Tomislav Beronić u posjeti Skradu na Korani, mjestu radnje jedne od priča posvećenih knezovima Krčkim Frankopanima
Daleko od toga da su knjige puki proizvodi, tek roba posebne vrste, napose kada su u pitanju zbirke pjesama ili pripovijetki. Takve knjige osebujan su vid umjetničkog ostvarenja, ali i istraživačkih nastojanja. ”Frangere pane - Priče o Frankopanima” knjiga je koja o tome zorno svjedoči. Tijekom nastajanja knjige, njezin pisac istodobno je uživljen u ulogu znanstvenika u strastvenom otkrivanju stoljetnih tajni jedne od najznačajnijih hrvatskih obitelji, kao i u ulogu književnog alkemičara koji majstorski na povijesne činjenice nadvezuje maštu i slutnje. Pisanom riječju predstavlja nam - velebni Frankopanski svijet, istovremeno zadivljujuć u svojoj istinitosti i čaroban u nedokučivoj zagonetnosti. Koliko god se trudili proniknuti u njezine tajne i pronaći vjerodostojne odgovore na pitanja koja pred nas postavlja, prošlost naposljetku uvijek ostaje ono što življenje u svojoj biti i jest - vrhunski osmišljena priča.
Knjiga ”Frangere pane - Priče o Frankopanima” puna je takvih priča, njih 34, što zbog samih čudesnih životopisa predstavnika roda Frankopana, što zbog pripovjedačevog truda i umijeća u njihovom ”vremeplovskom” prenošenju našem pokoljenju. Pisac se posve posvetio toj zadaći. Ponajprije, temeljito je proučio rodoslovlje Frankopana, da bi na koncu dosadašnje spoznaje o njemu uvelike nadmašio. Najbolje od svega je što je nadopunjeno rodoslovlje knezova Krčkih Frankopana ponudio čitateljima na uvid. Slobodno možemo reći da je već samim time oživio brojne zapostavljene i zaboravljene članove ove znamenite obitelji. No, njihove duše potom je pričama, čija vremenska lepeza se prostrla od 1133. do 1809. godine, doslovno oslikao, upečatljivom mješavinom provjerljivih podataka, narodnih predaja i vlastitih predodžbi. Pri tome stvaralačkom činu nije polazio od poriva mijene povijesti već, kako ističe, isključivo zato da priče učini još ljepšim i razumljivijim. I da, u tome je bez sumnje u potpunosti uspio.
Pisac je, pripremajući ”Frangere pane - Priče o Frankopanima”, osim kroz činjenice, maštu i vrijeme, putovao i do mjesta u kojima su pojedini Frankopani živjeli, stvarali, borili se, umirali, ...Obišao je brojna zdanja, od Hrvatskog primorja preko zapadne Like i Bosne do današnjeg Pokuplja, ali i slovenske Bele krajine, koja su dali sagraditi ili unaprijediti, posebice utvrđene gradove, samostane i crkve, od kojih su neki dočekali objavu njegovih priča tek kao ruševine. Tek kada se ode na mjesto radnje priče, kako bi se upilo snagu i prizore koje odašilje tragaocu koji ih je spreman prihvatiti, ali i kako bi se čulo zapažanja i priče domaćih ljudi, tek tada, naglašava pisac, priča dobiva željenu razinu izvornosti. A nju dodatno ističe vrijedan detalj; svaka priča naslovljena je i glagoljicom, starohrvatskim pismom kojim su se Frankopani uvelike služili i promicali ga. Upravo osobina izvornosti krasi priče Tomislava Beronića, svjedočeći o usponima i padovima, ushitima i tugama, prijateljstvima i obračunima, ljubavima i mržnjama, stvaralaštvu i sumnjama, dobrotvorstvu i opakostima, ... slavnih i običnih, velikih i malih, uzvišenih i svakodnevnih muževa i žena Krčkih Frankopana.
”Frangere pane - Priče o Frankopanima” tek su kap u moru priča, skromno nam poručuje pisac, o obimnoj baštini i nasljeđu Frankopana. Dovoljno za daljnju radost istraživanja i pisanja njihovog nastavka, kojem se - nakon ovog izvanrednog prvijenca posvećenog Frankopanima - s pravom mogu nadati i veseliti svi vrli štovatelji poučne i lijepe književnosti.
Goran Majetić, pisac, novinar i slobodni istraživač, 21. prosinca 2021.
Osam stoljeća, 34 mjesta, 34 izvorne priče, ... i brojne sudbine žena i muževa jedne od najznačajnijih hrvatskih obitelji