Otkriveno Grčko groblje u blizini Mogorića

Staro groblje smješteno je oko jednog kilometra jugoistočno od središta Mogorića, nedaleko korita povremenog potoka Potok, po prilici na pola puta između ceste koja povezuje Ploče, Mogorić i Vrebac na sjeveru i rijeke Jadove na jugu. Groblje se nalazi u omanjoj šumi (lugu), do koje vodi jedva uočljiv kolni put koji se odvaja ka jugozapadu od spomenute ceste.

Za postojanje Grčkog groblja nedaleko Mogorića, skupa više raštrkanih zaselaka udaljenih 20-ak kilometara jugoistočno od Gospića, doznao je Nikola Cetina nedugo nakon našeg prvog zajedničkog istraživanja na istome području, provedenog 28. svibnja 2023. godine, te objave napisa ”Otkriven stećak u Bjelopolju na području Gornje Ploče” pet dana kasnije: ”Ponukani otkrićem stećka u Gornjoj Ploči javljaju mi iz Mogorića da tamo ima jedno staro groblje kojeg mještani zovu Grčko groblje, na kojemu ima više kamenih gromada sada obraslih u ljeskovo grmlje.”.

Vijest o postojanju tamošnjeg Grčkog groblja dojavio mu je Nikola Korica, podrijetlom iz istoimenog zaselka Mogorića, kojemu na tome iskreno zahvaljujemo. Trebalo je proći više od godine dana, da se uputimo u potragu za tim grobljem. Bez mjesnog vodiča, u krajoliku prošaranog šumarcima i livadama, bez neke bliske ”čvrste točke” od koje bi započeli potragu, zacijelo ga ne bi uspjeli pronaći. U Mogoriću su nam kao vodiča preporučili Danu Radakovića, vlasnika zemljišta na kojemu se Grčko groblje nalazi. Kada smo stigli do njegove kuće, već je spremno čekao da nas povede.

Nakon svega desetak minuta vožnje, malo makadamom, malo (lošim) asfaltom i naposljetku putom preko pašnjaka i kroz šumarke, uz otvaranje i zatvaranje električnih čuvara blaga i odmicanja na put obrušenih grana, stigli smo na odredište. Niti dvadesetak metara od hladovine u kojoj je Faruk Islamović parkirao automobil, u rijetkom šumi prošaranoj grmovima ljeske i otocima guste visoke trave, ukazao se prvi uspravan kamen. Vodič nas je uputio da taj omanji obelisk predstavlja znamen drevnoga groba.

U blizini ugledasmo više sličnih vapnenačkih gromada, nalik uspravljenim gredama. Većina ih, zapravo, više nije okomita na tlo, već je manje i više ukošena, a neke su i posve izvaljene. Vidimo tako par kamenih greda koje su povaljene pri sječi stabala, čija ostavljena debla još uvijek svjedoče o tome. Grede od vapnenca kojima su označeni položaji grobova imaju samo jednu obrađenu stranicu, koja je klesanjem poravnata.

Mjerimo jednu od pločastih greda koja je ostala uspravna; od tla se uzdiže 70 centimetara, prednja ravna ploha široka joj je 30 centimetara, a zaleđe joj je nepravilno i neujednačeno. U šumi, na četvornoj površini od po prilici 30 sa 30 metara, nailazimo na dvadesetak sličnih, nešto nižih ili viših nadgrobnih kamenih obilježja. Obelisci skrivaju najmanje isto toliko grobnih raka. Možda ih nekoć bilo i znatno više, no samo pregledom zemljišta to nije moguće ustvrditi.

Pomnim pretraživanjem ipak dolazimo do još nekih zanimljivih spoznaja. Jedan nadgrobni biljeg našli smo u cijelosti izvaljen i polegnut. Njegovom izmjerom dolazimo do podatka da je dug 110 centimetara (od čega je vjerojatno 25 do 30 centimetara bilo ukopano u zemlju) i širok od 30 do 35 centimetara. Gornju plohu očistili smo u grubo od lišća i mahovine, ali nismo ustanovili ikakav uklesani natpis ili znak. Naš vodič Dane dodatno je napomenuo da se ne sjeća da je itko od mještana na nekom od tamošnjih kamenih biljega ikada zapazio bilo kakva uklesana slova ili znamenje.

Dodao je da je na tome starome groblju, za koje narod toga kraja tvrdi da potječe ”iz doba prije Turaka”, u novovjeko doba pokopan ”Omer, koji je u zaselku Radakovići radio kao sluga”. Naš vodič nije nam znao pokazati na kojemu je mjestu pokopan, odnosno koji od obelisaka bi odgovarao položaju Omerovog groba. Je li to možda uspravna greda čija se prednja strana već na prvi pogled doima glađom, a samim time možda i mlađom, od preostalih kamenih nadgrobnica? Ili je njegova grobna raka možda ona koja se ukazala nakon što se obrušilo trulo stablo, koje je izraslo upravo u središtu groba?

Korijen toga stabla djelomično je povukao sa sobom vršni sloj zemlje, ispod kojega se otvorila razvaljena pravokutna raka. Očito je da je ta raka nekoć bila omeđena tanjim kamenim pločama. Dužina rake, koja je izgledala poput kamenog sanduka, čije su stranice oivčene tim pločama, iznosila je 140 centimetara, a bila je široka oko 80-90 centimetara. Odgovara li takva veličina grobne rake ukopu odraslog čovjeka, koji je u njoj položen u zgrčenom položaju? Ili je tek riječ o grobu mlađe osobe, možda čak djeteta, koja je pokopana na leđima, s rukama uz tijelo?

Bez arheoloških istraživanja može se tek nagađati o starosti Grčkog groblja, kao i o podrijetlu stanovništva koje je tu našlo svoje posljednje počivalište. Pridjev ”Grčko”, koji se narodnom predajom prenosi kroz pokoljenja Ličana u mogorićkom kraju, nedvojbeno upućuje jedino na to da je u pitanju vrlo staro grobište. Što se nas slobodnih istraživača tiče, čija je temeljna namjera ukazati stručnjacima i javnosti na do sada nepoznata arheološka nalazišta, zadovoljstvo mi je prenijeti riječi koje je po ophodnji Grčkog groblja izrekao suputnik Nikola Cetina: ”Čast mi je i privilegija da kao domorodac sudjelujem u ovim istraživačkim pothvatima.”.