Bribirska glavica - Srednjovjekovno sjedište hrvatskih knezova Šubića

Držite se samo glavne ceste dok ne ugledate turističku tablu za lokalitet “Bribirska glavica“. Skrenite lijevo i opet se držite ceste do manjeg putokaza opet ulijevo. Još malo vožnje nešto po asfaltu, nešto po nasutoj cesti i stići ćete do velikog starog zida dugačkog preko stotinu metara. To je naše današnje odredište.

U vrijeme dok su Šubići bili hrvatski banovi to mjesto se zvalo Bribir, a taj naziv sada pripada obližnjem selu. Jedna grana porodice Šubić zvala se Bribirski, a iz nje su nastali u povijesti poznatiji Zrinski. Evo i kako se to dogodilo.

Hrvatski ban u to doba bio je Mladen Šubić koji je nastojao svoj utjecaj ojačati i prema tada moćnoj porodici knezova Krčkih, koji mu nisu pokazivali nikakve znakove lojalnosti, već su držali stranu hrvatsko-ugarskog kralja Karla Roberta, s kojim su Šubići bili u ne baš najboljim odnosima. Nakon oružanih sukoba između zavađenih strana postignut je mir u kojemu je Mladen odstupio s mjesta bana u korist svog brata Pavla.

Tada su se, možda i čisto interesno - to ne možemo pouzdano znati, dogodili i prvi bračni savezi kneževskih porodica Krčki, kasnijih Frankopana, i Šubića. Krčki knez Dujam III. oženio je kneginju Elizabetu Šubić, kćer kneza Mladena, a novi ban Pavao Šubić oženio je također kneginju Elizabetu, ali Krčku, kćer kneza Fridrika III. Krčkog.

Knez Pavao i kneginja Elizabeta imali su svoju palaču baš tu, u Bribiru, što možete i vidjeti kada dođete u posjet. Ostatke, naravno. Njihov sin Juraj zamijenio je kasnije s kraljem neke posjede u Dalmaciji za posjede uz rijeku Unu, sagradio svoj novi dvor i utvrdu u Zrinu i tako postao prvi iz plemenite loze Šubića Zrinskih. Dakle, možemo slobodno tvrditi da su svi Zrinski, po ženskoj liniji, potomci i knezova Krčkih, dakle Frankopana.

U narednim stoljećima još su tri puta Šubići, Zrinski i Peranski sklapali bračne saveze s Frankopanima, no to više nema veze s Bribirom.

Priča o Bribirskoj glavici seže daleko u prošlost, čak u prapovijest. U antičko vrijeme tamo se nalazio liburnski, pa zatim i antički grad - Varvaria, a svoje srednjovjekovno sjedište na tom mjestu su podigli Hrvati.

Zbog ogromne površine cijelo područje od preko sedam hektara jako je zanimljivo studentima arheologije. Negdje sam pročitao podatak da se Bribir u arheološkim krugovima naziva hrvatskom Trojom. U vrijeme kada je bio na vrhuncu svoje slave, dakle u 14. stoljeću zapisano je da je u samostanu sv. Marije u Bribiru u franjevački red stupio i prvi hrvatski svetac, Nikola Tavelić.

Dakle, desetak minuta od čvora Pirovac, desetak minuta za povratak na autocestu i barem dobrih pola sata za obilazak. Ako i ostanete duže, ako vas ponesu zidovi, podrumi, stare ulice i prekrasan pogled - nećete zažaliti. Meni osobno bilo je jedino žao što nisam mogao odvojiti još malo vremena za razgledavanje. Drugi puta nastojat ću ostati duže.