Pohod na Zimić

Možete mu prići iz sela Komadine, pa uzbrdo šumskom cestom preko brijega i onda nizbrdo sve skupa nešto manje od kilometra. Ako uzmete u obzir da se istim putem imate vratiti, dakle opet uzbrdo pa nizbrdo, brzo zaključite da to baš i nije neko sretno rješenje. Putokaza naravno nigdje nikakvog, lako je zalutati, posebno ako je vegetacija jaka. U ovo doba godine, kada šuma još uvijek nije prolistala, nekako smo se i snašli.

Jedino nas tješi vjera da je ovim putem prohodnije negoli iz Zimića, odnosno zaselka Gojkovići.

Ako se odlučite ići baš preko Zimića, što je tura kraća za hodanje, no brzo ćete uvidjeti da je i ona izazovna i prilično naporna, onda u Tušiloviću kod benzinske pumpe skrenite prema Vojniću i vozite se oko tri kilometra do skretanja desno za selo Zimić.

Ovdje su ljudi stvarno dobrodušni i vrlo uslužni kada ih zamolite za pomoć - provjereno! A izgleda da su i dosta pobožni jer kad ih upitate za gradinu Zimić odmah se prekriže i pogledaju vas sa sažaljenjem.

Držite se asfaltirane ceste i vozite sve do kuće koja ispred ima betonirani mostić s plavom ogradom. Tu negdje parkirajte.

Na brdu - ili glavici - kako bi to stručno rekli lijevo od kuće nećete vidjeti ruševine Zimića čak ni kada nema nikakve vegetacije. Ali, ne brinite … gradina je baš tu. Sada samo hrabro preko mostića s već spomenutom plavom ogradom prema kući, pa skrenite prije dvorišta lijevo preko potoka i dobro pazite da ne upadnete u blato.

Ako se malo potrudite prepoznat ćete ispred sebe ostatke srednjovjekovne ceste koja vodi strmo uzbrdo. Karakteristika takvih cesta je da su stvarno strme. Uspon će vam u početku biti naporan, no na to ćete se brzo naviknuti jer do kraja neće biti ništa bolji. Alternativa je da odustanete prije negoli se pokliznete i otkližete niz brdo pa tako nekoliko puta dok sve redom (čak i mene ili nekoga drugoga koji vas je na to nagovorio) ne pošaljete tamo gdje se već šalje kad ne ide onako kako želite.

Ukoliko volja nadjača i prebrodite tih šezdesetak metara visinske razlike znat ćete da ste stigli jer ćete doći do opkopa na kojemu je, pretpostavljamo, bio vanjski plašt zidina Zimića. Kažem pretpostavljamo, jer se tek na nekoliko mjesta nazire nešto kamenja koje je moglo pripadati zidu. Tek će neka iskopavanja u budućnosti pokazati da li je to - ako je i koliko je bio širok - vanjski zid. Opkop je nepravilnog elipsastog oblika s blagim usponom prema jugozapadnoj strani. U širem dijelu je oko 60 metara, a u užem oko 40 metara, što znači da je ukupna površina gradine vjerojatno bila oko 2000 kvadratnih metara.

Unutrašnji dio burga također je nepravilnog elipsastog oblika i od toga dijela je vidljiv dio zidova. Sa sjeverne strane se lijepo može pogledati polukružna kula visine nekih 4 metra, a dade se naslutiti da je nanos zemlje sakrio barem još dva metra njezinog zida. Vidljive su i ožbukane rupe u kojima su bili nosači (grede) za neku vanjsku drvenu konstrukciju, stube ili balkon.

Na južnoj strani pogledajte četvrtastu kulu - izvučena je oko jedan metar, a na zidu južno u produžetku kule nalazi se otvor koji je mogao služiti kao puškarnica.

Na trećoj visinskoj razini nema vidljive gradnje, ali je očito da bi se ispod naslaga humusa moglo svašta iskopati. Tek se površinski vide pokoji kamen i ostaci žbuke. Južni dio treće razine je sada humak koji je najviša točka burga Zimić. Kad bih ja imao priliku i dozvolu kopati na toj lokaciji, krenuo bih baš odatle.

O povijesti Zimića nije puno napisano, sve je na internetu, pa nemam potrebe to ponavljati (* 1). Tko želi - lako će se snaći.

I to je otprilike to. Pogledajte fotografije i skicu burga prema odličnom nacrtu kojega sam uspio iskopati na mađarskoj mrežnoj stranici Varak (varak.hu). Slobodno podijelite na svojim profilima te stranicama i grupama koje se bave našim starinama.

*

Iako za to još uvijek nisam našao direktan dokaz Zimići su, iako plemići, vjerojatno bili podanici knezova Krčkih Frankopana. Naime posjed Skrad je na sjeveru graničio s posjedom Steničnjak koji je jedno vrijeme također bio u posjedu Frankopana, a na jugu s posjedom Modurš, tako da je Zimić morao biti unutar kneževskog posjeda Skrad, a to implicira da su Zimići bili podanici kneževske porodice Frankopan.