Ostaci utvrđenog grada Krbava, stolnog mjesta istoimene srednjovjekovne župe (Foto: Tomislav Beronić)
U povijesnim izvorima današnja Gradina spominje se kao Castrum Corbavia,
odnosno kaštel Krbava, još od desetog stoljeća, pa sve do napuštanja u
16. stoljeću zbog nadiranja Turaka i vlaških martoloza.
Martolozi su
kršćanske paravojne jedinice koje su bile u službi osmanlijske vojske i
zapamćene su kao pljačkaši, silovatelji i hvatači roblja koji su
najčešće išli ispred glavnine turske vojske. Uvidjevši štetnost
martoloza nakon osvajanja teritorija Osmanlije su ih
rasformirale.
U vrijeme Krbavske bitke, u kaštelu je
živjela jedna kneginja iz roda Frankopana. Bila je to Doroteja, kći kneza Bartola XI. Frankopana
Brinjskog, žena Karla
Kurjakovića Krbavskog, jednog od poginulih hrvatskih
velikaša na Krbavskom polju.
Kad već spominjem
kneginju Doroteju i njezinog supruga Karla, moram i njihovog sina
Ivana Karlovića,
hrvatskog bana iz vremena potpisivanja Cetingradske povelje 1527.
godine. Njegovo prezime Karlović potiče od oca Karla Kurjakovića, jer
prema tadašnjim običajima, prezime još uvijek nije bilo ustaljeno, već
je “prilagođavano“ očevom imenu. Možda bi bilo najbolje reći da je
njihov sin imao puno ime i prezime otprilike ovako: Ivan Karlović
Kurjaković Gusić. Zanimljivo je i da su sva ta prezimena koristila isti
motiv na obiteljskom grbu - gusana.
Kaštel i cijeli
posjed Krbava bio je na, u ono vrijeme, strateški zanimljivom mjestu
prolaza prema Bosni, kojom su tada već vladali Turci. Tim prolazom
Osmanlije su išle prema Hrvatskoj i Kranjskoj u svoje pljačkaške pohode.
Da bi zaštitila ne samo kaštel već i cijeli svoj posjed od napada
Turaka, kneginja Doroteja pristala je plaćati danak Osmanlijama. Sve je
to prestalo godine 1527. kada je kaštel Krbava napušten i vremenom
razrušen.
I još jedna crtica vezana uz kneginju
Doroteju. Njezino ime spominje se u ostavinskoj raspravi iza kneginje
Marije Katarine
Frankopan, kćeri posljednjeg krčkog kneza Ivana VII. Frankopana, vođenoj u
Veneciji. Doroteja je, naime, na toj raspravi sudjelovala kao
potencijalna nasljednica miraza Marije Katarine Frankopan vrijednosti
5.000 zlatnih florina, što je za ono vrijeme bila golema svota
novca.
Iz tog miraza Marija Katarina ostavila je
1.000 zlatnika za izgradnju crkve u franjevačkom samostanu na Košljunu u
kojoj je kasnije i sahranjena. Možda i kao posljedica tog spora,
prijenos posmrtnih ostataka kneginje Marije Katarine iz Venecije na
Košljun, odgađao se čak deset godina.
Eto, od Udbine
do Krka, pa čak sve do Venecije (čak i malo dalje, ali sada više nećemo o
tome), proteže se ime Frankopana, porodice koja je duboko, duboko
utkana u hrvatsku povijest. Zato mi i jeste
zanimljiva.
I za kraj, prilažem nekoliko fotografija
ostataka katedrale sv. Jakova i kaštela Krbava. Ako vas put nanese prema
moru, starom cestom kroz Liku, izdvojite pola sata za obilazak ove
dvije lokacije, a ako imate malo više vremena, uputite se i u dolinu
pogledati ostatke crkve u crkvi kraj koje su pokopani poginuli u
Krbavskoj bitci i odajte im počast paljenjem svijeće u novoj velebnoj
crkvi.
Tomislav
Beronić, 5. listopada 2021.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail:
[email protected] Srednjovjekovna utvrda u Udbini na crtežu Tomislava Karakaša iz 1993. godine
Na položaju Gradina život teče još od prapovijesti, kada je tu bilo gradinsko naselje Japoda (Foto: Tomislav Beronić)
S vrha udbinskog brijega odličan je pogled na prostrano Krbavsko polje (Foto: Tomislav Beronić)
Na polju podno Gradine 1493. godine došlo je do bitke hrvatske i turske vojske, u kojoj je među mnoštvom poginulih plemića bio i gospodar utvrde Karlo Kurjaković (Foto: Tomislav Beronić)
Utvrda u Udbini pripadala je Gusićima, jednom od dvanaest starih hrvatskih plemena, odnosno njihovoj grani Kurjakovića koji su obiteljsko ime dobili po Kurjaku Gusiću; kao motiv na grbu isticali su - gusana!
Posljednji hrvatski velikaš, vlasnik utvrde na Gradini, bio je hrvatski ban Ivan Karlović, sin Doroteje Frankopan i Karla Kurjakovića (Foto: Tomislav Beronić)
Nakon osvajanja Krbave, u utvrdi je od 1527. do 1689. godine bila posada turske vojske (Foto: Tomislav Beronić)
Temeljni ostaci srednjovjekovne katedralne crkve Sveti Jakov Stariji u Udbini (Foto: Tomislav Beronić)
Crkva na položaju Korija (Biskupija) bila je stolnica Krbavske biskupije utemeljene 1185., kojoj je sjedište zbog nadiranja Turaka izmješteno 1460. godine iz Udbine u Modruš (Foto: Tomislav Beronić)
Udbinska katedrala bila je prostrana građevina, uz čiji južni zid je dozidano zdanje koje je vjerojatno bilo biskupski dvor (Foto: Tomislav Beronić)
Sustavna arheološka istraživanja na položaju udbinske katedralne crkve vrše od 2000. godine stručnjaci Arheološkog muzeja iz Zadra i Muzeja Like iz Gospića (Foto: Tomislav Beronić)
Vidikovac ka prošlosti; na polju pod Udbinom 1493. došlo je do krvavog sukoba u kojem su izginule tisuće vojnika, no malo je poznato da je posljednja bitka za samu utvrdu na Gradini vođena 1942. godine (Foto: Tomislav Beronić)