ISTAKNUTO
  • Članovi udruge Obličevac uz nekropolu stećaka Grebine Crnoća pronašli - crkvu iz narodnih predaja
    Udruga Obličevac završila je jednogodišnju akciju ”Stazama pločanskih stećaka” (faza 1) čišćenja i fotografiranja svih nekropola i pojedinačnih stećaka u gradu Ploče. Tijekom posljednje radne akcije s ciljem promocije i zaštite pločanske kulturne baštine članovi udruge pronašli su pored nekropole stećaka Grebine Crnoća - crkvu na čije postojanje su ukazivale isključivo narodne predaje.
  • Gradina nad Neretvom - misterij predaka pokraj Krućevića
    U sklopu druženja članova udruge PETKA Perunika s geologom dr. sc. Goranom Glamuzinom kroz projekt našeg autorskog filma "Gomila u zlatu" u ljeto 2023. godine snimili smo još jednu zanimljivu i prastaru gomilu / kultnu gradinu, koja se nalazi nad kanjonom Neretve iznad mjesta Krućevići.
  • Ikonografijom do neuvjerljive starosti stećaka - primjer nekropole u Blizni Gornjoj nedaleko Trogira
    U selu Blizna Gornja u trogirsko-rogozničkom zaleđu nalazi se crkva Sveta Marija (zapravo dvije crkve, stara i nova) s okolnim grobljem s brojim stećcima. Arheološka istraživanja pokazala su da se na tome groblju pokojnici sahranjuju najkasnije od vremena izgradnje prve crkve u drugoj polovici 9. stoljeau. No, za tamošnje stećke se, na osnovu manje uvjerljivih postavki, nagađa da potječu (samo) iz 14-15. stoljeća. Prenosimo najvažnije spoznaje o istraživanju (dijela) tih stećaka, kao i o njihovoj pretpostavljenoj starosti.
  • Dr. Julia Verkholantsev: "Slavensko pismo sv. Jeronima"
    Dr. Julia Verkholantsev, s Kalifornijskog sveučilišta iz Los Angelesa, napisala je knjigu "Slavensko pismo sv. Jeronima" (”The Slavic Letters of St. Jerome” (* 1)).
  • Tragom hrvatskog glagolizma
    Fra Marko Japundžić (1914.-2000.) je možda najveći istraživač glagoljice XX. stoljeća. Pripadao je redu franjevaca trećoredaca, dakle izvornim glagoljašima.
  • Glagoljica - nepotrebna hrvatska žrtva na oltaru panslavizma
    Već sam nekoliko puta istaknuo da je ćirilometodska teorija o nastanku glagoljice bila jedan od od instrumenata panslavističkog pokreta u kojemu su sredinom XIX. stoljeća između ostalih sudjelovali Josef Dobrovsky, Josef Šafárik i dr. Franjo Rački. No, što je to točno panslavizam i zašto je bitan u cijeloj priči o glagoljici?
  • Česi mijenjaju stav oko nastanka glagoljice
    U Češkoj sve je više prisutan stav da su Sveta Braća kao misionari DONIJELI glagoljicu u Veliku Moravsku i taj stav pomalo potiskuje zastarjelo mišljenje Dobrovskog i Šafarika da je Konstantin AUTOR glagoljice.
  • Mit o grčkom uzoru u nastanku glagoljice
    U istraživanju glagoljice često sam naišao na tvrdnje autora da je glagoljica nastala prema uzoru na grčki alfabet, pa onda na grčki kurziv pa čak i na grčku miniskulu. Za niti jednu od tih tvrdnji naprosto nema znanstvenog dokaza već samo VJEROVANJE autora takvih tekstova u čuveni zapis Črnorisca Hrabara da je Konstantin (Ćiril) načinio 38 znakova slavenskog pisma prema uzoru na grčko pismo i da je to pismo - glagoljica.
  • Slovenac Miklošič protiv Čeha Šafárika u obrani ILIRSKOG porijekla glagoljice
    Franc Miklošič (1813-1891.), slovenski filolog i jezikoslovac, svestran slavist svjetskoga glasa i jedan od osnivača suvremene slavistike.
  • Jagićeva suzdržanost za ćirilometodsku teoriju
    Jedna od teorija o postanku glagoljice nazvana je Jagić-Taylorovom. O njoj u Hrvatskoj enciklopediji piše:
  • O važnim hrvatskim riječima prije Svete Braće
    Za riječi koje su postojale prije VII. stoljeća kaže se da su PRASLAVENSKE, a STAROSLAVENSKE su riječi kojima su pisana književna djela od vremena Svete Braće.
  • "Istočni grijeh" slavenske paleografije
    Dogma o Ćirilu kao autoru glagoljice (u ovom slučaju namjerno ne koristim riječ "teza") ima za posljedicu nametanje donje granice starosti glagoljskih natpisa u IX. stoljeće, što nas vodi u "začarani" krug - niti jedan glagoljski tekst slavenski paleografi ne smiju datirati prije 863. godine jer je te godine, prema njihovom vjerovanju, Ćiril "stvorio" glagoljicu, a onda kao dokaz o Ćirilovom autorstvu tvrde da ne postoji niti jedan spomenik stariji od Svete Braće.
  • Karl Pertz: "De cosmographia ethici"
    Da ne bi stekli pogrešan dojam kako je u XIX. stoljeću sve išlo "niz dlaku" ćirilometodistima predstavit ću vam djelo "De cosmographia ethici libri tres" Karla Augusta Friedricha Pertza (1828-1881.), njemačkog povjesničara i knjižničara, objavljeno u Berlinu 1854. godine.
  • Ćirilometodski "l art pour l art"
    Zagovornici ćirilometodske teorije o nastanku glagoljice crpe inspiraciju iz hagiografskih tekstova o Svetoj Braći i njihovim učenicima poznatijih kao "žitija", te stoga smatram potrebnim razjasniti zašto hagiografske tekstove (žitija) niti jedan ozbiljan povjesničar ne smatra relevantnim povijesnim izvorom.
  • Josef Dobrovsky - "krvnik" sv. Jeronima
    Često u literaturi o porijeklu glagoljice nalazim tvrdnju kako je znanstveno dokazano da sv. Jeronim nije autor glagoljice. Ne tvrdim da jeste, no znatiželjno sam tragao za tim "znanstvenim dokazom" i to "otkriće" rado ću podijeliti s vama.
  • Papa Siksto V.: Sveti Jeronim tvorac ilirskog pisma
    Prije nešto manje od dvije godine, u ožujku 2022., viši znanstveni suradnik na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu dr. sc. Daniel Premerl objavio je vrlo zanimljiv rad pod nazivomr ”Sanctus Hieronymus litterarum illyricarum inventor” - ikonografija svetoga Jeronima kao tvorca glagoljice” (* 1).
  • Sakcinski protiv Šafárika u obrani hrvatskog porijekla glagoljice
    U jednom prethodnom postu spomenuo sam da se Ivan Kukuljević Sakcinski suprotstavio Šafárikovim naporima da glagoljicu pripiše Svetoj Braći te da hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu pripiše Srbima. O tome je odličnu radnju napisao naš povjesničar Ivan Pederin u svom znanstvenom članku objavljenom 2007. godine.
  • Pavel Josef Šafárik - čovjek koji je Hrvatima ukrao glagoljicu
    Pavel Jozef Šafárik (1795-1861.) je potekao iz evangeličke obitelji. Bio je profesor i ravnatelj gimnazije u (tada mađarskom) Novom Sadu 1819-1833., nakon toga urednik časopisa i kustos u Pragu, te ravnatelj Sveučilišne knjižnice (od 1848.), a na praškom Sveučilištu izvanredno je predavao slavensku filologiju. U revoluciji 1848. predsjedao je (s Palackým) Slavenskom kongresu, zastupajući umjerenu liniju austroslavizma.
  • Izvori ćirilometodske teorije
    Ovaj post započinjem jednim srednjovjekovnim vicem. Mladi je redovnik, prepisivač u skriptoriju, zatražio od gvardijana da za predloške uzme stare, izvorne spise umjesto novijih prijepisa. Gvardijan mu je to odobrio i momak se zavukao u podrumsku pismohranu.
  • Glagoljica i sv. Jeronim
    Glagoljaška narodna predaja, naročito u Dalmaciji, čvrsto je vezana uz sv. Jeronima. Njemu u čast još u davna vremena dizane su crkve u kojima je njegovana glagoljaška pjevana misa. Nisam naišao na podatak da je bilo gdje na glagoljaškom području postojala rimokatolička crkva sv. Ćirila i Metoda prije XIX. stoljeća - znam samo za grkokatoličke i pravoslavne u kojima se liturgije čitaju iz ćirilicom pisanih i tiskanih knjiga.
  • O proputovanju Svete Braće kroz Dalmaciju
    U časopisu ”Slovo” objavljen je 2009. godine znanstveni članak "Hrvatski glagoljski natpis Župe Dubrovačke iz 11. stoljeća" Marice Čunčić i Marte Perkić.
  • O znakovima istim ili vrlo sličnim glagoljskim u starim pismima u prostoru i vremenu
    Opovrgavajući u prethodnim napisima stavove dr. Franje Račkog objavljene u knjizi "Pismo slovjensko" iz 1861. godine, kojima je na velika vrata uveo tzv. ćirilometodsku teoriju o postanku glagoljice, došao sam do zanimljivih podataka te ih nalazim potrebnim iznijeti ih i kumulativno.
  • "Črte i rezi" Črnorizca Hrabra
    Čak i vrlo površnim pogledom na glagoljicu lako se uočava da većina glagoljskih slova ima uz crte i zatvoreni dio tzv. "oko" što ovo pismo čini posebnim i prepoznatljivim. Dakle crte i "oka".
  • Tko se odrekao križa: Sveta Braća ili njihovi učenici?
    U glagoljskom slovu AZ mnogi vide znak križa. Time se ističe kršćanski duh glagoljice - KRIŽ je u prvom slovu!
  • ”Zlatni stolac” podno velike gomile na granici Ovrlje i Rude u Cetinskoj krajini
    U mom mjestu ima također velika gomila, a uz nju je jedan plato s podzidom. Ispod gomile je stijena u kojoj kao da je izdubljeno sjedište. Stariji mještani kažu da su im još njihovi stari rekli da se to naziva "zlatni stolac". Sjeo sam u tu udubinu i idealno odgovara fizionomiji ljudskog tijela.
  • Gomile pitanja
    Dok sam se pripremao za posjet Ljutoj, Ombli i delti Neretve, tražio sam sve moguće prirodne i povijesne atrakcije u tom kraju. Trebam li reći da prostor oko rijeke Ljute, bolje reći cijelo Konavosko polje, naprosto vrišti od količine povijesnih tragova.
  • Biblijska toponimija podvelebitskog kraja
    Ime biblijskog grada Zoar, također poznatog kao Zoara, jezično je blisko imenu Zadar, dalmatinskog grada poznatog na talijanskom jeziku kao Zara. Zoara se tumači kao "mali" ili "beznačajan" na hebrejskom, što se vidi kada Lot spominje Zoar kao "malen" u Postanku 19:20. Zanimljivo je da ilirska riječ zera, još uvijek u upotrebi u dalmatinskom zaleđu, ima slično značenje "malo". Ovakav sklad jezičnog značenja daje dubinu biblijskoj pripovijesti u ovako određenom zemljopisnom kontekstu.
  • Dokazi o ilirskim predcima stari 7 tisućljeća!
    Štovatelj i istražitelj ilirske kulturno-povijesne baštine Tonči Milisić dostavio je 12. i 13. svibnja 2024. godine uredništvu portala za slobodna povijesna i zemljopisna istraživanja Budni Div zanimljive fotografije s arheološkog nalazišta u podmorju otoka Korčule, koje između ostaloga svjedoče da kulturno nasljeđe današnjih stanovnika istočne obale Jadranskoga mora vuče izravno podrijetlo od žitelja koji su na istome području obitavali prije gotovo 7 tisuća godina.
  • Jedan dio ”nas” bio je tu oduvijek
    ”Nismo samo potomci Slavena!” naslov je napisa objavljenog u HAK reviji (* 1), u kojem je predstavljen razgovor povjesničara dr. sc. Nevena Budaka, redovnog profesora hrvatske povijesti srednjeg vijeka na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, i novinara Hrvoja Dečaka. Iz opširnog napisa izdvajamo tek neke naglaske, posebice vezane uz pitanja o podrijetlu Hrvata.
  • Zabluda Franje Račkog (14. dio)
    Slovo CI Slovo ŠA
  • Zabluda Franje Račkog (13. dio)
    Slovo UK Slovo FRT Slovo HJER
  • Zabluda Franje Račkog (12. dio)
    Slovo RECI Slovo SLOVO Slovo TVRDO
  • Zabluda Franje Račkog (11. dio)
    Slovo NAŠ Slovo ON Slovo POKOJ
  • Zabluda Franje Račkog (10. dio)
    Slovo LJUDI Slovo MISLITE
  • Zabluda Franje Račkog (9. dio)
    Slovo ĐERV Slovo KAKO
  • Zabluda Franje Račkog (8. dio)
    Slovo IŽE Slovo I
  • Zabluda Franje Račkog (7. dio)
    Slovo ŽIVJETI Slovo DZELO Slovo ZEMLJA
  • Zabluda Franje Račkog (6. dio)
    Ignác Jan Hanuš
  • Zablude dr. Franje Račkog (5. dio)
    Slovo DOBRO Slovo EST
  • Zabluda Franje Račkog (4. dio)
    Koji su učenici Svete Braće glagoljali u Hrvatskoj?
  • Zabluda Franje Račkog (3. dio)
    VEDI - treće slovo glagoljske azbuke GLAGOLI - četvrto slovo glagoljske azbuke
  • Zabluda Franje Račkog (2. dio)
    BUKI - drugo slovo glagoljske azbuke
  • Zabluda Franje Račkog
    Knjigom "Pismo slovjensko" iz 1861. godine dr. Franjo Rački postavio je tzv. ćirilometodsku teoriju o nastanku glagoljice. Sve do tada glagoljica se dovodila u vezu sa sv. Jeronimom odnosno nije se uopće dovodila u vezu ni sa kime.
  • Da li su Hrvati poznavali brojeve prije Ćirila i Metoda?
    Kako sam u prethodnom postu napisao - ćirilometodska teorija o nastanku glagoljice otvara više pitanja nego što daje odgovora, pa evo i drugog pitanja: Ako su Sveta Braća autori glagoljice, kako su Hrvati zapisivali BROJEVE prije IX. stoljeća?
  • Da li su Hrvati bili nepismeni prije Ćirila i Metoda?
    Teorija prema kojoj su Sveta Braća Ćiril (Konstantin) i Metod autori glagoljice, nastala u 19. stoljeću, otvara više pitanja nego što daje odgovora. Jedno od tih pitanja glasi:
  • O snažnim ljudima u Poljicama u Dalmaciji: ”Ponija je na plećin skriňu tešku oko 500 kilograma”
    Svećenik, etnograf, narodni prosvjetitelj i dobrotvor Frano (Frane) Ivanišević (1863-1947.), rodom iz Jesenice smještene uz Jadransko more između Splita i Omiša, o svojem zavičaju ostavio je izuzetno vrijedan napis ”Polica - Narodni život i običaji”. U tome radu, objavljenome prvi puta u glasilu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba ”Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena”, u nastavcima od 1903. do 1905. godine, zabilježio je, između ostaloga, i svjedočanstva Poljičana o svojim izuzetno snažnim predcima, kao i o pronalascima koštanih ostataka drevnih divova.
  • Istraživanja arheologa Igora Hrstića u prilog naprednoj megalitskoj kulturi, prapovijesnom podrijetlu stećaka i izvornosti stanovništva današnjega Balkana
    Je li ”službena” povijest prostora u kojemu obitavamo, u svojim najvažnijim odrednicama - lažna? Možda smo svjesni, barem nekih, suvremenih i novovijekih povijesnih podvala, no je li nam teško pojmiti da ima i krivotvorina koje sežu sve do u drevnu prošlost?
  • Svjedočanstvo o iskapanju kostiju diva iz Glavine kod Imotskog
    ”Osmotrih i vidjeh: Zdanja ljudskoga djelanja kako sjede kao divovi krilima sna natkriljeni.” (Halil Džubran, * 1)
  • Bribirska glavica - Srednjovjekovno sjedište hrvatskih knezova Šubića
    Kada se sljedeći puta budete vozili autocestom od Zadra prema Šibenika (ili obrnuto) odvojite malo vremena (jedan sat će biti sasvim dovoljan) i skrenite na izlazu Pirovac. Odmah iza naplatnih kućica uhvatite se smjera prema Kninu i vozite se nekih desetak kilometara, otprilike isto desetak minuta. Ne uzdajte se previše u navigaciju prema Bribirskoj glavici jer će vas, baš kao i nas, baciti na sporedni kameni put.
  • Posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić nije zaboravljen
    Članovi Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine ”Zora - Prilišće 1925” (koja djeluje na području župe Prilišće, a tu spada i Vukova Gorica), pripremili su dvojezičnu povijesnu obavijesnu ploču o djelovanju dr. Ivana Šubašića, posljednjeg nositelja časti i dužnosti bana. Ploča je postavljena na njegovo porušeno imanje u Vukovoj Gorici, uz povijesnu cestu Lujzijanu.
  • Poklopac starovijekovne kamene žare u Jankovom Selištu
    U selu Jankovo Selište u općini Generalski Stol, smještenom nedaleko desne obale Mrežnice, oko 4 kilometra sjeveroistočno od općinskog središta, ispred jedne od kuća nalazi se poklopac kamene žare koji najvjerojatnije potječe iz 2. ili 3. stoljeća. Cjelovit poklopac, s dvoslivnim krovištem i 4 ugaone akroterije, preokrenut i sljemenom utisnut u zemlju, služio je kao početna stepenica na ulazu u obiteljsku kuću Josipa (Jose) Banjavčića.
  • Nalazi divova i narodne predaje o divovima iz Imotske krajine
    Namjera ovog članka je ukazati na učestalo spominjanje nalaza kostiju divova u važnim publikacijama iz Imotske krajine, kao i da nešto iz njih naučimo.
  • Na lubanji diva u Lovreću ”biahu dva roga”
    U glasilu ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, kojega je izdavalo Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine iz Zagreba, u broju 1 iz 1859. godine objavljen je napis ”Kratko opisanje Lovreća u Dalmaciji s narodnimi običaji”. Napisao ga je, kako je istaknuto na prvoj stranici rada, Simeon Milinović (* 1). U napisu je, između ostaloga, zabilježio i vrijedno svjedočanstvo o pronalasku kostiju diva u Lovreću.
  • Narodne predaje o divovima na Pelješcu: "Rađali se s rogovima"
    Rukopis pod nazivom ”Folklorna građa Pelješca i Neretve” iz 1956. godine čuva zapise o narodnim predajama o divovima koje potječu od stanovnika s krajnjeg juga doline Neretve i s poluotoka Pelješca. Predaje s Pelješca posebno su zanimljive, stoga što progovaraju i o divovima, ili možda tek jačim ljudima ili ljudima sličnim bićima, čije su glave bile - rogate!
  • Narodna predaja o divovima u Poljicama: ”Ruka bila jin debela ka najjačem čoviku noga u bedri”
    Poljica su kraj u Dalmaciji koji se prostire između Jadranskog mora i desne obale rijeke Cetine te jugoistočno do crte koja spaja ušće rječice Žrnovnice u more s naseljem Gardun na Cetini. Najveći i središnji dio Poljica zauzima planina Mosor (1339 m.n.v.), po čijim je malim poljima kraj dobio ime. Niti Poljica, kraj koji inače obiluje (pra)starim megalitskim gradnjama (* 1), nisu mimoišle narodne predaje o drevnim divovima.
  • Kostur diva u Bukovici: ”Glavina lucka ka najviši lonac od varćaka”
    U Dalmatinskoj Bukovici, krševitoj vapnenačkoj zaravni, prošaranoj manjim uzvišenjima, koja se prostire po prilici južno od rijeke Zrmanje, istočno od Karinskoga mora, sjeverozapadno od rijeke Krke te sjeverno od dijela željezničke pruge Zadar - Knin, sačuvala se narodna predaja o pradavnim ljudima, koji su bili - divovi.
  • Koliko je uistinu star Kudin most na rijeci Krupi?
    Idemo dalje sa razotkrivanjem laži ... Na redu je i Kudin most na rijeci Krupi čiju gradnju smještaju u prijelaz iz 18. u 19. stoljeće, bez ikakvih dokaza, zapisa, a kamoli datacija.
  • Stećci koji ruše službene dogme
    Evo stećaka koji ruše službene dogme te i dalje izazivaju šutnju: ilirske kacige s perjanicom, stupovi antičkoga hrama, divovi, mitski Siruš (Mušhuššu), slon, razne čudnovate životinje, ogromni megalitski stećci od 10 do 32 tone, ...
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 3. dio
    I od zaleđa Trogira do Biokovlja nailazimo na ostatke i temelje kiklopskih kuća. Ssusrećemo se i s kontinuitetom suhozidne gradnje, ali sa znatno manjim kamenjem.
  • Dva posjeta Teutinom dvorcu
    Pučka predaja na otoku Šolti spominje dvorac legendarne ilirske kraljice Teute. Njezino ime u izvornom obliku na ilirskom jeziku bilo bi Teutana - što bi značilo “gospodarica ljudi“ odnosno “kraljica“, a pronašao sam i da bi proto-indo-europski korijen mogao ići u smjeru “vladarica naroda pod oružjem“, što opet asocira na kraljicu.
  • Tragom drevnih dalmatinskih divova - 2. dio
    Kraj sela Tugare u Poljicama u Dalmaciji, podno vrha Mošnice (Primorska kosa planine Mosor) nalazi se kiklopska mlinica s presušenim izvorom.
  • Megalitske kuće divova iz Kostanja
    Tragom drevnih dalmatinskih divova - 1. dio. Megalitske kuće drevnih dalmatinskih divova u Kostanjama (Poljice) ... s nadvratnicima od 3-3,5 tona!
  • Kako se kalio koristan narativ
    Ovoga puta osvrnut ćemo se na zanimljiva istraživanja popa Petra Stanića objavljena u “Viestniku Hrvatskoga arkeologičkoga družtva u Zagebu (Vol. 14. - No 1., 1892.) u dvodijelnom članku “Predpovjestni spomenici vrličke okolice u Dalmaciji“.
  • Maškovića Han
    Priča vezana uz Maškovića Han je uistinu zanimljiva. Počinje s Josipom Maškovićem rođenim oko 1604. godine u Vrani u hrvatskoj kršćanskoj obitelji. Nadarenog dječaka uočio je Durak beg i poslao ga u vojnu službu u Istanbul gdje je brzo napredovao i vremenom postao admiral turske flote.
  • Templarska utvrda Vrana
    Kada se s dalmatinske autoceste skinete na izlazu Benkovac - skrenite lijevo i slijedite putokaze za Pakoštane. Jako dobar razlog za to je posjet ostacima nekada veličanstvene utvrde Vrana, a ništa manji obilazak Maškovića Hana, sada vrhunski uređenog hotela. No, krenimo redom.
  • Bunari Lazareti na Dinari
    Na planini Dinari podno vrha Badanj na oko 1000 metara nadmorske visine stoji skriven od očiju javnosti kulturno-povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva; 9 bunara s dvije lokve, i sve je to u lošem stanju osim jednog najvećeg megalitskog bunara.
  • Bunari u Mravnici kraj Šibenika
    Mravnica, selo južno od Perkovića u šibenskom kraju (i predgrađu!?), skriva kulturno povijesni biser i fenomen drevnog graditeljstva, deset bunara s lokvom.
  • Zapostavljene megalitske zidine Nadina i Slivnice
    Kada čovjek dođe na važna i zapostavljena arheološka nalazišta u Nadinu i Slivnici, bude zaprepašten kakvo stanje zatekne. Budući da nema nikakvih putokaza, lokalitet je teško naći, a jednom kad tamo stigne, kretanje je otežano zbog korova i uopće žalosnog stanja u kome se lokalitet nalazi. Žalosno je također što nije promoviran u svijetu kao megalitsko mjesto s poligonalnim načinom gradnje i što su arheološka istraživanja nakon barem stotinu godina i dalje mizerna, ali su zato pljačke kontinuirane i velike. Mjesto je žalostan svjedok kako se odnosimo prema svojoj baštni i kako ne umijemo prepoznati vlastiti identitet.
  • Obredne gomile Dalmacije - drevno zapostavljeno blago
    Dalmacija i Hercegovina posjeduju izuzetno poseban i rijedak povijesno-arheološki fenomen u svijetu napravljen ljudskom rukom u davnoj prošlosti. To su obredne kamene gomile - vijenci na vrhuncima brda koje narod naziva gradinama.