Utvrda Zrin - U očekivanju preporoda sjedišta hrvatskih knezova

Kad je u prvoj polovici XIV. stoljeća izbio sukob između kralja Karla Roberta i Šubića, možda bolje rečeno hrvatskog bana kneza Mladena Bribirskog, knezovi Krčki, kasniji Frankopani stali su na stranu kralja. Ratna neprijateljstva dviju moćnih hrvatskih kneževskih porodica završila su vrlo romantično. Kneginja Elizabeta, kći bana Mladena Šubića Bribirskog, udala se 1347. godine za kneza Dujma III. Krčkog, a sestra Dujmova, također kneginja Elizabeta, udala se za kneza Pavla II. Šubića Bribirskog, brata kneza Mladena. Tako su Šubići i Krčki okončali ratni sukob dvostrukim bračnim savezom.

U braku Elizabete Krčke i Pavla Bribirskog rodio se Juraj III. Bribirski, koji je, kad je odrastao, prvi u porodici uzeo prezime Zrinski, prema posjedu Zrin u kojemu je imao obiteljski dom, a kojega je dobio od kralja Ludovika Anžuvinca u zamjenu za Ostrovicu u Dalmaciji.

No, Zrinski nisu bili izvorni graditelji utvrde Zrin, već su to, izgleda, bili knezovi Babonići, koji su gospodarili dijelom Bosne i kraljevine Slavonije.

Zrinski su u narednih dvjesto godina zavladali većim dijelom područja od Une do Korane, a stjecanjem prava na iskopavanje ruda i kovanje novca silno su se obogatili. U utvrdi Zrin rodio se i u njoj stolovao i Nikola Šubić Zrinski, hrvatski ban i legendarni branitelj Sigeta, oženjen za Katarinu Frankopan.

Utvrda Zrin pala je u ruke Turaka 1577. godine i narednih 110 godina ostala pod osmanlijskom upravom.

Još prije pada pod Turke Zrin je bio u lošem stanju, tako da je vojna komisija 1563. godine smatrala da utvrdu treba do kraja porušiti. Ipak, zabilježeni su neki pokušaji obnove, čak i u vrijeme turske vladavine.

Ako želite posjetiti Zrin na Banovini i na svoje oči se uvjeriti u kojem je stanju sada, prvo trebate doći do Dvora na Uni, a potom lokalnom cestom prema Zrinu. Dovoljno je slijediti putokaze. Još dok ste na prilazu selu Zrin, na brijegu ćete ugledati utvrdu i ostatke četvrtaste branič kule. Vozite se samo cestom ravno do kraja asfalta. Ako imate mali auto, preporučujem da ga tu negdje parkirate i lijevom makadamskom cestom krenete lagano uzbrdo. Auto s pogonom na sva četiri kotača, pogotovo ako je malo viši, popet će se bez problema.

Pješice ili autom, nakon oko 400 metara uzbrdice naići ćete na desno odvajanje opet uzbrdo još nekih 200 metara. Taj odvojak vodi do utvrde i njime nije sretno ići autom, mada je moguće. Glavni put nastavlja ravno još nekih 300 metara do ostataka crkve Sveta Marija Magdalena.

I crkva i utvrda se obnavljaju i to je uistinu svake hvale vrijedno. Nadam se da će nadležni pronaći snage, volje, vremena i novca da radovi na obnovi ne stanu sve dok ove vrijedne građevine ne povrate barem dio starog sjaja.

Utvrda Zrin eliptičnog je oblika, nešto šira na sjevernom dijelu - nasuprot glavnog ulaza. Dužine je oko 130, a širine oko 50 metara, možda nekih 4.000 kvadratnih metara površine. Još uvijek je jako dobro očuvan ulaz, prilazni put i puškarnice u obrambenom zidu s kojega su stražari nadzirali prilaz. Iza vrata je manji plato, nešto kao predziđe utvrde. Iznad tog dijela dominira visoka četvrtasta kula na kojoj se nalazi spomen ploča Nikoli Šubiću Zrinskom, a koju ćete vidjeti tek kad prođete kroz druga vrata u glavni prostor Zrina.

Prema onome što smo obišli, arheološki i konzervatorski radovi izvode se samo u južnom dijelu, dok je središnji i sjeverni još netaknut, ili barem tako izgleda pod niskim raslinjem, najviše kupinom. Sa zapadne strane nazire se prostor koji bi mogao biti sakralni. Možda je baš to kapela Sveta Margareta koja se spominje unutar zidova utvrde.

Ono što nas je iznenadilo je buka šumskog potoka koju smo čuli kada smo stajali uz krajnji sjeverni zid utvrde. Pokušao sam zamisliti kako li je izgledao taj prostor u vrijeme svog vrhunca i … nisam to mogao zamisliti. Možda, nadam se, da će za koju godinu arheolozi otkopati dovoljno temelja nekadašnjih zgrada da Zrin opet dobije, barem samo kao slika na papiru, svoj nekadašnji izgled.

Tomislav Beronić, 11. siječnja 2022.