Prikaz diva na stećku s nekropole Radimlja kod Stoca u Bosni i Hercegovini? (Izvor i foto: bljesak.info, 2019.)
Spomen se odnosi na nadasve zanimljiv navod iz priče "Schoszfrey", spisateljice, prevoditeljice, slikarice, povjesničarke, bibliotekarice i profesorice hrvatskoga jezika Nevenke Nekić (1942.). Priču, zasnovanu na stvarnim činjenicama, objavila je 1998. godine u knjizi "Grad - zvijezda", protkanu vlastitim crtežima. Knjigu je posvetila Karlovcu, u kojem je živjela i radila od 1955. do 1977. godine. Istaknuti lik priče "Schoszfrey" je svećenik Matija Boričak, koji je na službu u Karlovac prispio iz - zemlje divova:
"Pedesetogodišnjak Matija Boričak bio je stariji po pamćenju. Pošasti, kuge, gladi i Turaka nauživao se u starom kraju. Došao je s istoka južno od Siska. Kao na rubu svijeta iza kojeg je bila Terra incognita uzdizale su se šume pune džinovskih kostiju njegovih predaka, a iza njih planine gustih obraslina, mjesečeve planine pune krvi od kada se turska sila pojavila. Shvatio je rano da mlijeka i suza nikad dosta, a zadnje riječi umirućih zvučale su strašno i konačno kao mudrost praotaca iz Biblije. Ovdje ispod starog dubovačkog grada smirio se konačno. In te speravi Domine (”Vjerujem (Uzdam se) u te Gospodine”, nap. pis.) bila je njegova svakodnevna molitva.".
Matija Boričak bio je župnik župe Blažene Djevice Marije Snježne u naselju Dubovac, koje je starije od grada Karlovca (utemeljen 1579.) i koje je sve do 1763. godine bilo samostalna općina. Tom dubovačkom župom upravljao je u dva navrata, od 1650. do 1657. te od 1665. do 1668. godine (* 1).
Naposljetku, ostaje zagonetka je li se književnica koristila povijesnim izvorom u kojem je pronašla predaju ili izvještaj ili svjedočanstvo o pronalasku divovskih kostiju ”u starom kraju”, možda povezanu upravu s Matijom Boričakom. Možda je tek usmenim putem doznala za takvo narodno predanje. Odnose li se njezine riječi ”u starom kraju” na područje današnje Banovine (Banije), u doba Martina Boričaka kraja koji je dijelom bio još u vlasti Turskoga carstva. Ili, što mi se čini vjerojatnijim, na prostor zapadne Bosne, u ono doba isticane od strane hrvatskog plemstva i svećenstva te povjesničara i pisaca i pod imenom Turska Hrvatska?
Bez obzira na moguće postojanje ili, pak, nepostojanje izvora s nekim određenim nalazom kostiju div(ov)a u kojega je mogla imati uvid, Nevenka Nekić je pišući priču "Schoszfrey" očito tek navela - spoznaju u koju je vjerovala.
Goran Majetić, slobodni istraživač, 28. ožujka 2023.
(* 1) Podaci o trajanju svećenićke službe Matije Boričaka u dubovačkoj župi potječu iz župne spomenice ”Memoriale eccl. et paroch. Dubovacensis”, koju je počevši od 1831. pisao tamošnji župnik Nikola Hanžić (župnikom na Dubovcu bio je 1809-1840.).
Popis svećenika koji su upravljali župom, zasnovan na podacima iz spomenute spomenice, predstavio je povjesničar Radoslav Lopašić (1835-1893.) u poglavlju ”Dubovac”, u knjizi ”Karlovac - poviest i mjestopis grada i okolice”, objavljenoj 1879.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Književnica Nevenka Nekić spomen na divove iznijela je zbirci priča posvećenih Karlovcu, pod naslovom "Grad - zvijezda" (Izvor: Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika (hkdpd.blogspot.com))
Naslovnica knjige u kojoj je spisateljica spomenula istinu o našim divovskim precima, u koju je duboko vjerovala