Zabluda Franje Račkog (4. dio)

Čak se i najtvrđi zagovornici ćirilometodske teorije o nastanku glagoljice slažu da nema ni dokaza ni spomena o tome da su Sveta Braća Konstantin i Metod ikada boravili u Hrvatskoj te zasluge za uvođenje i širenje glagoljice na našim prostorima pripisuju njihovim učenicima koji su, nakon propasti misije u Moravskoj, pobjegli, kako kažu u Hrvatsku i Bugarsku.

Istražio sam učenike Svete Braće i odgovorno tvrdim da niti za jednog od njih nema baš nikakvih tragova u hrvatskoj povijesti, isto kao ni za njihove učitelje.

Sedam slavenskih apostola - Sedmočislenici

U tradiciji pravoslavnih naroda, naročito Bugara, velika se čast ukazuje sedmorici slavenskih apostola: Ćirilu, Metodu, Klimentu, Naumu, Gorazdu, Savi (Ohridskom) i Angelariju. Sačuvane su i njihove zajedničke freske (što je svake pohvale vrijedno) i dovoljno podataka o njihovom životu.

Za prva dva slavenska apostola - Svetu Braću Ćirila i Metoda - poznato je da nisu bili u hrvatskim zemljama. Ćiril je umro u Rimu, a Metod u Moravskoj. Njegovi učenici bili su potom zatočeni, neki su kažu ubijeni a neki prodani u roblje - tvrdi se čak u Veneciju (moguće da su umrli kao galioti), a tek manji dio - spominju se samo petorica (5) - spasio se bijegom u Bugarsku. U biografijama svih pet učenika (Kliment, Naum, Gorazd, Sava Ohridski i Angelarije), nigdje se ne spominje Hrvatska, niti se u hrvatskoj crkvenoj povijesti spominje ijedan Metodijev učenik, barem koliko je meni poznato.

*

Angelarije je umro prvi i to od posljedica torture u moravskom zatvoru odmah po dolasku u Bugarsku preko Sirmiuma (Sremska Mitrovica) i Beograda.

*

Gorazd je postao biskupom i za njega se pretpostavlja da je otišao prema Rusiji, mada neki tvrde i da je umro u Albaniji.

*

Kliment, Naum i Sava otišli su u Ohrid gdje su ustanovili "prvu slavensku univerzu", a za svu trojicu se zna da su tamo i umrli.

*

I to je to. Game over!

*

Naprosto mi je fascinantno kako dr. Franjo Rački olako i bez dokaza tvrdi na stranici 87. svoje knjige "Pismo slovjensko" da "… gdjekoji učenik Ćirila i Metoda iza progonstva nastavšega u Velikoj Moravskoj (886) predje u Hrvatsku …", a potom se na stranici 90 opet vraća na istu tvrdnju kao nespornu činjenicu riječima: "Iz svega toga vidimo, da narod hrvatski ne samo gostoljubivo primi nesretne učenike Metodove, negi i prigli kroz nje jezik slovjenski u crkvi i pismo slovjensko …". Ulomci tekstova su u galeriji ovog napisa.

*

Učenici Svete Braće NISU boravili u Hrvatskoj pa prema tome nisu mogli u hrvatskim krajevima proširiti pismo koje su izradili njihovi učitelji - a to je ćirilica. Ćirilica se puno kasnije - čak nekoliko stoljeća - pojavila tek u istočnim hrvatskim prostorima kao kulturološki utjecaj jačanja i širenja posjeda raških odnosno srpskih srednjovjekovnih vladara. Za pisanje je bila prihvatljivija od latinice jer je imala znakove za hrvatske glasove, a s druge strane je manje zahtjevna za pisanje od glagoljice.

Za dovođenje u vezu učenika Svete Braće i hrvatskih prostora nema dakle nikakvih povijesnih tragova niti dokaza ni za širenje ćirilice ni glagoljice. To je samo plod ideološki obojane mašte upornih panslavista iz XIX. stoljeća, nasuprot koje stoji tisućljetna tradicija štovanja svetog Jeronima kao tvorca i učitelja glagoljice.

*

Kome ćete čisto zdravorazumski dati prednost - novonastaloj tezi za koju nema baš nikakvih dokaza ili tisućljetnoj narodnoj tradiciji?