Poklopac starovijekovne kamene žare u Jankovom Selištu

Arheolog Domagoj Perkić iz Dubrovnika u knjizi ”Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna”, objavljenoj 2019. godine, u odjeljku ”Sarkofazi i urne kao spoliji i pojedinačni nalazi” spominje taj spomenik iz staroga vijeka: "10. Naselje Jankovo Selište - kuća J. Banjavčića (Tabla 45:1) - spolij, urna, poklopac, cjelovit, dimenzije: ”116 x 80 x 38”". Poklopac žare u Jankovom Selištu zabilježen je kao arheološki nalaz u razdoblju od 1996. do 2001. godine, kada su pod vodstvom Domagoja Perkića, i uz pomoć domaćeg poznavatelja nalazišta drevne baštine Juraja Štefančića, istraživani antički kamenolomi i u njima izrađivani grobni spomenici na širem području jugoistočno od Duga Rese.

Poklopac kamene žare iz Jankovog Selišta najvjerojatnije potječe s oko 3 kilometra udaljenog arheološkog nalazišta Zidine u Mateškom Selu, kojega domaće stanovništvo naziva i Crkvina (* 1). Zidine se nalaze na brdu Bosiljevac, oko 750 metara jugoistočno od srednjovjekovne crkve Sveti Juraj. Prema predaji stanovnika toga sela, s položaja Zidine preneseno je u srednjem vijeku čak 30 poklopaca i sanduka kamenih žara od kojih su građeni temelji i znatan dio zidova spomenute crkve. Upravo stoga, crkva Sveti Juraj predstavlja uistinu jedinstvenu i neobičnu graditeljsku tvorevinu i izuzetno vrijedan kulturno-povijesni spomenik. Još najmanje 4 poklopaca i sanduka žara s položaja Zidine nalaze se u dvorištima obiteljskih kuća u Mateškom Selu te uz obližnji izvor Žutuljak i na bliskom Bakić brdu.

Poklopac žare izmješten u Jankovo Selište razgledao sam jučer pod vodstvom Mije Matešića iz susjednog sela Petrunići, a u obilasku je sudjelovao i njegov sin Marinko, kojima zahvaljujem na pomoći. Od ceste do ulaza u napuštenu kuću valjalo nam se probiti kroz visoku travu i koprive. Spomenik smo zatekli prekriven slojem humusa jer se stubišite čijim je dijelom bio ne koristi unazad posljednih desetak godina. Nedvojbeno je riječ o poklopcu rimske žare koju je u već spomenutoj knjizi opisao arheolog Domagoj Perkić, premda smo mjerenjima ustvrdili neznatno drugačiju dužinu i širinu poklopca: 113 sa 84 centimetra.

Nismo provjerili kolika je visina poklopca do vrha krovnog sljemena (što su prethodni istraživači vjerojatno učinili nakon zadizanja poklopca, ili on tada još nije bio vršnim dijelom toliko utisnut u zemlju) jer je dijelom utonuo u tlo. Na mjestima poklopac žare ipak izviruje i do 30 centimetara. S prednje strane jasno se uočavaju dva ugaona ”uha” (akroterije). Kako je poklopac izokrenut, nakon uklanjanja humusa mogli smo izmjeriti i širinu rubnog pojasa, koja iznosu približno 9 centimetara. Plitko isklesana pravokutna površina koju omeđuje taj obodni pojas ima sljedeću veličinu: dužina 95 (113 cm - 2 x 9 cm) i širina 66 (84 cm - 2 x 9 cm) centimetara. To ujedno znači da su dimenzije sanduka žare, kojega je odozgo prekrivao predmetni poklopac, iznosile nešto manje od utvrđene veličine plitko isklesanog udubljenja. Možda 94 sa 65 centimetara, dovoljno da poklopac oblika dvoslivnog krova dobro nasjedne i zatvori sanduk.