Višetonski kameni "lijesovi" oko Korane i Mrežnice

Brojni dovršeni sarkofazi pronađeni su, pak, u temeljima i zidovima srednjovjekovne crkvice Sveti Juraj u Mateškom Selu, prilikom njezine obnove i arheoloških istraživanja 1999. Ostali megaliti, za koje se misli da su služili kao lijesovi pokojnika, nalaze se i dalje u šumama, ali i koritima rijeka, te kao građa kuća, staja, ... Za najveći dio u kamenolimima isklesanih sarkofaga pretpostavlja se da su preveženi u rimsku Sisciu (Sisak) i drugdje širom Rimskog carstva.

Kr(a)ški kraj južno od Karlovca, do turskih ratova poznat kao Gorice, a od francuske uprave 1809-1813. godine pod nazivom Kordun (na francuskom, kordon znači granica - ime se odnosilo na područja koja su pripadala hrvatskoj Vojnog krajini koja je graničila s Turskim carstvom (u Bosni)), skriva brojne zanimljive i nedovoljno istražene (pra)povijesne spomenike. Među njima osobitu pozornost zaslužuju tzv. kamene "škrinje" ili "lijesovi", koje se u većoj mjeri istražuju tek unazad pola stoljeća, a posebice nakon Domovinskog rata.

Od narodnih priča do prvih istraživača

Pronađeno je više desetaka "škrinja" u krajevima između Kupe i Korane, ponajviše na mjestima na kojima su izrađivane (klesane) u vapnenačkim stijenama-hridima, ali i u koritima rijeka te temeljima građevina iz kasnijih povijesnih razdoblja. U istraživanjima su prednjačili stručnjaci Gradskog muzeja Karlovac (arheolog Lazo Čučković), potom i karlovačkog Konzervatorskog odjela (arheolog Domagoj Perkić). Pomagali su im žitelji naselja, u čijoj blizini se nalaze drevni kamenolomi s ostacima "škrinja", u ulozi vodiča, ali i zaljubljenici u starine (Juraj Štefančić iz Barilovića, Petar Bišćan iz Duga Rese, ...) koji su arheologe uputili na više nalazišta "škrinja".

O postojanju kamenih "škrinja" u narodu su se sačuvale predaje, ali i poneka legenda. Najraniji poznati, vrlo oskudni, zapisi o njima potječu iz 19. stoljeća. No, prvim istraživačem "škrinja" i kamenoloma na ovom području u kojima su izrađivane smatra se arheolog Josip Brunšmid. Rukopisni zapis o poduzetom istraživanju ostavio je u svojim putnim bilješkama od 22. lipnja 1911. godine, u kojima je izvijestio o nalasku ulomka sarkofaga u Donjem Budačkom i obilasku kamenoloma kod Dubokog Dola nedaleko Krnjaka.

U "Zborniku" Gradskog muzeja Karlovac iz 1964. godine povjesničarka Anđela Horvat spominje "škrinju" u šumi kraj sela Mračin uz rijeku Dobru: "Južno od sela Mračin u šumi Škrinja nalazi se isklesana raka koja je ostala sastavni dio hridi sivkastog kamena. Narod je zove "škrinja", a po njoj je nazvana i šuma. Raka u obliku jednostavnog sarkofaga: izvana je tek djelomično pravilno obrađena, jer prelazi u živ kamen, a iznutra je dublje isklesana. Mjere rake izvana: visina 85 cm (ostalo je hrid), širina 110 cm, a duljina 240 cm. Mjere rake iznutra: dubina 40 cm, širina 75 cm, duljina 193 cm, debljina stijenke rake oko 20 cm. Uz raku je dio razbijenog poklopca koji je obrašten mahovinom i lišajevima (44 puta 165 cm). M. Sabljar, koji je pred više od sto godina zabilježio vijest o toj raki napominje da se napis ne pozna.".

Nekoć tek "neobične pojave" u plitkom kršu

U vrijeme objave Zbornika arheolozima su bile poznate tek rijetke "škrinje", na osnovi pojedinačnih nalaza iz prošlosti, koji su se svodili na oskudna svjedočanstva pokojeg putnika, državnog činovnika ili iznimno znanstvenika, lišena daljnjeg istraživanja. Stoga i nije neobično da Anđela Horvat ističe da je zbog "rijetkosti sličnih nalaza" riječ o "neobičnim pojavama" u južnom karlovačkom prostoru. Uz raku u Mračinu, spominje još samo dvije, kod nedalekih Jarčeg Polja i Straže. Sva tri mjesta koja navode su u blizini rijeke Dobre.

Na osnovu malog broja nalaza, u to vrijeme se nagađalo kojem vremenu je pripadao takav način sahranjivanja. Anđela Horvat držala je malo vjerojatnim da su ga uveli kršćani, kao i da se radilo o srednjovjekovonom sahranjivanju na "didini" po uzoru na susjednu Bosnu gdje su podizani monolitni stećci. Pronađene rake, naime, nemaju sličnosti sa stećcima svojim oblikom, premda su također znatne veličine. Smatrala je da su se u rake pokojnici uistinu sahranjivali na mjestima na kojima su isklesane.

Do Domovinskog rata ipak se pronađene još neke "škrinje", bilo napuštene u kamenolomima, bilo uklopljene u građevine. Dr. sc. Milan Kruhek u knjizi "Graditeljska baština Karlovačkog Pokuplja" iz 1993. godine daje kratki pregled dodatašnjih arheoloških spoznaja o "škrinjama" s karlovačkog područja: "Rimsko je doba ostavilo na prostoru Karlovačkog Pokuplja (od 1. do 5. stoljeća, nap. pis.) znatne tragove. ... Mnogo je pojedinačnih nalaza: poklopac rimskog sarkofaga nađen u Donjem Budačkom, ... sarkofag i poklopac sarkofaga u Ponorcu, ... nedovršeni sarkofazi u Gornjoj Perjasici, Dugom Dolu i Mračinu, rimski kamenolomi u tom kraju, ...".

Danas o "škrinjama", koje predstavljaju jednu od osobitosti spomeničke baštine karlovačkog kraja, znamo kudikamo više. Pronađeno je već nekoliko desetaka sličnih "škrinja" od kojih je najveći broj smješten u području između ili u neposrednoj blizini rijeka Mrežnice i Korane (primjerice u okolici sela Siča, Poloj, Perjasica, Mateško Selo, Skrad, Veljun, ...). Pod pojmom "škrinje" misli se na cjelovit kameni lijes, jer su osim raka pronađeni i poklopci (krovišta) kojima su pogrebni sanduci zatvarani. Mjesta njihovog klesanja, kamenolomi - vapnenačke stjenovite hridi (riječ kamenolom ovdje ima doslovno značenje i odgovara načinu izrade "škrinja", lomljenjem kamenih blokova koji su potom obrađivani), nalaze se u šumama, što je i razlog da su sve do nedavno izmicali pažnji povjesničara i arheologa. Rake, a naročito poklopci su odvoženi iz kamenoloma, često i više puta mijenjajući odredište, ali i namjenu. Nerijetko se pronalaze pukim slučajem i to na najneobičnijim mjestima.

Pronađeno više desetaka kamenih "škrinja"

Konzervatorski odjel Karlovac pri Upravi za zaštitu kulturne baštine priredio je 2000. godine izložbu u Karlovcu "Od sarkofaga do crkve", kojom su, između ostaloga, predstavljene i današnje spoznaje o podrijetlu kamenih "škrinja" s prostora međuriječja srednjih i donjih tokova rijeka Korane i Mrežnice. Arheolog Domagoj Perkić, koji je od 1996. do 2000. godine proučavao njihova nalazišta, kao i same "škrinje", u katalogu izložbe je istaknuo: "Antika, ikao veoma slabo poznata i istražena na ovom prostoru, zastupljena je brojnim pojedinačnim nalazima i nalazištima rimskih kamenoloma u kojima su se zasigurno proizvodili sarkofazi. Osim kamenoloma istražen je i dokumentiran velik broj položaja gdje imamo cjelovite ili ulomke poklopaca ili sanduka sarkofaga, ugrađene kao spolie u pojedine objekte.".

Prema Domagoju Perkiću, "škrinje" potječu iz antičkog - rimskog vremena, uslijed čega ih i naziva sarkofazima. Izrađivani su u kamenolomima rasprostranjenim u tzv. plitkom dinarskom kršu (krasu), razmjerno blizu rijeka i rimskih cesta koje su povezivale Panonsku nizinu i Hrvatsko primorje. Pretpostavlja se da su dovršeni sarkofazi prevažani iz kamenoloma do najbliže rijeke, a zatim čamcima ili splavima u smjeru Siscie (ilirska Segestika, Sisak) i drugih važnijih rimskih naselja.

Arheolog napominje: "Mora se pretpostaviti jedna odlična organizacija rada koja je objedinila tako veliki prostor, usudili bi se reći, u jedinstveni proizvodni kompleks. Treba imati na umu da je ovdje riječ o prostoru oko 10 puta 20 km, koji objedinjuje 40 lokaliteta ovdje obrađenih, što sigurno nije konačan broj... Od tih 40 pojedinačnih lokaliteta 25 spada u same kamenolome sarkofaga, a ostalo su nalazišta sarkofaga kao spolie (u sakralnim i profanim objektima), te razni pojedinačni nalazi od kojih su neki pronađeni u rijekama (dva u Korani, jedan u Kupi) što nam svjedoči o transportu završenih sarkofaga putem rijeka.".

Klesarske radionice u krškim vrtačama

Većina od 25 poznatih kamenoloma (izdvojenih u 8 skupina) nalazi se u kraškim vrtačama koje su predstavljale prave klesarke radionice ili pogone za proizvodnju sarkofaga. Tu se "mogu vidjeti negativi iz kojih su vađeni kameni blokovi, kao i ostaci manjih nepravilnih blokova koji su u biti ostaci od pripremanja površine za rad ili oštećeni kameni blokovi koji su u tijeku rada pukli, te ostali neiskorišteni.". Zbog velikog broja manjih kamenoloma i pronađenih nedovršenih sarkofaga u različitim fazama obrade ili odbačenih sarkofaga zbog neželjenog loma ili slično mogu se razlučiti i faze i načini obrade istih. Perkić napominje: "... svi sarkofazi, bez obzira da li je riječ o sanducima ili poklopcima, pronađeni u kamenolomima koji se ovdje obrađuju u biti predstavljaju škart, otpad, poluproizvode koje nije bilo moguće završiti te su nam tako ostali sačuvani in situ (na mjestu izrade, nap. pis.). Svi ostali doživjeli su svoju osnovnu sepulkralnu primjenu, da bi neki od njih u srednjem vijeku i kasnije sekundarno bili iskorišteni i kao veoma vrijedan građevinski materijal.".

U spomenutim kamenolomima sarkofazi su bili prevladavajući ili najistaknutiji proizvodi, no tu se se izrađivali i drugi proizvodi, poput urni, koje su se pokazale važnim za određivanje starosti kamenoloma. O tome Perkić kaže: "Za sada je poznato 7 nalaza kamenih urni od kojih je samo jedna pronađena u kamenolomu. Međutim, i to je dovoljno za pretpostavku da je riječ o razdoblju kada dominira inhumacija (sahrana pokapanjem - primjerice u grobnom lijesu, nap. pis.), ali da se prakticira i inceneracija (spaljivanje pokojnika, čiji pepeo je pohranjivan u posude, primjerice urne, nap. pis.). To nas upućuje na razdoblje od sredine 3. st. posl. Kr. ...". Inače, najstariji poznati sarkofazi potječu iz Egipta, s početka 3. tisućljeća prije Krista, a bili su izrađivani u obliku kuća (pokojnika). Arheolozi smatraju da se izrada sarkofaga potom proširila u druge civilizacije, a preko antičke i u naše krajeve.

Kameni spomenici ogromnih dimenzija

Veličina sarkofaga s karlovačkog područja kreće se od uistinu ogromnih, dimenzija 240 puta 140 centimetara, pa sve do upola manjih, veličine oko 130 puta 60 centimetara. Domahoj Perkić ističe: "Karakteristika svih sarkofaga, bez obzira da li je riječ o nalazima u kamenolomima ili kao spolie u raznim objektima, je da su prilično grube izrade (što je uvjetovano i sirovinskim vapnenačkim materijalom), bez epigrafskih natpisa i reljefnih prikaza. Svi poklopci sarkofaga, neovisno o veličini, izrađeni su u obliku krova na dvije vode s ugaonim akroterijima, što pokazuje da je uzor za izradu ovakvog tipa preuzet iz arhitekture.".

Kao poseban dragulj u istraživanju kamenih "škrinja" pokazala se crkvica Sveti Juraj u Mateškom Selu blizu Generalskog Stola. Crkvica se nalazi na blagom uzvišenju u središtu sela. Na području južno od Karlovca smatra se najstarijom sačuvanom crkvicom koja je preživjela turska osvajanja. Sagrađena je najkasnije početkom 13. stoljeća, a u više je navrata dograđivana i pregrađivana. Uslijed zapuštenosti, ali i oštećenja nastalih tijekom Domovinskog rata (Mateško Selo se nalazilo na crti bojišnice) 1999. godine pristupilo se njezinoj obnovi i zaštiti. Tada su provedena i arheološka istraživanja koja su potvrdila ranija nagađanja da crkvica krije i bogatu ostavštinu iz antičkih vremena.

Znalo se je da zidovi crkvice skrivaju poneki sanduk i poklopac sarkofaga, no tek su najnovija istraživanja pokazala pravu istinu. Domagoj Perkić ističe: "Kronološki gledajući sudbina dijela sarkofaga iz kamenoloma u kojima su se proizvodili, nakon njihove primarne sepulkralne funkcije, završila je kao građevinski materijal pri izgradnji crkve Sv. Jurja u Mateškom Selu. Već obrađeni kameni blokovi idealno su poslužili kod podizanja srednjovjekovne crkve. Naime, gotovo cijela crkva sagrađena je od poklopaca i sanduka antičkih sarkofagai urni koji su, za sada, s nepoznatog lokaliteta doneseni ovdje i iskorišteni kao već obrađen i pogodan građevinski materijal.".

Jedinstvena crkva sazidana od - sarkofaga

Tijekom 1999. i 2000. godine prvi puta su istraženi temelji ove crkve, što je dovelo do prvorazrednog otkrića: "Pokazalo se da temelji lađe crkve (lađa ujedno predstavlja najstariji dio crkve) cijelom dužinom počivaju na poklopcima sarkofaga. Na svim uglovima lađe nalaze se sanduci sarkofaga koji su naslagani sve do krovišta. Znog žbuke na ziđu ne zna se da li i u kojoj mjeri postoje sarkofazi i u ostalim dijelovima ziđa, no dva poklopca sarkofaga nalaze se na uglovima temelja apside, što je kasnija dogradnja, a pronađen je i veći broj ulomaka sarkofaga u ogradi cinkture crkve, te obližnjem dvorištu susjedne kuće. To pokazuje da sarkofaga kao građevinskog materijala nije nedostajalo kroz razne faze postojanja i dogradnji crkve. Važno je naglasiti da svi poklopci sarkofaga koji se ovdje nalaze su poklopci u obliku krova na dvije vode s akroterijima, te da svi poklopci predstavljaju gotove proizvode. Dakle, nije riječ o nedovršenim sarkofazima iz kamenoloma. S kojeg položaja su doneseni, za sada nije poznato i to ostaje kao cilj budućih istraživanja...".

Arheološka istraživanja uz temelje crkve pokazala su, nadalje, da je crkvica podignuta na groblju, vjerojatno iz antičkog doba, jer su nađeni ostaci ljudskih kostura i predmeta s kojima su pokojnici pokapani, ali i kamenih urni iz razdoblja prije kršćanstva. Oko temelja crkve po završetku istraživanja postavljene su drenažne cijevi za odvodnju, te je iskop zatrpan zemljom.

Poklopci i sanduci teški i do 3 tone

Za pronalaženje velikog broja sarkofaga s područja općina Barilović, Generalski Stol i Krnjak, te grada Slunja, nakon Domovinskog rata zaslužni su članovi Društva za ekologiju i vodne aktivnosti "Sedra" iz Barilovića (o nalazima su izvještavali u časopisu udruge "Glasnik") predvođeni Jurajem Štefančićem, dobrim poznavateljem tamošnje povijesne baštine, suradnikom karlovačkog Gradskog muzeja i Konzervatorskog odjela. Među 1997. godine pronađenim primjercima, jedan poklopac služi kao babica (stup potpornjak) napuštene drvarnice u zaseoku Vujaškovići podno Skradske gore, drugi je zatrpan tijekom radova na brani preko Korane u Lučicama, treći je izvađen iz koranskog mulja nedaleko od Barilovićkog Cerovca, ...

Istoga ljeta ronioci Kluba za podvodne aktivnosti iz Karlovca predvođeni Božidarom Fajsom pronašli su u Kupi tik nizvodno od mosta između Hrnetića i Jelse ostatke "škrinje" (koju je 1960. minirala JNA tijekom vojne vježbe) za koju je znao već arheolog Josip Brunšmid početkom 20. stoljeća. Taj se sarkofag, naveo je arheolog, nekoliko godina ranije neuspjelo pokušalo izvaditi konopcima koje su vukli konji.

Slučaj neuspjelog vađenja sarkofaga iz rijeke od prije više od stotinu godina uz pomoć životinja ukazuje, kao i ranije spomenuti podaci o veličini, na činjenicu da su "škrinje" prilično teške. Zna li se da specifična težina vapnenca iznosi 2,69 grama po prostornom centimetru, lako je izračunati da najveći pronađeni poklopci sarkofaga teže od 2,5 pa i do 3 tone. Po prilici su toliko teški i njima pripadajući sanduci. Čak i najmanji poklopci i sanduci teže bar tonu do tonu i pol.

U suradnji s Gradskim muzejom i Konzervatorskim odjelom iz Karlovca, "Sedrenjaci" su prevezli u dvorište starog grada Barilović (koji se od 1999. obnavlja) sedam poklopaca sarkofaga koje su pronašli u okolici, s namjerom da se tu napravi stalni izložbeni postav "zbirke” sarkofaga (danas je tamo samo polovica jednog poklopca ”škrinje”). Pri nalaženju novih "škrinja", kao uostalom i drugih arheoloških nalaza, valja poštovati pravilo da nalaze prvo trebaju istražiti stručnjaci i to na mjestu nalaza u stanju zatečenom prilikom otkrića. Istraživanjem in situ arheolozi mogu pribaviti važne podatke, koji se pomicanjem nalaza i oštećenjima koja ga mogu pratiti nepovratno gube.