasilno zadiranje u posvećeni grob u Podudbini oskrvnavitelji su kažnjeni olujnim nevremenom, svjedoči narodna predaja s uporištem u stvarnom događaju koji se zbio 1689. godine (Foto: Tomislav Beronić)
Ulomak iz djela "Kronika, aliti szpomenek vszega szveta vekov", u kojem je povjesničar Pavao Ritter Vitezović prvi ukazao na svetost mjesta pod Udbinom na kojem se nalazio grob sveca (Izvor: Pavao Ritter Vitezović "Kronika ...", 1696.)
Raspored važnijih srednjovjekovnih građevina u Udbini; toponim Udbina označava položaj utvrde, toponim Karaula stražarnice, toponim Katedrala stolne crkve Sveti Jakov Stariji, a položaj franjevačkog samostana I. je pretpostavljen (Izvor: ”Riječki teološki časopis” (Zorislav Horvat ”O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji”), 2004.; Crtež: Zorislav Horvat)
Na groblju današnje crkvine u Podudbini vjerojatno je pokopan i dio hrvatskih ratnika poginulih u bitci na Krbavskom polju 9. rujna 1493. godine (Foto: Tomislav Beronić)
Pogled na ruševinu barokne crkve Sveti Marko Grob u Podudbini sa sjeverozapada; crkva je bila građena od lijepih tesanaca s trostranim zaključkom svetišta (Foto: Goran Majetić)
Temeljni ostaci crkava na području Udbine koji su arheološki istraženi nakon Domovinskog rata: Sveti Nikola Biskup 2005., Sveti Jakov Stariji 2000.-2006. i Sveti Marko Grob 1996-2000. (Izvor: ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva” (Radomir Jurić ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”), 2008.; Foto: Franjo Nedved)
Kameni spomenik koji se nalazi između crkvine u Podudbini i obale rječice Krbave, koji moguće potječe od neke obližnje rimske gradnje (Foto: Goran Majetić)
Ulomak jedne od kamenih ploča s glagoljačkim natpisom pronađenih tijekom arheoloških istraživanja na crkvini u Podudbini provođenih između 1996. i 2000. godine (Izvor: Croatia - Overview of History, Culture and Science (croatianhistory.net; Darko Žubrinić ”Hrvatski glagoljički nadpisi odkriveni nakon 1982.”, 2017.)