Plominski SILVAN datira glagoljicu u doba prije Konstantina

U knjizi ”Glagoljski natpisi” iz 1982. godine na 282. stranici Branko Fučić ovaj zapis uspoređuje s Kijevskim listićima te ga stavlja ”u sklopu ostalih najstarijih hrvatskih glagoljskih natpisa … u XI. stoljeće”. U svojim kasnijim radovima Fučić je pomicao datiranje prema X. stoljeću, dok je Vjekoslav Štefanić, tada već bivši direktor Staroslavenskog instituta istaknuo ”ne usuđujemo se spomenik datirati prije sredine XI. stoljeća”.

Zanimljivo je da su Kijevski listići jedina referenca Branku Fučiću, a oni su pak datirani u prilično dugom razdoblju od kraja X. do čak XII. stoljeća. Djeluje mi neozbiljno što se Kijevske listiće drži najstarijim sačuvanim glagoljskim tekstom, a da se nigdje ne navodi niti jedan jedini argument u prilog toj tvrdnji.

Svojedobno je tadašnji vrhovni slavistički autoritet Pavel Josef Šafarik datirao Praške glagoljske ulomke između 862. i 950. godine, kako je sam napisao ”u doba kneza Vaclava”, naravno bez ikakvog dokaza - danas bi u žargonu rekli odokativno, te ih usput - opet bez ikakvih dokaza - pripisao samom Metodu. Tek nakon njegove smrti netko je skupio dovoljno hrabrosti, opovrgao njegovo mišljenje i datirao te listiće u XI. stoljeće, opet bez navođenja dokaza.

Iako je Branko Fučić neko vrijeme prihvaćao mišljenje povjesničara umjetnosti i konzervatora Ljube Karamana iz 1955. godine da je lik na slici sv. Juraj s palmom, simbolom mučeništva, to je odbacio 1971. godine vrativši se prvom stavu da se radi o kasnoantiknom reljefu boga Silvana, na što ga je vjerojatno potaknuo pregled ploče nakon što je izvađena iz zida crkve, te su postala vidljiva mjesta loma - izvorno je ploča bila znatno veća.

Iako to nigdje nije izričito napisano slobodan sam ustvrditi da je, imajući sve ovo u vidu, klesar glagoljskog natpisa u XI. stoljeću uzeo ploču s reljefom poganskog boga Silvana iz - recimo IV. ili V. stoljeća, u nju počeo pisati svoj potpis, uradio što je namjeravao i ta je ploča potom ugrađena u zid crkve sv. Jurja također iz XI. stoljeća i to ne negdje tek toliko da popuni prostor, već uz vrata, dakle s očitom namjerom da bude vrlo vidljiv.

Sad tu možemo svašta pretpostavljati.

Prvo, da je pop koji je inicirao gradnju crkve u XI. stoljeću, pa samim time i postavljanje ploče, vjerovao kako je na njoj baš sv. Juraj, a ne poganski bog. Tada se postavlja pitanje zašto uz lik ”sveca” nije dao uklesati ”Sv. Juraj” ili nešto slično već je dopustio ”pučki” potpis klesara?

Druga je pretpostavka da pop-graditelj nije imao pojma što je na ploči, niti ga je to zanimalo, već je gotovu ploču dao ugraditi kao dekorativni element - onakvu kakva jest. Tu se pak postavlja pitanje zašto bi učinio tako što i izložio se riziku optužbi za krivovjerstvo?

Treća je mogućnost da su reljef i slika nastali od ruke istog klesara nekog ilirskog poganina. Time bi glagoljski natpis bio datiran u kasnu antiku - dakle u IV. ili V. stoljeće, što je nekoliko stoljeća PRIJE misije Svete Braće, a to onda bitno mijenja cijelu priču o nastanku glagoljice.