Istarske toplice - u znaku divova i svetoga Stjepana

Kamenu crkvicu podignutu na samome rubu stijene, čiji zidovi su, za razliku od krovišta kojega odavno nema, još uvijek sačuvani, izgradili su, dakako, ljudi i to izvorno možda još u ranome srednjem vijeku. No, već iz njihovog vremena, a zacijelo i iz dublje prošlosti, prenosi se među stanovnicima toga dijela Istre sjećanje na davne divovske pretke. U napisu ”Svjedočanstvo očevidaca: ”Golemi kosturi u unutrašnjosti Istre”” predstavio sam, između ostaloga, dvije predaje o divovima koje su dijelom povezane upravo s Istarskim  toplicama.

Riječ je o predajama koje je 1953. godine zabilježio književnik i folklorist Nikola Bonifačić Rožin (1913-1995.), tadašnji radnik Instituta za narodnu umjetnost iz Zagreba (danas Institut za etnologiju i folkloristiku). U tim predajama ističe se da su si dva diva, od kojih se jedan nalazio u Motovunu a drugi kod crkve Sveti Stjepan, dodavali građevinski bat preko doline rijeke Mirne. Naglašava se i to da je div(kinj)a od ”banji San Štefano” nosila na glavi stupove za crkvu u Motovunu, i to s lakoćom - usput predući na preslici.

Osim ovih predaja, kako sam se uvjerio po obilasku Istarskih toplica, u tome kraju postoje i druge zanimljove priče koje baštine žitelji toga kraja. Ističe se priča čije je središnje mjesto radnje upravo Grota svetoga Stipana (Stijena svetoga Stjepana), odnosno velebna vapnenačka litica poznata i pod nazivom - Gorostas (Div). Glavni lik priče je draga i čedna djevojka, optužena za nečasno ponašanje:

”Jedan grof iz nedalekog Oprtlja, zaputivši se u lov u Motovunsku šumu, susreo je lijepu Mariju koja je uz pašnjak čuvala ovce predući vunu. Očaran njezinom ljepotom, istoga trena se u nju zaljubio i zaprosio ju. Iako zatečena, pa i uplašena, Marija je ponudu grofa odbila jer je voljela svojega susjeda, kmeta Jakova. U grofa je, pak, bila zaljubljena kćer oprtaljskog podesta (načelnika grada, nap. pis.), koja je iz ljubomore proširila glas da je Marija nečasna preljubnica.

Čuvši takvu objedu o Mariji, njezin voljeni Jakov uskratio joj je ljubav. Ne željevši se pomiriti s uskraćenom ljubljavlju svojega dragana, Marija se uspela na liticu i zavjetovala svetome Stjepanu: ”Ako sam griješna, neka skokom sa stijene poginem. A ako sam nevina, neka ispod mojih nogu poteče voda koja će ljude liječiti.”. Djevojka se potom bacila sa stijene i preživjela skok, a u podnožju litice potekao je izvor ljekovite vode. I tako nebrojena stoljeća Gorostas bdije nad izvorom ljekovite vode koja teče zbog ljubavnog zavjeta čiste djevojačke duše. A moćna zaštitnička stijena, kao i ljekoviti izvor pod njom, ponijeli su ime sveca kojem se Marija zavjetovala. Na rubu stijene gdje mu se zavjetovala sagrađena je crkva Sveti Stjepan.”.

Ljekoviti izvor Sveti Stjepan koristio se već u starome vijeku. O tome svjedoče na području toplica pronađeni u kamen urezani natpisi te rimski novac i nakit. Prvi poznati zapis koji spominje ljekovitost tamošnje vode sadrži rukopis cjelovitog zemljopisno-povijesnog prikaza Istre ”Istoria d’Istria”, kojega je za obnašanja dužnosti biskupa u Novigradu Istarskom, od 1642. do 1654. godine, napisao Giacomo Filippo Tomasini. Riječ je o istome piscu koji je u spomenutom rukopisu ostavio i zapis o pronalasku kostura divovskog čovjeka u selu Brkač jugozapadno od Motovuna, dakle svega oko 10 kilometara jugozapadno od Istarskih toplica. Zapis o tome nalazu predstavio sam u napisu ”Kostur diva pronađen nedaleko Motovuna u Istri”.

Od Istarskih toplica do vrha stijene Gorostas, na kojem se nalaze ostaci stare crkve Sveti Stjepan, vodi uska i zavojita, ali dobro uređena i ne prestrma pješačka staza. Stazu prate i postaje Križnoga puta. Sa svakim prijeđenim metrom uspona stazom koja krivuda uz stijenu sve je ljepši pogled na Istarske toplice u podnožju, grad Motovun na jugozapadu te na dolinu rijeke Mirne i okolne šumovite brijegove. Blizu 13. postaje Križnoga puta, lijevo od staze među raslinjem se mogu očiti ostati kamene građevine. Je li na tome mjestu nekoć davno bio ulaz u zidom ograđenu vršnu zaravan, na kojoj su boravili redovnici pustinjaci?

Blizu posljednje 14. postaje i obližnje kalvarije s trima križevima, na padini povrh vršne zaravni smješteni su ostaci romaničke crkve Sveti Stjepan. Od jednobrodne crkve preostali su razmjerno dobro očuvani zidovi. Crkva je usmjerena jugoistok - sjeverozapad; ulazno pročelje s preslicom za jedno zvono okrenuto je prema vršnoj zaravni, a nasuprot ulazu, tik iznad ruba stijene, polukružno je svetište (apsida). Premda brod crkve nije pod krovom, svetište je natkriveno polukupolom, pomno izgrađenom od kamenih ploča. Tako djelomično zaštićeni od naleta kiše, kameni oltar i polukružni zid svetišta urešeni su cvijećem, svijećama i slikom sveca. Na taj način stara crkva i danas ima ulogu bogoslužnog mjesta.

S vršne zaravni uz crkvu lijepo se vidi i ostatak visokoga stjenovitog zida koji se pruža sjeverozapadno od Istarskih toplica. U podnožju tih vapnenačkih stijena uočava se nekoliko prostranih podzemnih dvorana. Radi se o ostacima napuštenog kamenoloma Sveti Stjepan (* 3), uz koji se također veže predaja o divovima. Prema njoj, velike kamene kvadre i visoke stupove kojima su građeni obrambeni zidovi te svjetovne i crkvene građevine u obližnjim gradovima i gradićima Motovun, Završe, Grožnjan, Sovinjak, Vrh, Roč, Hum, ... izrađivali su divovi upravo u tome kamenolomu i od tuda ih prenosili do mjesta gradnje.

Povrh Istarskih toplica nalazi se i novija kamena crkva Sveti Stjepan (Prvomučenik). Sagrađena je u 19. stoljeću, na mjestu crkve koja se spominje 1580. godine. I ova crkva približno je istoga usmjerenja kao i najstarija crkva posvećena istome svecu s vrha stijene Gorostas. Na pročelju također ima preslicu s  jednim zvonom te rozetu. U crkvi se nalazie oltar s drvenim kipom svetoga Stjepana, koji je pripadao crkvi na Stijeni svetoga Stjepana, odnosno stijeni Gorostas (* 4). Do ove crkve se također dolazi istim pješačkim putem koji podno stijene vodi iz Istarskih toplica, samo što se kod prve postaje Križnoga puta i male kapelice - poklonca Majke Božje ne započinje s usponom već se nastavlja ravno širokom stazom još svega oko 200 metara.