Stepenasto piramidalno uzvišenje Stražbenica i njezina zagonetna Vrata

Stražbenica se nalazi na području naselja Vrebac, uz sjeveroistočni rub Ličkoga polja, svega oko 8 kilometara istočno od Gospića. Faruk Islamović, istraživač prirodnih zanimljivosti i povijesnih znamenitosti toga kraja Like oko rječice Jadove, tu se prvi puta zatekao 2019. godine s prijateljem fotografom Nikom Cetinom, podrijetlom upravo iz Vrepca. Nakon što je isto područje pohodio i dvije godine kasnije, naslutio je da brijeg Stražbenica sakriva brojne tajne: ”Cijela priča je jako misteriozna. Proučavajući oblik Stražbenice i topografske karte uočio sam određenu geometrijsku pravilnost koja asocira na oblik četverostranične piramide. Je li Stražbenica u dalekoj prošlosti bila piramida?”.

Stražbenica je, naime, brijeg gotovo četvrtaste osnove, sa stranicama dugim oko 200 metara, koji se uzdiže oko 70 metara iznad okolne visoravni. Usporedne stranice kvadratne osnove brijega tek su neznatno otklonjene od smjera pružanja sjever - jug, odnosno zapad - istok. Brijeg, dakle, ima obličje gotovo pravilne četverostrane piramide, koja pri samome vrhu prelazi u stožac. Toponim Stražbenica je, inače, čest (ne samo) na području Like i Velebita, a smatra se da označava istaknuto mjesto s kojega su straže nadzirale okolno područje u ratnim vremenima.

Na i neposredno oko Stražbenice u dva navrata vršena su arheološka istraživanja, pod vodstvom arheologa Josipa Brunšmida 1897. i Ružice Drechsler-Bižić 1957. godine. Tim iskapanjima, kao i na osnovu nekolicine usputnih nalaza, ustanovljeno je da je Stražbenica bila veliko i važno gradinsko naselje Japoda od kasnog brončanog do mlađeg željeznog doba. To su potvrdili nalazi pronađeni na nekoj od terasa, koje se poput divovskih stuba nižu od podnožja do vrha brda, ali i u obližnjim humcima - tumulima, u kojima su sahranjeni pokojnici toga drevnog stanovništva.

Uz Stražbenicu su nađeni i tragovi života iz kamenoga doba (kameni alat), ali i baština koja potječe iz staroga (kamene žare) i srednjega vijeka (temelji crkve, groblje sa stećcima). Stražbenica je mjesto od izuzetnog kulturno-povijesnog značaja, a navedenim istraživanjima učinjeni su tek početni koraci ka upoznavanju njezine bogate baštine. Nedostatna iskapanja arheologa nadomještaju, na žalost, pojedini kopači koji tragaju za nalazima mimo znanja struke i uz neznanstveni pristup, skrnaveći i pljačkajući vrijednu baštinu. Na zemljane rupe zaostale nakon takvih lovaca na blago ukazali su nam domaćini iz Vrepca.

Dugačke i široke te gotovo ravne ili tek blago zakošene terase, koje domaći ljudi nazivaju ”tavani”, i danas su djelomično vidljiv dio prostrane japodske gradine. Zbog prekrivenosti znatnog dijela brijega šumom, koja ga je počela obrastati unazad pola stoljeća sa smanjivanjem ispaše stoke na njezinim obroncima, danas se mogu uočiti tek pojedine dionice nekoliko terasa. Već spomenuti arheolozi, Josip Brunšmid i Ružica Drechsler-Bižić, na Stražbenici su prepoznali čak 8 ljudskim djelovanjem oblikovanih terasa. Danas ih se može prepoznati 4 ili 5. Japodske terase predstavljaju pozornosti vrijednu ostavštinu, kojom su opasane padine Stražbenice, barem sa zapadne i južne strane. Na tim terasama u davnoj prošlosti se stanovalo, a moguće je i da su dijelom korištene kao oranice. Na tersama su pronađeni tragovi kućnoga lijepa pa je pretpostavka da su Japodi tu imali kuće od drveta i šiblja te su ih oblagali kućnim lijepom.

Faruk Islamović naglašava: ”Posebno je zanimljivo da mještanin Jovo Ćurčić te terase naziva ”tavani”. Potrebno je konzultirati se s etnografima i etimolozima i prodiskutirati s njima u kojim slučajevima su seljaci upotrebljavali riječ ”tavan”. Posebno je to zanimljivo za Liku jer čini mi se da ta riječ nije toliko karakteristična za tu regiju već više za Slavoniju. Kako korespondiraju, ljudskim djelovanjem oblikovane terase s riječju ”tavan”, koja označava prostor između gornje deke na kući i krova? To je zanimljivo pitanje koje zahtijeva stručnu analizu. Je li moguće da u memoriji mještana Vrepca još uvijek (2000-3000 godina nakon Japoda) postoje krovovi japodskih koliba i njihovi "tavani"? Je li moguće da mještani nazivom ”tavani” u biti čuvaju priču o kolibama Japoda koje su stajale na terasama Stražbenice?”.

Osim spomenute arheološke te graditeljske baštine, u vidu zadivljujućih terasa, Stražbenica skriva, međutim, i tajnu nečega što se u predaji tamošnjih ljudi naziva - Vrata. Za nas je priča o Vratima na Stražbenici počela nakon što je Faruk Islamović 9. srpnja 2021. godine na svojem facebook profilu objavio napis o Stražbenici (* 1). Već je u tome tome napisu raspirio maštu čitatelja, ukazujući na pravilan oblik toga brijega. Ubrzo je i potaknuo na pokušaj odgonetanja tajne Vrata vrebačke Stražbenice svojeg čestog suputnika na istraživačkim izletima Nikolu Cetinu te slobodnog istraživača Gorana Majetića.

Uslijedilo je nekoliko odlazaka do mjesta na brijegu gdje su se nekoć navodno nalazila Vrata. Prvo je, tijekom jedne od posjeta rodnome kraju, 15. listopada 2022. godine, Nikolu Cetinu do Vrata je odveo rođak Jovo Ćurčić. Nikola Cetina tom prigodom snimio je spomenuto mjesto kamerom, pa smo se upoznali s Vratima putem kratkog videa. Naredna prigoda za obilazak Vrata na Stražbenici ukazala se tek krajem narednog proljeća, 28. svibnja. Faruka Islamovića te Martinu i Gorana Majetića u obilazak dijela Stražbenice na kojem su se navodno nalazila Vrata poveo je Jovin susjed Miloš Ćurčić. Uslijed gustoga raslinja, samo mjesto na kojemu su se Vrata nalazila tada nismo uspjeli pronaći. To nam je uspjelo tijekom sljedećeg odlaska u Vrebac s Nikolom Cetinom, 29. kolovoza ove godine, kada nam je vodič do Vrata ponovno bio Jovo Ćurčić.

Faruk Islamović u svojevrsnom ”dnevniku istraživanja” Vrata na Stražbenici, sastavljenog nakon posljednjeg pohoda na to zagonetno mjesto, zabilježio je kako je došlo do spoznaje o postojanju tih ”vrata” te opisao tijek istraživanja koje smo poduzeli. Između ostaloga je naveo: ”Nakon što sam 9. srpnja 2021. na svom facebook profilu objavio prilog o brdu Stražebnica, ... stigla je poruka Milke Mandarić Glumičić, rođene Vrepčanke sa trenutnom adresom u Australiji, koja spominje neka "vrata" na Stražbenici. Posebno je zanimljivo što ona kaže "otvoriti vrata". Tu formulaciju u svojoj prvoj poruci ona upotrebljava čak dva puta i još jednom u jednoj kasnijoj poruci. Ukupno riječ otvoriti koristi tri puta, to ne može biti slučajno!

Nikola Cetina je pitao svoga ujaka Jovu, koji je potvrdio da je na Stražbenici postojao neki ”jamski ulaz / vrata”, u koji on nije nikad ulazio. Jovo i Milka, ali i sva vrebačka djeca su na Stražbenici čuvala blago i svi se sjećaju tih ”vrata”. Danas su ta ”vrata” zatrpana, a Jovo kaže da su se sama zatrpala. Ispred stijene i zaravnjenog prostora, ispod kojeg je bio ulaz u ”jamu”, danas se nalazi hrpa kamenja srednje veličine u blago polukružnoj formi. Uloga tog kamenja je nepoznata. Je li u pitanju urušeni komad suhozida? Je li to kamenje naslagano pri iskopavanju te jame? Je li to kamenje imalo neku zaštitnu ulogu? Ispod suhozida, može se uočiti jedan polukružni kamen čiji oblik i položaj asociraju na stepenicu.”.

Iz iskaza Jove Ćurčića, kao i iz prepiske s Milkom Mandarić Glumičić, doznali smo da su Vrata u doba njihovog djetinjstva još bila ”otvorena”. No, roditelji su im branili da prilaze Vratima, navodno da ne bi pali kroz otvor i ozlijedili se. Djeca se, dakle, nisu usuđivala ”otvoriti” Vrata na Stražbenici. Naši sugovornici nisu znali reći je li u to doba, polovicom prošloga stoljeća, možda ipak netko od starijih sumještana ulazio u taj podzemni ”otvor”. Faruk Islamović pita se: ”Milkina formulacija ”otvoriti vrata” govori da su na ulazu u jamu postojala neka fizička vrata. Jovo kaže da nisu. Ukoliko nisu postojala fizička vrata, je li postojala neka priča u selu, vezana uz neka metafizička vrata? Jesu li seljaci ulazak u tu jamu doživljavali kao ulazak u neki drugi svijet? Ako bi to bilo točno, iznimno je neobično da ruralno stanovništvo za prolaz u nadnaravni svijet koristi pomalo futurističku riječ "vrata". Nešto kao: vrata u drugi svijet, vrata u drugu dimenziju, vrata u prošlost, vrata u budućnost, ...”.

Niti o podrijetlu Vrata nismo za sada uspjeli ništa više doznati. Jje li riječ o prirodnom podzemnom prostoru, jami ili špilji? Ili je prokopan radom ljudskih ruku i alata? Ako se kroz Vrata ulazilo u neku takvu šupljinu, tko, kada i u koju svrhu ju je iskopao? Je li to bio neki manji rudnik, a ako je što su ljudi izvlačili iz utrobe Stražbenice? Ili se je radilo o kakvom skladištu, možda čak prije o skloništu nečega ili čak nekoga? Jesu li Vrata bila tek ulaz u podzemni tunel? Ili su, naprotiv, uistinu predstavljala mjesto dodira našega i nekoga drugog svijeta, mjesto susreta ljudi i nekih drugih bića? Pitanja s nagađanjima možemo nizati gotovo u nedogled.

Točan položaj Vrata na Stražbenici do daljnjega nećemo otkrivati. Ne želimo činiti uslugu nesavjesnim ”lovcima na blago”. Nemamo namjeru niti sami pokušavati išta kopati i otkopavati. Tek nastaviti s istraživanja, kroz dodatne razgovore s mještanima, možda uz korištenje mjernih uređaja, a i na druge načine kojima nećemo zadirati u tijelo brijega. Možemo tek reći da se Vrata ne nalaze u podnožju Stražbenice, niti na nekoj od još uočljivih terasa (”tavana”). Smještena su, sukladno geometrijskoj pravilnosti brijega, na posebnome mjestu, i s obzirom na stranice te približno četverostrane piramide, kao i po pogledu njezine visine.

Za kraj želimo istaknuti: ”Nemamo naobrazbu društvenog smjera, nismo povjesničari niti arheolozi, ne poznajemo dovoljno druge slične arheološke lokalitete pa ne možemo komparirati i stručno valorizirati. Međutim, i kao laici tvrdimo da je Stražbenica iznimno atraktivan arheološki lokalitet koji zavrjeđuje temeljitu interdisciplinarnu analizu.”. I prenijeti poruku - poziv Milke Mandarić Glumičić: ”Iskreno se nadam da će NETKO otvoriti ta vrata.”.