"Istočni grijeh" slavenske paleografije

Sam pojam PALEOGRAFIJA dolazi od grčkih riječi staro i pisanje, dakle doslovno - staro pisanje. To je pomoćna povijesna znanost, recimo neka vrst alata, za proučavanje povijesnog razvoja pisama, otkrivanja sadržaja starih rukopisa s konačnim ciljem određivanja mjesta i vremena, pa čak i okolnosti njihovog nastanka.

Da odmah bude jasno - paleografija se ne koristi datiranjem ugljikom (čuvena metoda C-14), kemijskom analizom materijala i drugim egzaktnim znanstvenim metodama. Paleografija se bavi uspoređivanjem sličnosti i razlika oblika slova (ili riječi ili cijelog teksta), zatim načina pisanja, povlačenja crta perom ili kakvom drugom pisaljkom, osobnošću pisca i njegovog (poznatog) rukopisa, grafičkog stila, načina povezivanja slova i svega drugoga što na bilo koji način daje neko suvislo obrazloženje. Stoga PALEOGRAFIJA NIJE EGZAKTNA već vrlo prilagodljiva volji i sposobnosti izražavanja paleografa.

Slavenskoj paleografiji nametnuto je ćirilometodsko dogmatsko ograničenje starosti spomenika i dokumenata na glagoljici i ćirilici, tako da NITI JEDAN SLAVENSKI TEKST ne može biti paleografski datiran u prvi dio IX. stoljeća ili ranije. S gledišta slavenskih paleografa svi Slaveni, dakle i Hrvati, bili su nepismeni do IX. stoljeća ili su u najboljem slučaju pisali na latinskom ili grčkom. Zvuči li vam to ozbiljno?

Ako niste znali Germani su već od prvog stoljeća nakon Krista DOKAZANO svoj jezik zapisivali runama, isto kao i Sasi i Irci. Dakle, od svih Europskih naroda jedino su Slaveni bili nepismeni sve dok im dvojica Grka i to baš u Moravskoj nisu darovala pismenost i kršćansku vjeru.

Razvitkom slavistike nastala je i slavenska paleografija, a prvi rad objavljen je tek 1909. godine i to na latinskom jeziku pod punim naslovom "Abecedarium Palaeoslovenicum in usum Glagolitarum: accedunt paradigmata morphologica ex grammatica can. caroli parčić deprompta nec non specimina lectionum ex psalterio selecta".

Nije mi poznato da je taj rad ikad preveden s latinskog na neki drugi jezik. U galeriji ovog posta donosim nekoliko stranica tog rada, a onaj tko ga želi pogledati cijelog može to učiniti na poveznici:
https://archive.org/details/vajs-abecedarium-01/page/n1/mode/1up?view=theater

Autor tog rada je Josef Vais (Vajs), (1865.-1959.), češki teolog, filolog, bibličar, katolički svećenik, slavist, paleograf, kolumnist, urednik staroslavenskih i crkvenoslavenskih tekstova, prevoditelj i sveučilišni nastavnik. Vais je nekoliko godina godišnji odmor proveo na otoku Krku gdje se dobro upoznao s glagoljicom, a na njegovu inicijativu tadašnji krčki biskup dr. Antonin Mahnić osnovao je Staroslavensku akademiju. U prvom planu njegovog zanimanja bili su staroslavenski jezik i ćirilometodska ostavština.

Vais je svoj rad namijenio svećenicima glagoljašima koji čitaju svetu misu iz čuvenog Parčićevog misala, kako bi pravilno izgovarali u njemu otisnute glagoljske tekstove. Neka vas ne čudi zašto se Vais odlučio baš na Parčićev misal. Vjerojatno bi Vais rado svoju knjigu napisao na primjeru nekog češkog odnosno bolje rečeno velikomoravskog glagoljskog misala, no niti jedan povijesni izvor ne spominje da je ikada postojala neka takva knjiga.

Dakle, u svojoj knjizi Vais niti jednom jedinom rečenicom ne piše o starosti ili porijeklu glagoljice.

*

Neki radovi hrvatskih povjesničara iz XIX. stoljeća (Rački, Jagić i dr.) imaju neke naznake paleografije, ali ih definitivno ne možemo smatrati paleografskim. Tek noviji radovi hrvatskih autora, naročito u drugom dijelu XX. i XXI. stoljeća imaju manju ili veću kvalitetu, no još uvijek nitko od njih se nije odvažio osloboditi se "istočnog grijeha" slavenske paleografije i datirati neki glagoljski spomenik u vrijeme prije Svete Braće.

Egzaktni znanstveni postupci poput analize C-14, U-Th, radiokarbonskog datiranja nisu više toliko skupi da im se ne bi moglo podvrći ispitivanje Frankopanskog kodeksa (tzv. Kločevog glagoljaša), Krčkog natpisa, Plominskog natpisa i drugih povijesnih artefakata. Provedba takvih postupaka dovela bi do rezultata koji bi možda potvrdili ćirilometodsku teoriju, no možda bi je i pobili. U tom slučaju ako ne baš cijela "ćirilometodska znanost" onda barem njezin dio koji se tiče porijekla glagoljice, pada u vodu. To bi za sobom povuklo mnoge druge konzekvence uključujući i osporavanje znanstvenih radova pa možda i akademskih titula.

*

I tako dolazimo do toga da lustracija nije samo politički pojam već i kulturološki, a hrvatsko se društvo bez nje neće osloboditi totalitarističkog mentaliteta.