Na Grobištu nadomak Krnjaka pronalažene su i kosti ”ljudina”

Na kartografskom prikazu ”Uvjeti za korištenje, uređenje i zaštitu prostora”, koji je sastavnim dijelom Prostornog plana uređenja općine Krnjak, položaj na kojem su oranjem pronalažene kosti označen je oznakom ”AP 10”. Uvidom u popis i tablicu ”Područja posebnih uvjeta korištenja - Arheološka baština”, može se doznati da se to arheološko područje nalazi na prostoru mjesnog odbora Krnjak te da je zavedeno pod rednim brojem 2. i pod nazivom Grobište.

Prema podacima iz Konzervatorskog odjela Karlovac radi se o antičkoj ili srednjovjekovnoj nekropoli: ”Na ovom položaju su prilikom oranja vađene ljudske kosti (dijelovi lubanja, zglobova i druge kosti) i metalni predmeti.”. To su ujedno svi podaci kojima raspolažu arheolozi o tome nalazištu. Zacijelo su prikupljeni također na osnovu kazivanja mjesnog stanovništva. Arheološka istraživanja nalazišta nisu provedena.

Za predaju o tamošnjim nalazima velikih kostiju doznao je i slobodni istraživač Zdravko Novosel, koji prebiva u nedalekom Podgorju Krnjačkom. Na istraživačkom izletu kojega smo zajedno poduzeli, 16. ožujka ove godine, doznali smo točan položaj pretpostavljenog drevnog groblja. Na njega nam je ukazao postariji ”domorodac” sela Mlakovac Marko Mačešić, rekavši da ga domaći ljudi nazivaju Rimsko groblje.

Brijeg na kojem je bilo groblje nalazi se nedaleko vrela tople vode, po kojem su okolno područje i selo dobili ime, Mlakovac. Nalazi se i blizu crkve Sveti Petar i Pavle i manastira Presvete Bogorodice Trojeručice u Donjem Budačkom te obližnjeg položaja koji skriva neznatne temeljne ostatke srednjovjekovnog utvrđenog grada Budački (* 1). U srednjem vijeku tik do toga utvrđenog grada stajala je crkva Sveti Mihovil, koja je stradala tijekom provala Turaka.

Početkom 18. stoljeća na mjestu srušene srednjovjekovne crkve sagrađena je crkva Sveti Mihajlo i Gavrilo (preteča današnje crkve Sveti Petar i Pavle). Na groblju u blizini crkve arheolog Josip Brunšmid otkopao je (vjerojatno) 1911. godine poveći ulomak poklopca kamene škrinje. Istraživač je ustvrdio da je riječ o dijelu sarkofaga koji je izrađen u vrijeme vladavine Rimskoga carstva u nekom od obližnjih kamenoloma. (*2 )

Poklopac nije bio dovršen te stoga nije korišten kao dio nadgrobnog spomenika - škrinje (sarkofaga). No, je li u blizini ipak postojala antička nekropola na kojoj se nalazila i nekolicina kamenih spomenika (škrinja, žara, ...)? Ako je takvo grobište postojalo, moguće je da su kameni nadgrobnici odavno uništeni, ili makar izgubljeni (negdje preseljeni i ugrađeni u kuće, gospodarske zgrade, ...). U tome slučaju preostali su samo ukopi, koji su u novije vrijeme oranjem višestruko oštećeni; kosti više nisu cjelovite već prelomljene, a često i usitnjene, te su izmještene iz grobova u kojima su pokojnici sahranjeni. Je li sve navedeno upravo bio slučaj sa spomenutim Rimskim grobljem u Mlakovcu?

Tijekom obilaska tamošnjeg položaja poznatog kao Rimsko groblje, uz jednu od oranica blizu zaobljenog vrha brijega naišli smo na nekoliko gomilica kamenja. Te su kamene hrpe nastale uklanjanjem kamena iz preorane zemlje. No, u navedenim gomilicama, doslovce na površini, naišli smo i na nekoliko čavala, po izgledu možda srednjovjekovnih ili čak i starijih, ali i brojne ulomke ljudskih kostiju: goljenica, bedrenica, kralježaka, lubanja, ... Čavli i ulomci kostiju također su izmeštani s oranice te jednostavno nabacani i izmješani s uklonjenim kamenjem. Pronalazak kostiju nedvojbeni je dokaz da je na mjestu obližnje oranice nekoć bilo groblje. Pitanje je samo iz kojeg razdoblja. I opet, odgovor bi mogla pružiti jedino arheološka istraživanja.

Što se tiče veličine koštanih ulomaka koje smo pronašli, pripadali su ljudima koji su visinom odgovarali suvremenom prosječnom čovjeku. To ne znači da u oranici nije bilo i kostiju koje potječu od ljudi natprosječne veličine, pa i onih za koje bismo mogli reći da su divovskog rasta. Takvih kostiju na Grobištu u Donjem Budačkom vrlo vjerojatno više nema jer je poznato da su ljudi sve što je bilo neobično odnosili i zadržavali kao ”suvenire”. Ako bi se takve kosti i pronašle, zacijelo ne bi bile cjelovite, već uslijed zasijecanja rala prelomljene na više manjih komada. No, za sada, bez ”izranjanja” makar jednog takvog ulomka, postojanje kostura ”ljudina” u blizini Krnjaka i nadalje ostaje isključivo u dosegu narodnog predanja.