"Ja (kršćanin) knjigu znanja čitam!" ili "Ja (Bog) sam ti knjigu znanja dao!". Neki u tome vide genijalnost Konstantina Filozofa, kasnije poznatog i kao Ćiril, a sama priča - istini za volju - odlično zvuči! U jednoj priči iz knjige FRANGERE PANE u kojoj knez Bernardin Frankopan uči svoju kćer Beatrice čitati glagoljicu i ja sam se njome poslužio - doduše za potrebe književnosti i ništa više od toga. No, sad dolazimo do vrlo neugodnog obrata.
Ako je Konstantin, kako tvrde ćirilometodisti, uzeo KRIŽ za prvi znak KRŠĆANSKOG pisma kojega je NAVODNO stvorio - glagoljice, zašto bi ga se ODREKAO u drugom pismu - ćirilici - kojega je napravio samo desetak godina kasnije (kako tvrde jedni)?
Ćirilično slovo AZ gotovo je identično grčkom ALFA i baš ničim ne asocira na križ toliko vidljiv u glagoljskom slovu AZ.
Čak ako Konstantin nije tvorac ćirilice već je to Kliment (kako tvrde drugi) pitanje je zašto se on, kao vjerojatno najbolji učenik Svete Braće već na samom početku azbuke odrekao križa i genijalnog djela svog učitelja Konstantina?
Na ova pitanja filozofi bi vjerojatno dali fantastične odgovore koji bi samo zakomplicirali cijelu priču. A ona je u stvari vrlo jednostavna - Konstantin NIJE osmislio glagoljicu već ćirilicu, a njegovi učenici su je širili. Glagoljica je već postojala i svaka sličnost glagoljskog AZ s križem nije ništa drugo već slučajnost iskorištena kao odličan didaktički alat budućih svećenika: "Ja (kršćanin) knjigu znanja čitam!".
Nitko ne spori da se u ona vremena svemu nastojalo dati vjersku dimenziju kako bi se širilo i učvršćivalo kršćanstvo među europskim narodima. No, sada živimo u vremenu kada više nema nikakve potrebe ignorirati zdrav razum i nametati pogrešno mišljenje zbog "viših ciljeva".
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 1. siječnja 2024.
