Tragom višestoljetnog zapisa o nalazu ”iznimno velikih ljudskih kostiju”

Prosvjetni radnik i pisac Franjo Julije Fras (Franz Julius Fras, 1794-1868.) u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze”, objavljenoj 1835. godine (cjeloviti prijevod na hrvatskom jeziku, ”Topografija Karlovačke Vojne krajine”, objavljen 1988.) ostavio je zanimljivu zabilješku o špilji nedaleko naselja Jesenica u Lici: ”Nadalje se tu u Pišteniku nalazi špilja 10 hvati dugačka a 5 široka. Tu su nađene iznimno velike ljudske kosti. Inače je suha i nema drugog izlaza.”.

Tomislav Beronić 07.03.2020. Divovi • Središnja Hrvatska
Zaljubljenik u baštinu Plaškog i okolice Branko Šupica u ulaznom dijelu Bidrilove špilje (Foto: Noa Majetić)

Zaljubljenik u baštinu Plaškog i okolice Branko Šupica u ulaznom dijelu Bidrilove špilje (Foto: Noa Majetić)

Bidrilova špilja nalazi se u izuzetno nepristupačnom predjelu ”ljutog” krša (krasa). No, to nije priječilo rijetke pustolove, ali i mještane okolnih sela, da već i u vrijeme prije objave spomenute knjige posjećuju špilju u pokušaju otkrivanja njezinih tajni. Tek unazad pola stoljeća na red su došli istraživači, prvo speleolozi i tek nedavno arheolozi. Bez sumnje su u špilji zatekli daleko manje kostiju (iako ih i danas ima podosta), a moguće ne i one najveće, koje su odavno završile kao suveniri i izošci (nepoznatih) privatnih zbirki (* 1).

Da je među davnim posjetiteljima Bidrilove špilje bio i spomenuti Franjo Julije Fras, ustvrdili su članovi speleološke udruge ”Dinaridi - društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF)” iz Zagreba. Oni su tijekom priprema 2016. godine za speleoronilačku ekspediciju “Kameni zapisi - Plaški 2017” na špiljskoj sigi uočili urezane inicijale i godinu 1814., koji odgovaraju posjeti tada još mladog Frasa, kasnije školskog nadzornika Karlovačkog generalata (* 2).

Prvo speleološko istraživanje špilje proveli su članovi Speleološkog odsjeka Planinarskog društva "Željezničar" iz Zagreba 1967. godine. Ustvrdili su da je špilja ”duga 130 m i arheološki zanimljiva”. Od 45 špilja i jama koje su te godine istražili u široj okolici Plaškog, posebice su istaknuli Bidrilovu špilju jer je u njoj ”... nađeno mnoštvo vrlo starih kostiju i obrađenog koštanog oruđa i oružja.” (* 3).

Do arheološkog istraživanja špilje manjeg obima došlo je tek 2016. godine, tijekom obilaska područja za pripremu navedene ekspedicije DDISKF-a i South Wales Caving Club-a. Istraživanje je proveo arheolog Konzervatorskog odjela Karlovac Krešo Raguž, koji je između ostaloga uzeo uzorke zatečenih kostiju kako bi se provelo ispitivanje njihove starosti. Vodič istraživačima do špilje bio je Branko Šupica iz Janja Gore, zaljubljenik u baštinu Plaškog i okolice.

Isti vodič uputio se u obilazak Bidrilove špilje i 3. listopada 2020. godine s piscem ovog napisa i snimateljem priloženih fotografija. Posjetu ovoj špilji, koja se nalazi u vršnome dijelu gore Pištenik (822 m.n.v.), bez vodstva iskusnog pratitelja nikako ne preporučujem, ponajprije iz razloga što bi lutanje njezinom okolicom moglo biti vrlo opasno. Osim zahtjevnosti kretanja kroz duboke ponikve s obiljem stijena britkih rubova, pa i šiljastih vrhova, gdje već i mala neopreznost može za posljedicu imati ozbiljnu ozljedu, neupućeni istraživač može završiti u području u koje je pristup - zabranjen. Jedina staza kojom se donekle lakše može prići špilji, djelomično vodi, naime, nadomak Vojnog poligona ”Eugen Kvaternik”.

Nakon obilaska zatražili smo stručno mišljenje arheologa Kreše Raguža o starosti koštanih nalaza. Prema njegovim riječima, utvrđivanjem starosti ljudskih kostiju iz Bidrilove špilje metodom radioaktivnog izotopa ugljika C14 doznalo se da iste potječu iz prve polovice 13. stoljeća. Kosti pronađene u špilji, čiji su uzorci predani na analizu, zatečene su u lošem stanju. Arheolog pretpostavlja da su to ostaci žrtava kratkotrajne provale vojničkih hordi Mongola (Tatara) u Hrvatsku u veljači 1242. godine. Prema njegovim spoznajama, rov na dnu špilje kroz glinasto tlo iskopali su nakon Drugoga svjetskog rata žitelji obližnjih sela, tragajući za blagom za koje se prema predaji tvrdilo da je tu sakriveno.

Za obilaska Bidrilove špilje 2020. godine izvršili smo fotografiranje i mjerenje većih primjeraka zatečenih potkoljeničnih kostiju (gnjati ili goljenice). Na osnovu njihove dužine, ali i vodeći računa da su pronađene gnjati uslijed istrošenosti bile kraće za po nekoliko centimetara, može se izračunati da potječu od ljudi visokih od 170 pa do 185 centimetara (* 4).

No, što ako je u špilji nekoć bilo i ostataka još viših ljudi? Iz nekog starijeg povijesnog razdoblja? Je li moguće da je iznenađen i uzbuđen mladi Franjo Julije Fras u mraku tajanstvenog podzemlja imao ”velike oči”? Ili je ipak svjedočio i kostima barem jednog diva, netragom raznesenih i za nas zagubljenih?

Upućuje li njegov navod da su u Bidrilovoj špilji nađene ”iznimno velike ljudske kosti” na činjenicu da je pripadnik nekadašnje divovske rase nasilno okončao život u podzemlju gore Pištenik? Jesu li ga njegovi neprijatelji stjerali u taj mračni kutak i tu pogubili ili bar primorali da si oduzme život? Uz izostanak divovskih kostiju, o svemu tome možemo samo nagađati. Činjenica je da je ulaz u Bidrilovu špilju dostatan da se kroz njegov otvor mogao provući i viši i krupniji čovjek.

Neobično je da i nakon gotovo punih šest godina od provedenog arheološkog istraživanja ljudskih koštanih ostataka u Bidrilovoj špilji, o tome istraživanju nije javno objavljen niti jedan pisani izvještaj, a kamoli znanstveni rad. Zašto se o pokazateljima ispitivanja tih vrijednih špiljskih koštanih nalaza naših predaka u stručnim i znanstenim krugovima šuti? Ovaj napis stoga je prvi, iako skroman, pokušaj predstavljanja javnosti drevne tajne Bidrilove špilje? U napisu iznesene podatke o u špilji pronađenim kostima ljubazno je ponudio već spomenuti istraživač arheolog, kao usmene odgovore na upućene mu upite.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 27. listopada 2020., 17. srpnja 2021. i 26. kolovoza 2022.

(* 1) Po istraživačkom obilasku Bidrilove špilje na području Plaškog imao sam prigodu vidjeti kost koju je jedan od ranijih posjetitelja špilje ponio kući za uspomenu. Riječ je o većem dijelu vrlo trošne bedrene kosti, koja je iz špilje iznešena 2016., tijekom priprema za speleološku ekspediciju udruge ”Dinaridi - društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF)” iz Zagreba.

(* 2) Ekspedicija je dobila naziv “Kameni zapisi” nakon što su 2016. članovi DDISKF-a pronašli urezan zapisa u sigi Franje Julija Frasa iz 1814. Profesorica Marsela Alić u napisu ”Kameni zapisi - Plaški 2017.”, objavljenom u časopisu “Hrvatska vodoprivreda”, u broju 221 za listopad-prosinac 2017., naglasila je: ”Našavši Frasov zapis u sigi, predsjednik Dinarida, Tihomir Kovačević Tihi odmah je uzviknuo “Kameni zapis od Frasa?!”.”. Članovi DDISKF-a ekspediciju su ujedno i posvetili tome ”pedagogu i zaljubljeniku u ljepote krške Hrvatske”.

Bidrilove pećine dotaknuo se i učitelj, prirodoslovac, planinar, botaničar i putopisac Dragutin Hirc (1853-1921.) iz Zagreba u knjizi “Lika i Plitvička jezera: putne uspomene”, objavljenoj 1900. U poglavlju “Okolina Plitvičkih jezera” navodi: “Osim Grbine pećine ima jedna i u Pišteniku u kojoj nadjoše ljudskih kosti i ognjišta. Ovu pećinu spominje već Fras u svojoj topografiji karlovačke krajine.”. Dragutin Hirc vjerojatno nije posjetio Bidrolovu špilju, no prenio je zapažanje Franje Julija Frasa s time što, za razliku od spomenutog istraživača, nije naglasio veličinu u špilji pronađenih kostiju.

(* 3) Navod potječe od špiljara Juraja Posarića, a objavljen je u njegovom napisu “Prebrođena kriza u SO PD “Željezničar”, u odlomku o špiljarskim (speleološkim) istraživanjima članova Odsjeka tijekom 1967., u rubrici “Speleologija”, časopisa “Naše planine”, broj 7-8 iz 1968. U spomenutom napisu pisac špilju naziva Vidrilovka. Pod tim imenom, ili kao Vidrilovicu te Vidrilovu špilju (pećinu), znaju je oslovljavati i stanovnici obližnjih zaselaka, a navedene inačice imena koristili su i neki drugi speleološki pisci.

(* 4) Pretpostavimo li da kosti goljenica pronađenih u Bidrilovoj špilji potječu od muškaraca te da su ljudi i u prošlosti anatomski bili istovjetni današnjim žiteljima, približnu visinu u špilji sahranjenih pokojnika možemo izračunati prema jednadžbi 2,42 x g + 81,83 cm ± 4 cm, gdje je g duljina goljenice u centimetrima. Za istovjetne kosti koje potječu od žena možemo koristiti jednadžbu 2.90 x g + 61,53 cm ± 3,66 cm.

Upute za primjenu spomenutih jednadžbi u vrijeme pripreme ovoga napisa bile su dostupne na uvid, primjerice, na mrežnim stranicama za promicanje znanosti biologije The Biology Corner (biologycorner.com). Pod naslovom ”Investigation: Can You Estimate a Person’s Height from the Length of their Bones?”, objavila ih je urednica tih stranica Shannan Muskopf 5. listopada 2018. u okviru napisa ”Estimate a Person’s Height from the Bones”. Osim spomenutih jednadžbi, antropolozi i forenzičari koriste i druge, uz neznatna odstupanja u izračunima.

Prosječna dužina nekolicine većih goljenica koje smo pronašli u Bidrilovoj špilji tijekom istraživanja 3. listopada 2020. iznosila je 40 centimetara. Uvrstimo li tu vrijednost u predmetne jednadžbe, izračun nam ukazuje da bi te kosti mogle potjecati od muškaraca visokih oko 179 centimetara ili od žena visokih oko 177 centimetara:

2,42 x 40 cm + 81,83 cm ± 4 cm = 178,63 cm ± 4 cm = 174,63 / 182,63 cm

2.90 x 40 cm + 61,53 cm ± 3,66 cm = 177,53 cm ± 3,66 cm = 173,87 / 181,19 cm

Ovu jednadžbu za izračun visine ljudi muškog spola dr. sc. Domagoj Nikolić iskoristio je za izračun približne visine kostura jednog drevnog dinarskog diva. Jednadžbu i izračun predstavio je u u knjizi ”Ilirija - Sveta zemlja: Stećci i autohtonost”, objavljenoj 2018.

* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov
e-mail: [email protected]

Loš običaj "rezbarenja" špiljskih ukrasa nije mimoišao niti Bidrilovu špilju (Foto: Noa Majetić)

Loš običaj "rezbarenja" špiljskih ukrasa nije mimoišao niti Bidrilovu špilju (Foto: Noa Majetić)

Jedna od većih kostiju čiju tajnu čuva Bidrilova špilja (Foto: Noa Majetić)

Jedna od većih kostiju čiju tajnu čuva Bidrilova špilja (Foto: Noa Majetić)

Arheolog Krešo Raguž pretpostavlja da ostaci kostiju iz Bidrilove špilje pripadaju žrtvama provale vojske Mongola (Tatara) u Hrvatsku 1242. godine (Foto: Noa Majetić)

Arheolog Krešo Raguž pretpostavlja da ostaci kostiju iz Bidrilove špilje pripadaju žrtvama provale vojske Mongola (Tatara) u Hrvatsku 1242. godine (Foto: Noa Majetić)

Veće sačuvane kosti potječu od ljudi visokih oko 170-185 centimetara, no moguće je da su najveći primjerci odavno odnešeni iz Bidrilove špilje (Foto: Noa Majetić)

Veće sačuvane kosti potječu od ljudi visokih oko 170-185 centimetara, no moguće je da su najveći primjerci odavno odnešeni iz Bidrilove špilje (Foto: Noa Majetić)

Ostaci metalnog posuđa dokazuju da je Bidrilova špilja u razdobljima opasnosti korištena kao pribježište zbjegova (Foto: Noa Majetić)

Ostaci metalnog posuđa dokazuju da je Bidrilova špilja u razdobljima opasnosti korištena kao pribježište zbjegova (Foto: Noa Majetić)

Tematski povezane objave