Ikonografijom do neuvjerljive starosti stećaka - primjer nekropole u Blizni Gornjoj nedaleko Trogira

Selo Blysa prvi puta spominje se 1251. godine u ispravi kralja Bele IV., kojom taj vladar Šibenčanima potvrđuje njihova prava. Selo Blizna Gornja kroz povijest nalazilo se na granici utjecaja gradova Šibenik i Trogir. Danas pripada općini Marina. Smješteno je oko 15 kilometara sjeverozapadno od Trogira, uz sjeveroistočni rub manjega kršnog polja. Svega 3 kilometra udaljeno je od naselja Blizna Donja. Tuda prolazi cesta koja, preko visoravni koja se prostire južno od najviših uzvišenja trogirsko-rogozničkog zaleđa Boraja i Vilaja, povezuje uvalu i naselje Grebaštica u šibenskom primorju na zapadu i Seget Gornji u zaleđu Trogira na istoku.

Crkva Sveta Marija (crkva Rođenja Blažene Djevice Marije ili crkva Gospe od Porođenja) u Blizni Gornjoj nalazi se oko 2 kilometra jugoistočno od središta sela. Prema povijesnim istraživanjima, prva tamo sagrađena crkva, u predromaničkom slogu, podignuta je u 9. stoljeću, na mjestu ranije antičke građevine. Obnovljena je četiri stoljeća kasnije u romaničkom slogu. Porušena je u mletačko-turskim ratovima u 17. stoljeću, no kasnije je obnovljena, kako bi služila kao grobna kapela. To je manja jednobrodna građevina od kamena s polukružnom apsidom i drvenim krovištem pokrivenim kamenim pločama. U neposrednoj blizini sagrađena je početkom 18. stoljeća nova veća crkva posvećena također svetoj Mariji.

Crkvu okružuje groblje na kojemu su očuvani brojni stari grobovi, uz koje su prisutne i suvremene grobnice. Uslijed višestoljetnog pokapanja, nedvojbeno je nepoznati broj starijih stećaka i velikih nadgrobnih ploča izmješten, a dijelom i uništen ili prenamijenjen preklesavanjem. Nekropolu stećaka oko crkve Sveta Marija u Blizni Gornjoj prvi je spomenuo svećenik i povjesničar Krsto Stošić (1884-1944.) u knjizi ”Sela Šibenskoga Kotara”, objavljenoj u Šibeniku 1941. godine. Istaknuo je da na starohrvatskom grobištu ima oko 12 većih stećaka, među kojima i više njih s uklesanim znamenjem.

Svećenik, povjesničar i svestrani umjetnik Ante Škobalj (1914-2000.) u knjizi ”Obredne gomile - na temelju arheoloških nalaza povijesno - teološka rasprava o religiji i magiji”, objavljenoj u Svetom Križu na Čiovu 1970. godine, pribilježio je, pak, na istome groblju 40 stećaka. Poznato je da se i inače više zanimao za stećke te je očito da je pomnije pregledao i nekropolu u Blizni Gornjoj. Kao i spomenuti prethodnik, također je istaknuo brojne znakove s kojima su klesanjem ti stećci urešeni. Zapazio je i više primjeraka stećaka ugrađenih u crkvu.

Stećke oko crkve u Blizni Gornjoj sustavno je istražio umirovljeni ravnatelj Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine iz Sarajeva Šefik Bešlagić (1908-1990.), početkom 1972. godine. Pokazatelje istraživanja predstavio je u radu ”Stećci u okolini Trogira”, objavljenim u ”Glasniku Etnografskog muzeja u Beogradu”, knjiga 45 iz 1981. godine. Naglasio je da je na tome groblju pronašao 60 stećaka, od čega 13 ploča, 46 sanduka i 1 plići sljemenjak. Stećci su većinom usmjereni istok - zapad, baš kao i stara crkva. Izmještene stećke uočio je u ulozi dovratnika na grobljanskim ulazima te u suhozidu koji je okruživao groblje, pa čak i izvan prostora cinktorija. Ukazao je i na brojne ulomke uništenih stećaka. Pobliže je opisao 13 stećaka koji sadrže uklesane znakove (* 1).

Što se tiče vremenskog okvira nastanka stećaka u Blizni Gornjoj, Šefik Bešlagić naveo je - važno je istaknuti: samo na osnovu pretpostavki! - da potječu uglavnom iz 14. i 15. stoljeća. Zastupao je, naime, stav da su i tamošnji stećci ostavština srednjovjekovne bosanske države, a o njihovoj starosti donekle je i nagađao na osnovu pojedinih uklesanih znakova. Bio je, uostalom, jedan od najgorljivijih promicatelja isključivo srednjovjekovnog podrijetla stećaka, bez obzira što su određeni dokazi već i ranije, ali i sve do danas, svjedočili o neprekinutom slijedu njihove izrade i upotrijebe još od prapovijesti i staroga vijeka, pa sve do najnovijeg doba.

Daleko više svjetla po pitanju starosti tamošnjih stećaka mogla su pružiti arheološka istraživanja. Takvo istraživanje groblja oko stare crkvice Sveta Marija u Blizni Gornjoj proveli su 2000. godine stručnjaci Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod vodstvom prof. dr. sc. Krešimira Filipca. Istraživani su grobovi u blizini crkvice, kao preduvjet kasnijim konzervatorskim radovima na njoj. Od 16 istraživanih grobova, 12 je bilo prekriveno stećcima.

Studentica toga Odsjeka Tara Pivac u svojem diplomskom radu iz 2015. godine, pod nazivom ”Bioantropološka analiza srednjovjekovnog groblja kod crkve sv. Marije u Blizni”, istaknula je da su istraživanja koštanih ostataka 37 ljudi i popratnih grobnih nalaza ukazala na prisutnost grobova koji potječu još iz vremena izgradnje prve crkve: ”Groblje ima horizont od kraja 9. ili početka 10.st, tj. malo nakon inicijalne gradnje same crkvice, pa do modernih dana, uz razdoblje diskontinuiteta u 16. i 17. st za vrijeme turske vladavine na ovom području.”. Istraživanja su, dakle, ustvrdila stalnost pokapanja na tome groblju u razdoblju dužem od tisuću godina, uz iznimku vremena ugroženosti i nesigurnosti tijekom uprave Turskoga carstva u tome graničnom području.

Unatoč takvog zaključka, mlada arheologinja (danas Tara Pivac Krpanić, arheologinja, etnologinja i antropologinja, kustosica Muzeja Like Gospić) je, slijedeći ustaljeni obrazac povjesničara koji stećke smatraju srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima, stećke s istraživanih grobnih raka u Blizni Gornjoj pripisala isključivo 14. i 15. stoljeću: ”Stećci su na sebi imali ucrtan raznolik inventar motiva, poput križeva, rozeta, luka i strijele, štita, mača, zvijezde i polumjeseca, te srne. Po toj ikonografiji se grobovi datiraju u 14-15. st. i time groblje označavaju kao kasno srednjevjekovno.”. Gornji navod zapravo je prepričani ”zaključak” o starosti stećaka na groblju u Blizni Gornjoj kojega je predstavio Tonči Burić (1951.) u radu ”Srednjovjekovni spomenici Villae de Blisoy”, objavljenom u glasilu ”Starohrvatska prosvjeta”, broj 17 iz 1987. godine. Povjesničar i arheolog, tada zaposlen u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u tome radu naglasio je da ”Njihov ikonografski repertoar i dimenzije prezentiraju grobnu arhitekturu 14-15. st.”, ne obrazlažući koje to dokaze za srednjovjekovno podrijetlo tamošnjih stećaka omogućuju ikonografija, a posebice njihova veličina (?!).

No, Tara Pivac naglasila je da je većina istraženih grobova korištena višekratno tijekom vremena: ”Na žalost, zbog prakse korištenja grobnica za opetovane ukope, i česte destruktivnosti pri provođenju te prakse, u samim grobovima je gotovo nemoguće utvrditi ikakve razdvojene horizonte ...”. Nadgrobne ploče i stećci mogli su, dakle, prigodom sahrana novih pokojnika biti i više puta odmicani i vraćani na grobnu raku. Mlada arheologinja nadalje dodaje: ”Najviše su ovako nastradali potencijalno najstariji grobovi; oni zidani, smješteni na najboljim pozicijama, oko ulaza u crkvicu, ili u njezinom samom predvorju. Tako su npr. grob s poklopcem sarkofaga, koji se nalazi u kutu predvorja, na sjevernoj strani ulaza, te njemu nasuprotni zidani grob sa stećkom kao poklopcem, oba imali recentne ukope, iz ranih desetljeća 20.st.”.

Ta činjenica ukazuje, bar na primjeru groblja u Blizni Gornjoj, da određivanje starosti stećaka i na osnovu arheoloških nalaza u grobnicama koje natkrivaju može biti vrlo otežano, ako ne i nemoguće, te stoga nezahvalno za iznošenje valjanog zaključka. U slučaju tamošnjih stećaka, međutim, njihovo podrijetlo nije niti pokušano procijeniti temeljem arheoloških pokazatelja. Uostalom, u središtu pozornosti očito su bila bioantropološka istraživanja preostalih kostiju. Čudi, ipak, da nisu izvršena i ispitivanja uzoraka koštane tvari koja bi ukazala na starost ukopa pokojnika, odnosno na razdoblja u kojima su ti ljudi živjeli. Što se, pak, tiče starosti stećaka, nekropola u Blizni Gornjoj tek je jedna među brojnima za koju je srednjovjekovno podrijetlo stećaka - pretpostavljeno, a ne dokazano - jedino na osnovu ikonografije kao znanstveno vrlo neuvjerljive odrednice vremenskog razdoblja u kojemu su izrađivani i korišteni.

Crkva Sveta Marija zaštićeno je kulturno dobro (oznaka dobra: Z-5041), dok okolni stećci nemaju tu ”povlasticu”. Nedaleko crkve s grobljem nalazi se velika lokva Bliznica ("Stara lokva"), po kojoj je selo Blizna dobilo ime. Neposredno do lokve smješten je i bunar Pijač. Najstariji arheološki nalazi pronađeni u blizini crkve s grobljem te lokve i bunara ukazuju na ljudsko obitavanje u tome prostoru već u kamenom dobu (gornji paleolitik i neolitik / eneolitik). Na prostoru crkve i groblja te u okolici pronađeni su i nalazi iz antičkoga razdoblja. Na okolnim brijegovima, među kojima se sjeverno od naselja visinom ističu Boraja (675 mnv) i Borajica (618 mnv), zamjetni su tragovi više prapovijesnih gradina.