Div djevojka s Dobre

Jednu takvu predaju, pod naslovom ”Div djevojka s Dobre”, zabilježio je Ivica Lucijanić, inače liječnik ortoped u Općoj bolnici Karlovac. Objavio ju je u okviru napisa ”Pripovijesti iz Novigrada na Dobri”, u glasilu ”Svjetlo - časopis za kulturu, umjetnost i društvena zbivanja”, u izdanju Matice hrvatske - ogranak Karlovac, broj 1-2 iz 2007. godine.

Ivica Lucijanić u spomenutoj kratkoj pripovijesti piše: ”Priča kaže kako su u staro vrijeme, nitko ne zna koje, možda ono najstarije, u novigradskom kraju obitavali veliki ljudi, zapravo divovi. Jedna od njihovih djevojaka je bila tako velika i prala bi robu tako da bi opkoračila rijeku te joj je jedna noga bila na desnoj, a druga na lijevoj obali Dobre.

Tragovi njezinih stopala, kažu, bili su djelomično vidljivi i do nedavno. Naime, koji kilometar nizvodno od starog kamenog mosta na rijeci Dobri ispod Novigrada, novoizgrađena auto-cesta Zagreb-Rijeka (baš na mjestu gdje se najviše približila rijeci Dobri) zasipala je, zamela i sakrila trag desnog divovskog stopala. Zapravo je to učinjeno malom dionicom stare ceste što vodi iz Novigrada prema selu Stativama koja je baš na tom mjestu pomaknuta bliže rijeci. Trag se lijevog stopala, donekle, uz maštu još i danas raspoznaje na suprotnoj desnoj obali, neposredno uz vodu, ispod strmog šumovitog obronka brda na kojem je stajao Takalnički dvor. (* 1)

Pripovijest dalje kaže da je djevojka, velika kakva je bila, jednom našla u polju malog težaka, običnog našeg roda, kako ore s plugom i volovima. Sve to, čovjeka, plug i volove stavila je u svoju pregaču i ponijela doma svojim roditeljima kako bi i oni vidjeli to čudo.

Div djevojka se i udavala. Svoj je miraz nosila u velikoj škrinji. Tko ne vjeruje, škrinju može i sada, navodno (* 2), vidjeti u jednoj šumi kraj sela Mračina. Škrinja je kamena pa neki kažu da je to zaostali rimski sarkofag, a za onu baru pokraj Dobre kažu da nije trag stopala već ostatak ribnjaka takalničkog grofa. Kako je već rečeno, Takalnik se nalazi na strmom brdu gdje je još početkom prošlog stoljeća stajao dvor rečenog gospodina.”.

(* 1) Brdo Takalnik uzdiže se iznad desne obale rijeke Dobre, oko 800 metara nizvodno od srednjovjekovnog utvrđenog grada Novigrad na Dobri. Na brdu se naziru neznatni ostaci kurije plemićke obitelji Zebić iz kasnog srednjeg vijeka. Kao posljednji vlastelin kurije spominje se Josip Čorko, nakon kojeg je tu boravila Albertina Spišić (do smrti 1909.), preselivši se u kuriji iz nedalekog grada Novigrada.

(* 2) Velika škrinja uistinu se može vidjeti u šumi Škrinja na području sela Mračin. O tome kamenom spomeniku, i s njime povezanom još jednom predajom o divovskoj djevoci, govori napis s portala Budni div Škrinja iz - Škrinje: donijela je trudna divkinja!

Pripremio Goran Majetić, 27. kolovoza 2021.