Narodna predaja o Kubotovoj pećini u Mazinu

Predaju o rušenju mazinske crkve predstavio sam u okviru napisa ”U Mazinu više ne postoje ”dva stara Kamena”?” (* 2). U ovome napisu prenosim, pak, predaju o Kubotovoj pećini, izvorno objavljenu pod rednim brojem 132 u knjizi ”Narodne pripovijetke”, koju je priredila tadašnja ravnateljica Institutu za narodnu umjetnost (danas Institutu za etnologiju i folkloristiku) iz Zagreba Maja Bošković-Stulli. Knjiga je tiskana u Zagrebu 1963. godine u izdanju Matice hrvatske i Izdavačkog poduzeća ”Zora”, kao knjiga 26. biblioteke ”Pet stoljeća hrvatske književnosti” (* 3).

Istraživačica usmene književnosti dr. sc. Maja Bošković - Stulli (1922-2012.) kao zaposlenica Instituta za narodnu umjetnost obilazila je mjesta prebivanja kazivača i u razgovoru s njima bilježila narodne priče, predaje i pjesme diljem Hrvatske. Predaju o Kubotovoj pećini, koju joj je kazivao 49-godišnji Jakov Prpić iz Ličkog Cerja, zapisala je još 1955. godine. Narodna predaja o Kubotovoj pećini u Mazinu glasi:

”Onda opet kod Mazina bila neka pećina, zvala se Kubotova pećina, nazvana je po čobanu Kubotu, on je uzbija ovce tu i dolazio u pećinu. Tu s bili novci u drvenim bačvami, te su bačve već bile sagnjile, pa se novac rasipao oko nji. Taj čoban Kubot nosio je opanke oputare i svaki dan dolazio u tu pećinu, ali nije dira u novce ništa.

Enog dana kad je doša onda je priša blizu edne bačve i jedan mu komad novaca zapane u opanak. Dok mu je novac doša u opanak, onda mu se smrklo, nije vidi izać van, onda ga zovnio čuvar od novaca, koji je zaklet na novcim da i čuva, da izvadi što mu je upalo u opanak. Dok je izvadije, odma mu se svanulo, i reka mu čuvar da uzme edan dukat i kad ga potroši, da dođe po drugi, samo da ne smi nikome kazat.

Tako je nosio tizi novaca više puta i minja kod trgovaca. Kad su za to doznali trgovci, pošto je on bije siromašan čovik, pitali ga okle njemu dukati. On nije smio kazat, on je zna da više neće dobit. Zato ga tuže kod vlasti i vlasti ga zatvore osam dana u zatvor i morao je kazat.

Kad su doznali di je taj novac, onda se digne vojska i oficiri i četir popa i ponesu knjige, vanđelja, da će s otim oni novac dignit. Kad su došli kod pećine, onda su popovi izvadili vanđenja i stali molit i zaklinjat, ali im se javio čuvar od novaca i reka im da oni tu nemaju ništa, da iđu za poslom. Al oni su i dalje molili. Jednom udari jak vitar, tako da i je porazbijao o kamenje. Dva popa su ostali na mistu mrtvi, a oni drugi i vojske dosta ranjeno. I tako su otišli bez svega.

Odma se zatim ta pećina zatvorila sama po sebi, da se ne zna više di je bila.”.

Što se tiče narodnih predaja iz Like, do sada najobuhvatnije izdanje, s čak 298 predaja i legendi, priredila je profesorica Manja Kostelac-Gomerčić iz Otočca. Uredila je zbirku “Legendarica - usmena predaja Gacke, Like, Krbave i Senja”, koja je 2023. godine tiskana u nakladi Kulturne udruge za baštinu i stvaralaštvo ”Baštinica” iz Otočca. Zbog izuzetnog zanimanja, već ove godine doživjela je i drugo izdanje.

Ovaj napis pripremljen je kao svojevrsna mala dopuna tome izuzetno vrijednom izdanju, čiji priređivači nisu do njegovog tiska znali (kao uostalom niti potpisnik ovoga priloga) za dvije predaje iz Mazina, o rušenju tamošnje crkve i o Kubotovoj pećini.

No, kako sam doznao od Manje Kostelac-Gomerčić, prikupljaju priče i predaje za novu zbirku, nadopunu “Legendarice”, što je hvale vrijedno nastojanje. Eto prigode da u to izdanje uđu i nove ličke predaje te i ovim putem pozivam čitatelje portala Budni Div da ukoliko znaju za neku takvu predaju, dojave o istoj uredništvu. Hvala!