Megalitska građevina Pešunova vaga je ljudskih ruku djelo?

”Tvorevina prirode? Djelo ljudskih ruku? Moguće je da je riječ - i o jednome i o drugome. Upravo stoga, i prije predstavljanja ove uistinu posebne tvorevine, sazdane od stijena i velikog kamenja, pozivam arheologe, povjesničare, geologe, građevinare, ... kao i ”nestručnjake” koje zanimaju megalitske tvorbe, da doprinesu odgonetanju tajni koje čuva spomenuta divovska gradnja u Prozoru.”.

Pozivu se prvi odazvao vrstan stručnjak za megalitske tvorbe, koje već niz godina istražuje diljem Hercegovine, geolog dr. sc. Goran Glamuzina. Naglasio je da je pri istraživanju podrijetla Pešunove grede prije svega potrebno odgovoriti na 3 važna pitanja: ”Megalitska gradnja stvarno se doima premoćno, gotovo kao čisti i nepobitni megalitski dolmen, no opet ovo je prvih nekoliko točki koje se trebaju rješiti, odnosno treba se odgovoriti na njih da bi se potvrdilo ili opovrglo da je ovo ljudsko djelo - prapovijesna konstrukcija.”.

Kako bi uz pomoć tih odgovora bili u najmanju ruku bliže odgovoru na ključno pitanje ”Je li megalitska građevina u Prozoru nalik dolmenu prirodna tvorevina ili su je izgradili ljudi?”, bilo je neophodno izvršiti novi neposredan uvid u megalitsku građevinu u Prozoru. Prilika se ukazala 23. travnja ove godine, kada se istraživanju pridružila i Manja Kostelac Gomerčić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti, novinarka, turistička vodičica i predsjednica Kulturne udruge za baštinu i stvaralaštvo (KUBS) ”Baštinica” iz Otočca. Upravo ona mi je i skrenula pozornost na Pešunovu vagu, kao i na vrijednu priču o spašavanju ove megalitske gradnje, predstavljenu u već navedenom prvome napisu.

Drugo istraživanje megalitske tvorevine Pešunove vage u selu Prozor, na imanju Nikole Pešuna nedaleko mjesne crkve i župnoga dvora, usmjerili smo na pokušaj odgovora na 3 upita geologa Gorana Glamuzine, kome ljubazno zahvaljujemo na suradnji.

1. Da li je ova megalitska pojava dovoljno udaljena od moguće strmine odakle se kakav prirodni sloj ili izdanak živca stijene mogao prirodnim gravitacijskim silama, to jest kotrljanjem i prevrtanjem (uslijed potresa i slično), otkotrljati i zaustaviti u vodoravnom položaju?

Obilaskom i razgledavanjem čitavog prostora stjenjaka uokolo Pešunove vage, uvjerili smo se da ne postoji mogućnost da se stolna (krovna) ploča megalitske građevine skotrljala ili skliznula s više razine. Neposredno iznad vodoravne krovne ploče megalitske gradnje, kao niti u njezinoj blizini, ne postoje nikakvi vidljivi tragovi koji bi ukazivali na lom takve stijenske gromade. Zaleđe krovne ploče je tek neznatno više od nje i tu nema nikakve strmine s koje je i do 30-ak tona teška ploča mogla skliznuti i zaustaviti se osovljena na tri kamena stupa.

2. Kakva je prirodna uslojenost, to jest kakav je azimut geoloških prirodnih slojeva na mjestu konstrukcije, odnosno pojave? Je li riječ o subvertikalnoj ili okomitoj uslojenosti, kakvi su stupovi ispod ploče, pa bi u tome slučaju bi ovo mogao biti prapovijesni dolmen? Ili je uslojenost možda subhorizontalna, pa bi u tome slučaju pokrovna ploča bila nekakav erodirani dio prirodnog sloja?

Uslojenost stijena je isključivo okomita. I to govori u prilog da je stolna (krovna) ploča nekako postavljena na kamene potpornje. Ustanovili smo da osim 2 potpornja viđena tijekom prvoga obilaska, postoji još jedan i da je to, kao i desni potporanj, prirodna uspravna stijena.

3. Da li u blizini Pešunove vage ima ilirskih i prapovijesnih ostataka, posebice ilirskih gradina? Naime, po padinama i u blizini takvih gradina u Hercegovini pronašao sam na desecima mjesta doslovno iste takve pojave, odnosno megalitske konstrukcije kod kojih je bez sumnje riječ o prapovijesnim dolmenima. Ne radi se o grobnicama, već zdanjima koja su čisto plod nekakve tadašnje prapovijesne ”mode” konstruiranja takvih građevina.

U okruženju stjenjaka s Pešunovom vagom nalazi se nekoliko prapovijesnih gradina. U blizini je, dapače, bila jedna od najvećih i najznačajnijih poznatih gradina pripadnika ilirskog plemena Japoda, dvostruka gradina na dvojnom brijegu Velikom i Malom Vitlu. Veliki Vital udaljen je od Pešunove vage svega oko 500 metara.

*
U neposrednoj blizini tvorbe Pešunove vage postoje još najmanje dva traga ljudskog djelovanja u nepoznatim nam povijesnim razdobljima. Uz jugoistočni rub stjenjaka, danas obrasla grmljem, uočljiva je gomila nepravilnih kamenih blokova koji su tu mogli završiti jedino tako da su naslagani. Jesu li nekoć davno činili g(r)omilu ili su tek odlagalište građevinskog materijala? Obzirom na veličinu blokova, prije će biti da se radi o građevinskim ulomcima. U svakome slučaju, za pretpostaviti je da kamenje potječe upravo s obližnjeg stjenjaka, koji je poslužio kao kamenolom.

Drugi trag, na koji je ukazala Manja Kostelac Gomerčić, je kamena polica, odnosno gotovo posve zaravnjena površina stijene, koja se prostire tik ispod Pešunove vage. Tragovi klesarskih radova ne mogu se uočiti (ili ih nismo mogli prepoznati), no sam izgled police odudara od okolnog stijenja, koje je uspravno i površina glatkih uslijed dugotrajne erozije uslijed sučevih zraka, kiše i snijega. Spomenuti tragovi mogu, ali i ne moraju, biti u vezi s megalitskom gradnjom u neposrednom susjedstvu.

Na osnovu odgovora dobivenih dodatnim razgledvanjem, mjerenjem i fotografiranjem megalitske tvorevine u Prozoru možemo osnovano pretpostaviti da je riječ o gradnji u čije su nastajanje bili upleteni i ljudski prsti. Pri tome valja promišljati i o tome da gradnja takvih prapovijesnih zdanja i nije trebala imati nikakvu osobitu svrhu, bar ne onakvu kakvu danas tražimo od građevina, da služe za obitavanje, da pružaju zaštitu (zaklon) ljudima ili životinjama, ...

U slučaju Pešunove vage i sličnih (* 2) višetonskih, velebnih, građevina moguće je da je svrha bila možda isključivo - ostaviti trag. O postojanju jednog drevnog doba, kada su se ljudi gotovo igrali megalitima, kao nekim prapovijesnim lego - kockama. Možda samo ljudi. A možda i divovi.