Sakriva li žbuka zvonika crkve u Doljanima ulomak stećka?

Naselje nosi i naziv Doljani Lički, kako bi se razlikovalo od još jednog ličkog sela Doljani, koje se nalazi nedaleko Otočca. Doljani Lički smješteni su, pak, oko 15 kilometara jugoistočno od Donjeg Lapca, podno sjeveroistočnih padina planine Ličke Plješivice, ali i svega oko dva kilometra zapadno od rijeke Une. Otprilike u središnjem dijelu sela, kojega čini nekoliko raštrkanih zaselaka, na malom i blagom uzvišenju nalazi se hram (crkva) Rođenja Presvete Bogorodice, uz koju je smješteno mjesno groblje. Crkvena lađa se pruža u smjeru zapad - istok, s ulazom na zapadu ispod zvonika i sa višeugaonim svetištem (apsidom) na istočnoj strani. Crkva je više puta obnavljana, prema ćirilićnom natpisu istaknutom na zvoniku - koji na latinici glasi ”God. 1912.” - zacijelo te godine, a zadnji puta 1995. (* 1)

Upravo je sa zvonikom ove crkve povezan spomenuti trag Mijata Sabljara koji ukazuje da je nekoć i u Doljanima Ličkim bila nekropola sa stećcima. Službujući kao vojni časnik u Ličkoj pukovniji u Gospiću od 1827. do umirovljenja 1840. godine, Mijat Sabljar je boraveći u Doljanima LIčkim posjetio i tamošnji parohijski hram. U njegovom zvoniku zapazio je ugrađen spomenik, o čemu nam je ostavio bilješku u rukopisu pod naslovom ”Lika i Krbava”. Navedena bilješka glasi: ”Na zvoniku cerkve u Doljane uzidati Kamen. 2 podkove udubljene, 2 bodeža izvirita (bas relief), 4 zrna II”. Bilješka je zapravo ”potpis” koji prati crtež kamena uzidanog u zvonik.

Na crtežu, označenim rednim brojem 1 (u odnosu na ostele crteže na istome listu) vidi se nepravilan, površinom otprilike kvadratan, spomenik. Prema uklesanim i isklesanim znakovima na površini kamena, riječ je bez sumnje o stećku. Ili, što je s obzirom na njegov neuobičajen kvadratni presjek te neravne lijevu i gornju stranicu vjerojatnije, ulomku stećka koji je takvim oblikom bio prilagađen ugradnji u zid. Mijat Sabljar nije na crtežu, niti u popratnoj bilješci, naznačio veličinu ulomka, no kamen zacijelo nije bio duži i širi od jednoga metra. O izvornoj veličini cjelovitog stećka, iz kojega je ulomak izuzet, samo na osnovu crteža možemo tek bespotrebno i besplodno nagađati.

Da rukopis Mijata Sabljara ”Lika i Krbava”, od čak 174 stranice, čuva bilješku i crtež koji svjedoče o postojanju bar jednog ulomka stećka u Doljanima Ličkim, otprilike 1830-ih godina, javnost je izvijestio povjesničar umjetnosti Andrej Vujnović (1954.), tadašnji direktor Muzeja Like u Gospiću. U napisu ”Mijat Sabljar i Lika”, objavljenom u časopisu ”Muzeologija”, broj 28 iz 1990., u izdanju Muzejskog dokumentacijskog centra iz Zagreba 1991. godine, Andrej Vujnović prvi je objavio presnimku lista iz spomenutog rukopisa sa crtežom ulomka stećka iz Doljana Ličkih i pripadajućim opisom njegove površine. Gospićki muzealac izdvojio je taj list za potrebe navedenog glasila iz rukopisa Mijata Sabljara koji se čuva u ostavštini povjesničara, književnika, bibliografa i političara Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816-1889.), u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu (* 2).

Kao što sam već istaknuo u napisu ”U Mazinu više ne postoje ”dva stara Kamena”?”, Mijat Sabljar ne znajući u prvoj polovici 19. stoljeća za naziv stećak, koji se tada još nije koristio za imenovanje spomenika koje danas poznamo pod tim nazivom, ulomak u zidu zvonika crkve u Doljanima Ličkim ističe pod jednostavnim nazivom ”Kamen”. Pri tome valja obratiti pozornost da naziv piše velikim početnim slovom, čime ističe važnost i vrijednost toga spomenika za kulturno-povijesnu baštinu.

Opis ulomka stećka vjerno prati prikaz likova s njegove površine, zabilježenih na crtežu. Tako doznajemo da su na dijelu stećka iz Doljana Ličkih, koji je bio spašen ugradnjom u zvonik, uklesana dva znamena oblika potkova, ali i da su isklesana dva noža, kao i četiri zrna. Pri oblikovanju površine stećka klesar je, dakle, koristio oba načina izrade, i uklesavanje i isklesavanje (* 3). Takav pristup pri klesanju znamenja na razmjerno malom broju stećaka u Lici i u velebitskom Podgorju koji su uopće imali reljefe, koliko znamo iz rijetkih sličnih svjedočanstva na osnovu crteža i(li) opisa, bio je i inače razmjerno često prisutan.

Mijat Sabljar u već spomenutoj bilješci za naziv naselja koristi oblik ”Doljane”, a ne Doljani. Selo Doljani (Lički) uistinu se sve do 1931. godine u službenim spisima vodilo pod nazovom Doljane. Zanimljivo je da su i Doljani kod Otočca, u blizini naselja Zalužnica uz sjeverni rub Gackoga polja, označavani na zemljovidima pod nazivom Doljane, ali od 1806. do 1869. godine. U doba kada je Doljane obišao strastveni istraživač i sakupljač starina Mihovil (Mijat) Sabljar oba su sela, dakle, nosila isto ime - Doljane.

No, ulomak stećka za kojega je naveo da je uzidan u ”zvoniku cerkve u Doljane” potječe zasigurno iz Doljana Ličkih, a ne iz onih iz okolice Otočca. U prilog toga govori činjenica da se na istome listu rukopisa ”Lika i Krbava”, na kojem je Mijat Sabljar nacrtao i opisao ulomak stećka iz sela Doljane, nalaze i crteži i bilješke o stećcima i arheološkim nalazima upravo iz dvaju sela iz sjeveroistočne Like, smještenih u okruženju sela Doljane, Mazin i Donji Lapac, te iz još jednoga sela iz istočnog dijela Like, sela Kurjak. Osim toga, Mijat Sabljar službovao je u Ličkoj pukovniji, u čiju nadležnost je spadalo područje današnje središnje i istočne Like.

Naposljetku, srednjovjekovna crkva u selu Doljane kod Otočca u vrijeme kada je Mijat Sabljar službovao u Lici već je bila ruševina, o čemu izvještava Franz Julius Fras (Franjo Julije Fras), u knjizi ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze” (”Topografija Karlovačke Vojne krajine”), objavljenoj 1835. godine. Da je ulomak stećka Mijat Sabljar pronašao u ruševnom zvoniku ili u zvoniku ruševne crkve, pretpostavljam da bi to sigurno naznačio, kao što je primjerice učinio u slučaju stećaka iz Mazina, za koje je napisao da potječu iz ”obližnje podrtine jedne crkvice”. Valja, međutim, dodati da je i  srednjovjekovna crkva u selu Doljane kod Otočca imala groblje na kojem su nekoć postojale kamene nadgrobnice - stećci, o kojima ću izvijestiti u zasebnom napisu.

U vrijeme kada je Mijat Sabljar posjetio Doljane zid zvonika, a vjerojatno i ostatka crkve, još nije bio ožbukan. Nisam naišao na podatak kada je na crkvenu lađu i zvonik nanijeta zidna žbuka, moguće je da je to učinjeno tijekom obnove 1912. godine, koja je i istaknuta na pročelju zvonika. Sakriva li zidna žbuka zvonika hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Doljanima (još uvijek) u njega ugrađen ulomak stećka? Ako je ulomak stećka još uvijek tamo, zacijelo je ugrađen u zid negdje do visine od najviše dva metra, jer ga u protivnom Mijat Sabljar možda i ne bi zamijetio, a sigurno ne bi mogao s tla točno iščitati sadržaj njegovog reljefa. Čini mi se najvjerojatnijim da je ulomak stećka uzidan u južni zid hrama Rođenja Presvete Bogorodice, okrenut prema ulazu u groblje s ceste i obližnjem jezercu - lokvi.

Hram i okolno groblje u selu Doljani obišao sam u dva navrata. Prvi puta s prijateljem istraživačem kordunskih i ličkih starina Darkom Gojkovićem i mlađim sinom Noom 7. ožujka 2021. Nakon toga obilaska u istraživački dnevnik zapisao sam: ”Na groblju nema tragova stećaka - ploča već se vide samo krstače iz novojeg vremena (19-20. stoljeće).”. Tom prigodom uživali smo i u pogledima na obližnje jezerce - lokvu većinom zaraslu u šaš, na zemljovidu označenoj toponimom Crkvena lokva. Ta lokva nalazi se sa suprotne strane ceste kojom se prilazi hramu u Doljanima, 30-ak metara jugozapadno od crkvenog zvonika. Tek možda desetak metara više udaljena od hrama ka sjeverozapadu nalazi se još jedna manja lokva, pod nazivom Bunarina.

Postojanje lokvi, koje zbog nekorištenja bivaju sve više zaraštene biljem, te ujedno sve pliće i manje, svjedoči i u slučaju Doljana Ličkih o važnosti vode za odabir položaja stare crkve i groblja. Druga značajka u prostoru, koju gotovo uvijek nalazimo u blizini groblja sa stećcima, brijeg je na čijem vršnom dijelu je bila prapovijesna gradina. Doljani Lički niti po tome pitanju nisu iznimka, brijeg istaknut toponimom Gradina nalazi se svega oko 400 metara sjeveroistočno od hrama i groblja. Srednjovjekovna crkva zacijelo se nalazila na istome mjestu gdje i suvremeni hram, kada su to mogućnosti dozvolile sazidan na temeljima ili u neposrednoj blizini predturske ruševine.

Drugi puta zatekao sam se kod hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Doljanima sa suprugom Martinom, najmlađom kćeri Lilom i drugom unukom Mawuli 11. travnja ove godine. Razgledali smo tamošnje groblje, na kojem ima nekoliko kamenih nadgrobnica nalik na stećke, s uklesanim krstovima, ali koje su novovijekog podrijetla. Još jednom sam se uvjerio da se na zvoniku ne može vidjeti je li u njega ugrađen ulomak stećka jer su mu zidovi posve prekriveni žbukom. Za nadati se da će hram u Doljanima, koji je oštećen za Drugoga svjetskog rata, ali je ipak ”preživio” sve do današnjih dana, dočekati novu obnovu. U tome slučaju, valjalo bi iskoristiti prigodu i provjeriti je li u zvonik uistinu ugrađen ulomak stećka. Prepozna li ga se, površinu stećka valja restaurirati i zaštititi od nagrizajućeg utjecaja atmosferilija te ostaviti taj dio zida neožbukanim kako bi stari spomenik došao do izražaja.