Oktriće poklopca kamene škrinje u Donjem Budačkom

U Arhivu Arheološkog muzeja u Zagrebu, sljednika spomenutog Arheološkog odjela Narodnog muzeja, među ostavštinom Josipa Brunšmida nalazi se i njegov putni izvještaj, pisan rukom, od 22. lipnja 1911. godine (* 1). Putni izvještaj svjedoči da je arheolog tijekom obilaska područja Donjeg Budačkog na Kordunu razgledao poklopac kamene škrinje: ”Jedan je skupni grob kraj crkvice u Donjem Budačkom bio pokriven poklopcem rimskog sarkofaga, kojem je po prilici manjkala trećina.”.

Arheolozi su u to vrijeme običavali na putovanjima raspitivati se kod domaćih ljudi o ”neobičnom kamenju”. Najvjerojatnije je tako i Josip Brunšmid doznao za poklopac kamene škrinje nedaleko crkve u Donjem Budačkom. Poklopac je imao oblik krova na dvije vode s ugaonim akroterijima. Crkva koju Josip Brunšmid spominje je tadašnja crkva Sveti Mihajlo i Gavrilo, koja se nalazila na mjestu današnje crkve Sveti Petar i Pavle (* 2).

U blizini crkve u vrijeme njegovog obilaska bilo je groblje. Na jedan skupini grob bio je postavljen već spomenuti poklopac škrinje. Josip Brunšmid prvo je pomislio da je negdje u blizini rimsko groblje, ali se, kao što ističe u svojem putnom izvještaju kojega piše u trećem licu, ”stvarnijim proučavanjem kamena osvjedočio, da taj poklopac nije nikada bio na rimskom grobu, pa je zato tražio, ne bi li u blizini našao kamenolom, u kom su se u rimsko vrijeme izrađivali sarkofazi.”. Poklopac se nije koristio kao dio nadgrobnog spomenika - škrinje, vjerojatno stoga jer njegovi utori za prianjanje uz sanduk sarkofaga nisu bili dovršeni.

Josip Brunšmid potrudio se doznati za mjesto najbližeg kamenoloma u kojem su izrađivani sanduci i poklopci takvih škrinja. Taj kamenolom u Dugom Dolu potom je i obišao, o čemu je u ranije istaknutom putnom izvještaju napomenuo: ”Kod kuća Srdića sakriveno je i sada još više komada negotovih rimskih sarkofaga. Dvije škrinje i jedan poklopac, koji su pri izrađivanju oštećeni, vidio je potpisani i sam, a osim toga je na više mjesta konstatovao mjesta, na kojima su izvađeni sarkofazi a i manje okrugle urne.” (* 3).

Da se Josip Brunšmid nije zadovoljio sam razgledavanjem pronađenog ulomka škrinje u Donjem Budačkom, svjedoče fotografije koje je tamo snimio. Na fotografijama iz njegove ostavštine, koje se čuvaju u Fototeci Ministarstva kulture i medija (* 4), vide se radovi na otkopavanju temelja srednjovjekovne crkve Sveti Mihovil, u neposrednoj blizini tadašnje crkve Sveti Mihajlo i Gavrilo, te iskopavanju poklopca već predstavljene škrinje na obližnjem groblju.

Da se radilo o cjelovitom poklopcu (nedostajala mu je otprilike trećina), i k tome još s uklesanim reljefom ili natpisom (o čemu bi arheolog bez sumnje izvijestio), moguće je da bi Josip Brunšmid osigurao njegovo premještanje u Arheološki odjel Narodnog muzeja u Zagrebu. I to bez obzira što bi ga u tome slučaju prvo valjalo motornim vozilom ili kolima prevesti do najbliže željezničke postaje, u ovome slučaju do Karlovca. A to i ne bi bila baš bezazlena zadaća. Jer, premda nam je veličina toga poklopca nepoznata, sudeći po sačuvanim fotografijama te znajući prosječnu masu sličnih poklopaca pronađenih u nedalekim kamenolomima, ulomak poklopca iz Donjeg Budačkog težio je zacijelo najmanje dvije tone.

Što se zbilo s poklopcem kamene škrinje iz Donjeg Budačkog po okončanju arheološkog iskapanja? O tome Josip Brunšmid nije ostavio pismeno svjedočanstvo, ili ono još nije pronađeno (* 5), te nam stoga sudbina toga spomenika ostaje nepoznata. Pretpostavljam da je nakon uvida arheologa ili ponovno zatrpan na groblju na kojem je nađen, a ukoliko je i izmješten da je završio negdje u blizini. Postoji, dakako, mogućnost i da je otkopan ulomak poklopca  škrinje ostavljen izložen pored crkve te da je naknadno uništen. Ako je  uništen, tko ga je, kada i s kojim razlogom uništio?

U kratkom prikazu nalaza, predstavljenog uz zabilježeni arheološki  lokalitet oznake AL 01, od strane Konzervatorskog odjela Karlovac između ostaloga se navodi: ”Nažalost, danas više nije ovdje (uz crkvu Sveti Petar i Pavle, nap. pis.). Najvjerojatnije je uništen ili odnesen nakon drugog svjetskog rata kada  je uništena i crkva. S obzirom na njegovu težinu za pretpostaviti je postojanje antičke nekropole u bližoj okolici. Okvirna datacija nalaza  je 3. st. posl. Kr.”.