Kad me je najveći živi glagoljaš i moj dragi učitelj Dario Tikulin ugostio u Zadru razvili smo zastor sa slikom sv. Jeronima koja je izvorno iz 16. stoljeća i nalazi se na zidu u Vatikanskoj Biblioteci. Sv. Jeronim je na toj slici prikazan kao tvorac glagoljice. (Foto: Biserka Beronić)
No, osim u našoj narodnoj predaji, sv. Jeronim i njegova veza s glagoljicom spominju se širom zapadnog kršćanskog svijeta puno prije instalacije ćirilometodske teorije. Stoga smatram sasvim primjerenim osvrnuti se i na taj dio povijesnih izvora.
Zanimljiv je spis Rabana Maura "De inventione linguarum" u kojem se sv. Jeronim spominje kao tvorac glagoljice (vidi sliku u galeriji) još krajem VIII. i početkom IX. stoljeća, dakle u svakom slučaju u vremenu prije Svete Braće.
Sv. Jeronima spominje u svojoj knjizi "Lingva Carnorvm et Illyricorvm Slavonica" Christian Heinrich Hase (1731-1791.). U galeriji ovog posta su naslovnica te knjige i preslika str. 19. - obratite pozornost na retke 5-8. Čak i ako ne znate latinski prepoznat ćete ključne riječi.
I na istoku, u Moskvi, se godine 1855. pisalo o sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljice, pozivajući se na Rabana Maura - u galeriji donosim naslovnicu knjige "O vremeni proishoždenija slavjanskih pismen" i presliku str. 317 (pogledajte donjih nekoliko redaka).
U "Književnim obznanama" dr. Franjo Rački se kritički osvrće na djelo Louisa Légera u kojem autor tvrdi da je Ćiril autor ćirilice, a ne glagoljice. Do Legerove knijge, nažalost, još nisam uspio doći, pa se moram ograničiti na prepričavanje dr. Račkog (slika u galeriji).
U Pragu je 1866. godine u "Tjedniku za književnost, kulturu, znanost i nacionalne interese svih Slavena - Slavisches Centralblatt" objavljen članak u kojemu se spominje tvrdnja "da Glagoljica nije izvorno slavenskog porijekla, već se prilagodila staroslavenskom govoru uvođenjem armenskih i etiopskih elemenata" (malo sam to presložio da bude jasnije, presliku teksta na njemačkom donosim u galeriji).
Kad smo već kod Praga, godine 1855. objavljeno je mišljenje da je u 13. stoljeću Hrvatima odobreno bogoslužje na slavenskom jeziku jer su se u svom zahtjevu pozvali na sv. Jeronima (izvornik je na češkom).
Zanimljiva mi je i fusnota časopisa "Zeitschrift für Ethnologie" Berlinskog društva za antropologiju, etnologiju i prapovijest iz 1886. godine u kojoj se navodi: "Glagoljica s Ćirilom nema apsolutno ništa, već je nastala u Dalmaciji iz staroromanskog kurziva" (izvornik je na njemačkom).
I u poljskoj literaturi (Krakow 1873.) spominje se papinski privilegij hrvatskog bogoslužja u 13. stoljeću na osnovu prihvaćanja argumentacije o sv. Jeronimu (izvornik je na poljskom).
Zanimljiv je i članak iz "Serbske besede u latinskom pismu" (Beč, 1860.) u kojemu se citira djelo "De Istro" Matije Petra Katančića (1750-1825.). Katančić u tom djelu tvrdi da se još u antičko doba koristilo staro pismo koje je iako potiskivano "ne i sasvim iščezlo".
I u Leipzigu (Lipsiae) je 1789. godine u "Bibliotheca Historica" spomenut Raban Mauro i njegovo navođenje sv. Jeronima kao tvorca glagoljice (izvornik je na latinskom).
Također u Leipzigu godine 1853. objavljeno je djelo "Die Kosmographie des Istrier Aithikos im lateinischen Auszuge des Hieronymus" u kojemu piše da "Jeronim je na kraju knjige stavio alfabet… Jeronim primjećuje da ti spisi nisu ni egipatski, ni sirijski, ni kaldejski, niti bilo što drugo što mu je poznato; ovi slovni simboli i njihovo značenje temelje se isključivo na Aitikosovom jamstvu; naziva ih SVOJIM KROHHAKEN i na kraju kaže da ih je Aithikos izmislio." (izvornik je na njemačkom).
I za kraj, iako nije vezano za sv. Jeronima, donosim zanimljivo razmišljanje objavljeno u "Glasniku zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine" u Sarajevu 1889. godine, dakle kad je ćirilometodska teorija već naveliko žarila i palila, u kojemu je glagoljica opisana kao "jedino slovjensko pismo" - najbolje pročitajte što piše u izvorniku.
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 5. siječnja 2024.
* Pogledajte i ostale napise Tomislava Beronića posvećene istraživanju starosti i izvornosti glagoljice u rubrici ”Pismo”.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Zanimljivo je navođenje spisa Rabana Maura "De inventione linguarum" u kojem se sv. Jeronim spominje kao tvorac glagoljice još krajem 8. i početkom 9. stoljeća, dakle u svakom slučaju u vremenu prije Svete Braće. (Izvor: Hrčak (hrcak.srce.hr) - Vjekoslav Štefanić ”Nazivi glagoljskog pisma”, ”Slovo: časopis Staroslavenskog instituta u Zagrebu”, br. 25-26 iz 1976., str. 24)
Sv. Jeronima spominje u svojoj knjizi "Lingva Carnorvm et Illyricorvm Slavonica" Christian Heinrich Hase (1731-1791.). (Izvor: Münchener Digitalisierungs Zentrum (digitale-sammlungen.de))
Presnimka str. 19 iz knjige "Lingva Carnorvm et Illyricorvm Slavonica". Obratite pozornost na retke 5-8. Čak i ako ne znate latinski prepoznat ćete ključne riječi. (Izvor: Münchener Digitalisierungs Zentrum (digitale-sammlungen.de))
Osip Bodjanskij je u Moskvi 1855. godine objavio knjigu ”O vremeni proishoždenija slavjanskih pismen”, u kojoj je pisao
o sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljice, pozivajući se na Rabana Maura. (Izvor: Presidential Library (prlib.ru/en/))
Presnimka str. 317 knjige ”O vremeni proishoždenija slavjanskih pismen” - pogledajte donjih nekoliko redaka. (Izvor: Presidential Library (prlib.ru/en/))
U "Književnim obznanama" dr. Franjo Rački se kritički osvrće na djelo Louisa Légera u kojem autor tvrdi da je Ćiril autor ćirilice, a ne glagoljice. (Izvor: Internet Archive (archive.org) - Franjo Rački ”Književne obznane - Cyrille Et Méthode. Étude Historique Sur La Conversion Des Slaves Au Christianisme; par Louis Leger. Paris. 1868. XXXV. 1-230.”, ”Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti”, Knjiga V., Zagreb 1868.)
Tjednik ”Slavisches Centralblatt - Wochenschrift für Literatur, Kunst, Wissenschaft und nationale Interessen des Gesammtslaventhums” ("Tjednik za književnost, kulturu, znanost i nacionalne interese svih Slavena - Slavisches Centralblatt" objavljen U Pragu 1866. godine. (Izvor: Münchener Digitalisierungs Zentrum (digitale-sammlungen.de))
U spomenutom časopisu br. 17 od 28. travnja 1866. godine objavljen je članak ”Westrussland und seine fatalistische Bedeutung für das Slaventhum” (”Zapadna Rusija i njezin presudni značaj za zemlje Slavena”) u kojemu se spominje tvrdnja "da Glagoljica nije izvorno slavenskog porijekla, već se prilagodila staroslavenskom govoru uvođenjem armenskih i etiopskih elemenata". (Izvor: Münchener Digitalisierungs Zentrum (digitale-sammlungen.de))
Časopis "Zeitschrift für Ethnologie" Berlinskog društva za antropologiju, etnologiju i prapovijest iz 1886. godine. (Izvor: Internet Archive (archive.org) - ”Zeitschrift fu¨r Ethnologie - Organ der Berliner Gesellschaft fu¨r Anthropologie, Ethnologie und Urgeschichte”, Berlin 1886.)
U fusnoti (na članak ”(25) Hr. von Schulenburg übergiebt folgende Mittheilung über: Botenstöcke bei Südslawen” (”(25) Hr. von Schulenburg prenosi sljedeću poruku: Glasnički štapići kod Južnih Slavena”) na str. 384 spomenutog časopisa navodi se: "Glagoljica s Ćirilom nema apsolutno ništa, već je nastala u Dalmaciji iz staroromanskog kurziva". (Izvor: Internet Archive (archive.org) - ”Zeitschrift fu¨r Ethnologie - Organ der Berliner Gesellschaft fu¨r Anthropologie, Ethnologie und Urgeschichte”, Berlin 1886.)
I u poljskoj literaturi spominje se papinski privilegij hrvatskog bogoslužja u 13. stoljeću na osnovu prihvaćanja argumentacije o sv. Jeronimu. (Izvor: Sadecka Biblioteka Publiczna (sbc.nowysacz.pl) - Melchior Buliński ”Historya kościoła Polskiego - Tom 1: Epoka piastowska”, Kraków 1873.)
U fusnoti na str. 28 spomenute knjige ističe se spomenuti papinski privilegij. (Izvor: Sadecka Biblioteka Publiczna (sbc.nowysacz.pl) - Melchior Buliński ”Historya kościoła Polskiego - Tom 1: Epoka piastowska”, Kraków 1873.)
"Bibliotheca Historica", svezak IV. broj I., obajvljen u gradu Lipsiae (Leipzig) u Njemačkoj 1789. godine. (Izvor: Google (books.google.hr))
I u spomenutom djelu, na str. 129, istaknut je Raban Mauro i njegovo navođenje sv. Jeronima kao tvorca glagoljice. (Izvor: Google (books.google.hr))
Djelo “Die Kosmographie des Istrier Aithikos im lateinischen Auszuge des Hieronymus” objavljeno u Leipzigu 1853. godine. (Izvor: Google (books.google.hr))
U spomenutom djelu, u poglavlju ”I. Ueber den Inhalt und Werth der Kosmographie des Aithikos” (”I. O sadržaju i vrijednosti Aitikosove kozmografije”) na str. 75, piše da "Jeronim je na kraju knjige stavio alfabet… Jeronim primjećuje da ti spisi nisu ni egipatski, ni sirijski, ni kaldejski, niti bilo što drugo što mu je poznato; ovi slovni simboli i njihovo značenje temelje se isključivo na Aitikosovom jamstvu; naziva ih SVOJIM KROHHAKEN i na kraju kaže da ih je Aithikos izmislio.". (Izvor: Google (books.google.hr))
”Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini” objavljen u Sarajevu 1889. godine, kao ukupno 4 knjige, kad je ćirilometodska teorija već naveliko žarila i palila. (Izvor: Internet Archive (archive.org))
Ćiro Truhelka u članku ”Bosančica: Prinos bosanskoj paleografiji”, objavljenom u ”Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini”, Knjiga IV. na str. 65, ističe da je glagoljica "jedino slovjensko pismo". (Izvor: Internet Archive (archive.org))
Nastavak članka Ćire Truhelke ”Bosančica: Prinos bosanskoj paleografiji” na str. 66. (Izvor: Internet Archive (archive.org))
"Serbska beseda u latinskom pismu" objavljena u Beču 1860. godine. (Izvor: Google (books.google.hr))
Na str. 37 spomenute knjige navodi se djelo "De Istro" Matije Petra Katančića (1750-1825.). Katančić u tom djelu tvrdi da se još u antičko doba koristilo staro pismo koje je iako potiskivano "ne i sasvim iščezlo". (Izvor: Google (books.google.hr))