Podvodna arheologija: U potrazi za kamenom škrinjom iz Kupe kod Hrnetića

Drže da su se takvi završeni ili poluzavršeni spomenici navedenim karlovačkim rijekama iz kraja južno od današnje Duga Rese, gdje su se izrađivali u kamenolomima iz živih vapnenačkih stijena (”kamen živac”), prevozili uglavnom do istaknutog rimskog središta Siscije (Sisak), a dijelom i do manjih naselja na današnjem širom karlovačkom području. Prijevoz takvih spomenika, od dva dijela - i poklopac i sanduk težili bi i po nekoliko tona, bio je nesumnjivo zahtjevan zadatak, bez obzira prevažalo ih se kopnom ili vodom. Zadaća je bila naporna, ali i opasna, kako zbog vrlo velike mase sanduka i poklopaca, tako i radi brojnih prepreka na putu, pri čemu bi kod plovidbe rijekom najveći izazov predstavljao prijelazak brojnih brana, ponegdje visokih i do 2-3 metra.

U spomenutom krškom području južno od Duga Rese do 2019., prema podacima koje je prikupio i objavio u knjizi "Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna" arheolog Domagoj Perkić, bilo je poznato 29 takvih kamenoloma, a zabilježeno je i još 27 mjesta na kojima su sarkofazi i urne pronađeni kao pojedinačni nalazi ili spoliji (ugrađeni u svjetovne ili crkvene građevine). U karlovačkim rijekama pronađena su tek 4 takva kamena spomenika. U sva četiri slučaja ustvrđeno je da se na dnu rijeka nalaze dijelovi sarkofaga. Pri tome su na dva nalazišta (s  ukupno 3 nalaza) pronađeni poklopci, dok za jedno nalazište nije sigurno radi li se o poklopcu ili možda ipak sanduku. Sami nalazi (ulomaka) poklopaca ili sanduka kamenih škrinja u koritu rijeka, dakako, nisu dokaz da su isti i prevoženi ka konačnim odredištima riječnim putem.

Moguće je, naime, da su kameni spomenici pali u vodu pri (poprečnom) prijevozu preko rijeke, a ne pri (uzdužnoj - u pravilu nizvodnoj) plovidbi rijekom. Da ne treba isključiti niti tu mogućnost, ukazuje položaj spomenuta tri nalazišta. Nalazište u Kupi je bez sumnje na mjestu na kojem se od davnina prelazila rijeka (nekoć čamcima ili skelom, u novije doba mostom). Za dva nalazišta u Korani ne zna se sa sigurnošću jesu li na tim mjestima nekoć bili riječni prijelazi, no obzirom na pristupačnost obala i današnje prilazne puteve do njih, tu mogućnost ne smije se odbaciti. Zanimljivo je, pri tome, da do danas spomenuti kameni spomenici nisu nađeni na dnu rijeka podno brana (slapova), dakle na mjestima na kojima bi, zbog povećane opasnosti od prevrtanja plovila, bilo za očekivati da teret padne s njih u vodu.

Nenalaženje spomenika palih podno brana, dakako, ne isključuje da su isti uistinu prevoženi rijekama. Niti mogući nalaz plovila ispod ili u neposrednoj blizini pronađenih spomenika ne bi mogao pružiti nepobitni dokaz o njihovom prevoženju uzduž rijeka ili tek o ”prevlačenju” istih s jedne obale na drugu (po mogućnosti najkraćim putem). Valja istaknuti da se samo na jednom nalazištu, na Korani, tragalo za mogućim plovilom za prijevoz spomenika, ali je ta potraga bila bezuspješna. Naravno, postoji i mogućnost da su se sarkofazi i urne istodobno i prevozili (”spuštali”) rijekama i prebacivali preko njih. Dok se ne iznjedre pouzdani dokazi, sve navedeno ostaje tek u dosezima pretpostavki.

Od tri spomenuta riječna nalazišta sarkofaga, dva su u Korani, a jedno je u Kupi. Nalazišta u Korani, kod Donjeg vrutka (s dva nalaza) i kod Bišica (Bišića) grede, oba podno obronaka Skradske gore (429 m.n.v.) zapadno od Krnjaka, u srednjem su toku rijeke, u neposrednoj blizini najvećeg broja do sada poznatih kamenoloma na dugareškom području u kojima su takvi spomenici izrađivani. Nalazište u Kupi, u Hrnetiću nedaleko Karlovca, također je smješteno u srednji tok rijeke, ali je od najbližeg poznatog kamenoloma na brijegu Vinica (321 m.n.v.) koji se uzdiže istočno od Duga Rese (* 2), udaljeno oko 6 kilometara.

Prvi poznati zapis o riječnom nalazu sarkofaga na karlovačkom području potječe od Josipa Brunšmida (1858-1929.), ravnatelja Arheološkog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Arheolog je u napisu ”Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije IV”, objavljenom u glasilu ”Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva”, svezak 5 broj 1 iz 1901. godine, u ulomku ”Kaštel kod Karlovca” kratko zabilježio: ”Čini se, kao da rimski ostanci u tamošnjoj okolici nisu rijetki, jer se među ostalim navodno i u rijeci Kupi nalazi jedan rimski sarkofag, koji se je uzalud kušalo iz rijeke izvaditi.”. Kaštel je danas gotovo predgrađe Karlovca, sjeverno od grada, udaljeno oko 3 kilometara uzvodno Kupom.

Iz spomenute bilješke inače doznajemo i da je na obližnjem imanju, koje je u 19. stoljeću bilo u vlasništvu obitelji hrvatskog domoljuba i ilirskog preporoditelja (podrijetlom Irca!), vojnog časnika i sakupljača starina i umjetnina Lavala Nugenta (1777-1862.), te njegovog sina Arthura (1825-1897.), pronađen grob s prilozima iz rimskog doba. Ne znamo, međutim, za koje odredište je bio namijenjen sarkofag koji je pao u Kupu, da li možda baš za spomenuti bliski Kaštel, ili pak za rimsku naseobinu u uzvodnom Ozlju, nizvodnom Kamenskom, ... Ne znamo ništa o načinu i smjeru prevoženja toga sarkofaga, je li prevožen kopnom ili vodom, a ako se prevozio Kupom je li se ”brod” kretao niz vodu ili uz nju. Josip Brunšmid čak niti ne upućuje na moguće mjesto nalaza sarkofaga u Kupi.

Navedena bilješka ne pruža niti podatak tko je, kada, kako i zašto pokušao izvaditi sarkofag iz rijeke. Možemo tek pretpostaviti da se taj neuspješan pokušaj zbio krajem 19. stoljeća. Iz predočenog zapisa Josipa Brunšmida znamo, međutim, da se arheolog nije osobno uvjerio u nalaz sarkofaga u Kupi, već je o postojanju istoga doznao ”iz druge ruke”. Po pitanju vjerodostojnosti toga nalaza, ništa se nije poduzelo gotovo čitavo stoljeće. Slijedeći oskudni pisani trag Josipa Brunšmida o kupskom sarkofagu, pokušao sam, kao dopisnik ”Večernjeg lista” iz Karlovca, 1997. godine doznati više o kupskom sarkofagu. Uspio sam saznati da se sarkofag nalazio uz most u Hrnetiću, koji priječi Kupu u središtu sela, kod župne crkve Sveti Martin biskup. Od ranije spomenutog imanja u Kaštelu, to se mjesto nalazi tek oko 600 metara nizvodno Kupom i južnije.

Stjepan Humić, mještanin Velike Jelse, sela s desne obale Kupe, od davnina riječnim prijelazom povezano sa selom Hrnetić na lijevoj obali, krajem svibnja te godine pokazao mi je s mosta mjesto u rijeci gdje se nekoć nalazio sarkofag. Sarkofag je prebivao desetak metara nizvodno od trećeg pontona mosta s hrnetićke strane, blizu lijeve obale Kupe. Stjepan Humić u mladosti se ljeti s vršnjacima penjao na kamen i skakao s njega na glavu u vodu: ”Sedam-osam metara nizvodno moraju biti ostaci rimskog sarkofaga ili škrinje, kako ga ljudi od pamtivijeka ovdje zovu. Nekada je ljeti za niskog vodostaja, do metar i pol, virio gotovo 40 centimetara iz Kupe.”. Kamen se tada okomito uzdizao s dna, a za nižeg vodostaja bio je poput malenog otoka u rijeci.

Prisjećajući se mladenačkih dana, kazivač je za taj ”čudan kamen” rekao: ”Škrinja je bila dugačka, a na strani u koju je upirala voda izjedena i zaobljena. Imala je četvrtasti presjek, dimenzija oko 60 puta 80 centimetara. Da je tome tako, potvrđuje preostali dio.”. Prema tvrdnji Stjepana Humića, škrinju su 1960. godine minirali pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) prilikom vojne vježbe: ”Tuda su, po tko zna čijoj zapovijedi, morali proći tenkovi u vježbi forsiranja rijeke. Oficirima je škrinja smetala i dugo su smišljali kako je se riješiti. Naposljetku jednostavno su je minirali, i ne znajući da je riječ o spomeničkoj baštini. Pregledom smo ustanovili da je ipak dio kamena ostao sačuvan.” (* 3). Po završetku vojne vježbe mladići okolnih sela su, naime, sa žaljenjem ustanovili da je u rijeci preostao tek manji dio njihove kamene ”skakaonice”.

Potaknuti spoznajom da se u Kupi između Hrnetića i Jelse nekoć nalazio rimski sarkofag, mjesto u rijeci na koje je ukazao Stjepan Humić istražili su krajem srpnja 1997. godine ronioci Kluba za podvodne aktivnosti (KPA) iz Karlovca. Tijekom dva ronjenja, petero članova KPA-a pronašli su više kamenih krhotina koje su možda pripadale drevnom spomeniku. Voditelj istraživanja Božidar Fajs o pronalasku je naglasio: ”... uspjeli smo pronaći kamene ulomke koji su, čini se, davni ručni rad. Jedan, težak oko dva kilograma, posebno je zanimljiv jer ima pravilne bridove i sliči prizmi.”. Ronioci KPA u Kupi nisu pronašli cjelovit sanduk ili poklopac škrinje ili neki njihov veći ulomak, no ostavili su mogućnost da je prekriven riječnim muljem. Izrazili su želju da nastave istraživanje u suradnji s arheolozima, kako bi se možda pronašli sigurniji dokazi o postojanju sarkofaga. Ukoliko bi se pronašli veći i(li) značajniji ulomci škrinje, bili su spremni i pomoći u njihovom vađenju (* 4).

Narednu i ujedno posljednju potragu za kupskim sarkofagom poduzeo je arheolog Domagoj Perkić iz Dubrovnika, koji je kao stručnjak Konzervatorskog odjela Karlovac od 1996. do 2001. godine provodio arheološka istraživanja na širem karlovačkom području, posebice usmjerena na nalaze iz prapovijesti i staroga vijeka. U već spomenutoj knjizi "Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna" iz 2019. godine, kratko se osvrnuo na istraživanje mogućih ostataka sarkofaga kod Hrnetića: ”Nažalost, primjerak je uništen prilikom vojnih vježbi JNA i postavljanja pontonskog mosta preko Kupe, 10-20 m sjeverno od današnjeg pontonskog mosta u Hrnetiću (* 5). Godine 1999. osobno sam preronio to područje, ali nisam našao nikakva traga sarkofagu.”. Arheolog ne spominje izvor(e) podataka koje navodi, a koji se neznatno razlikuju od već spomenutih tvrdnji Stjepana Humića. Prema mještaninu, naime, škrinja se nalazila 7-8 metara južno od mosta. Kao razlog njezinog uništenja manje je, pak, važno jesu li tenkovi priječili rijeku izravno kroz korito ili preko za tu prigodu izrađenog pontonskog mosta.

S pravom se mogu postaviti pitanja, tko je sve do istraživanja arheologa iz 1999. godine odnio krhotine miniranog spomenika iz rijeke i gdje su ti ulomci završili. Znači li to, između ostaloga, da je izostala suradnja ronilaca KPA i arheologa Konzervatorskog odjela Karlovac? Suvremena potraga za sarkofagom okončana je bez nepobitnih dokaza o kakvom se uistinu kamenom spomeniku radilo. Domagoj Perkić stoga u spomenutoj knjizi, u popisu sarkofaga i urni s karlovačkom područja koji su pronađeni kao spoliji i pojedinačni nalazi,  o ovom kupskom nalazu navodi sljedeće podatke: ”9. Karlovac - rijeka Kupa u Hrnetiću, kod mosta: - pojedinačni nalaz u Kupi, - sarkofag, - poklopac ili sanduk, - cjelovit, ali uništen, - dimenzije: nepoznate.”.

Na osnovu ranije navedenog iskaza mještanina Stjepana Humića, o nepovratno uništenom spomeniku ipak se mogu doznati još neki vrijedni podaci. Dragocjeno je njegovo sjećanje da je kamen bio dugačak, okomito položen u odnosu na dno, da je za vodostaja od oko metar i pol virio oko 40 centimetara iz vode, da je bio četvrtastog presjeka uz stranice dugačke oko 80 i 60 centimetara, kao i da je strana okrenuta tlačenju vode bila zaobljena i izjedena. Iz njegovog iskaza proizlazi da je škrinja, koja je na nepoznat način pala u rijeku, i pri tome začuđujuće ostala uspravna (ili je možda uspravljena pri neuspjelom pokušaju vađenja krajem 19. stoljeća?), bila dugačka oko 2 metra. Četvrtasti kamen koji se uzdizao od dna imao je približnu visinu od 1,9 metara (1,5 m + 0,4 m), no zacijelo je dio čela škrinje s vremenom utonuo u pijesak i mulj te je ukupna dužina spomenika možda bila i do 2,2 metra.

Takva dužina kupskog sarkofaga ujedno odgovara dužini brojnih škrinja, pronađenih u raznim stupnjevima izrade, u kamenolomima na širem karlovačkom području. Stvarna širina škrinje možda je bila nešto veća, a njezina visina ista ili nešto manja od pripadajućih veličina (80 i 60 centimetara) koje je prema sjećanju procijenio Stjepan Humić. Pretpostavljene okvirne dimenzije monolita (”190-220” x ”80” x ”60” cm) odgovarale bi poklopcu sarkofaga. Podatak o zaobljenosti jedne strane kamena, dodatno upućuje na takav zaključak. Poznato je da takvi spomenici imaju ”krov” na dvije vode. Pri dugotrajnoj izloženosti sili protočne vode, ”krovu” je zacijelo izjedeno ”sljeme” te je umjesto blago šiljastog postepeno zadobio zaobljeni vrh. Iskaz Stjepana Humića navodi i na zaključak da je kazivanje žitelja toga kraja, koje je 1901. godine u stručnom arheološkom časopisu objavio Josip Brunšmid, uistinu odgovaralo stvarnom stanju - u Kupi zatečenom poklopcu kamene škrinje.

Goran Majetić, 12. prosinca 2021.