Stećci u predjelima južno od Karlovca?

Od strane povjesničara, arheologa ili konzervatora nikada nije niti postavljeno pitanje mogućnosti postojanja stećaka na širem području Karlovca. Shodno tome nitko od stručnjaka nije se niti pozabavio takvim istraživanjem. Nitko od arheološke struke, iskreno rečeno, nikada se nije niti pozabavio odgovorom na pitanje iz naslova ovoga napisa. Za rijetke istraživače, koji su se u svojem radu tijekom 19. i 20. stoljeća uopće dotaknuli postojanja stećaka u unutrašnjosti Hrvatske, stećaka u predjelima Korduna i Pokuplja nema čak niti u pretpostavkama. Ipak, u dostupnim povijesnim izvorima iz novijega razdoblja pronašao sam nekoliko navoda koji upućuju na mogućnost nekadašnjeg postojanja grobišta sa stećcima i na prostoru južno od Karlovca. Riječ je o navodima vezanim uz razmatranje mogućnosti da su dva pojedinačna kamena, koji su otkriveni na dva različita mjesta, jedan u Slavskome Polju nedaleko Topuskog a drugi negdje na području Generalskoga Stola, podrijetlom možda ipak stećci.

Stećak s pleterom iz Slavskoga Polja?

Arheolog Gradskog muzeja Karlovac Lazo Čučković u izvještaju pod naslovom ”Slavsko Polje”, objavljenom u glasilu ”Hrvatski arheološki godišnjak”, broj 9 iz 2012. godine, izvijestio je o nalazu pretpostavljenog stećka - ploče od kamena pješčenjaka, s isklesanim ukrasima pletera, užeta i vjerojatno mača. Arheolog u tome i kasnijim izvještajima o istraživanjima na području Slavskoga Polja, sela smještenog nedaleko naselja i toplica Topusko, udaljenoga oko 25 kilometara jugoistočno od Karlovca, ne donosi podatak o veličini ploče pronađene 2011. godine.

Ploča je pronađena izmještena s nedalekoga starog groblja, na kojemu se, po kazivanju mještana, nekoć moglo vidjeti još velikih kamenih ploča (nadgrobnica). Položaj toga staroga groblja nije arheološki istražen. Po završetku iskopavanja koja je Lazo Čučković vodio na obližnjim ostacima građevinskih zdanja, čija namjena je zbog ograničenog opsega istraživanja također ostala u dosegu nagađanja, ploča nalik stećku pohranjena je u Gradski muzej Karlovac. O tome odgovara li pronađena ploča podrijetlom uistinu stećku, ili je možda riječ o nepoznatom građevinskom ulomku, osim spomenutog stručnjaka nitko drugi od arheologa ili povjesničara nije ponudio sud, niti je proveo ikakva dodatna istraživanja toga kamena.

Ulomak stećka s područja Generalskog Stola?

U Zbirci kamenih spomenika Hrvatskoga povijesnog muzeja u Zagrebu čuva se vapnenački ulomak, veličine 58 x 70 x 37 centimetara, s u dubokom reljefu izvedenim jahačem na konju, koji najvjerojatnije potječe s područja zaselka Vali (Lauši) u Erdelju nedaleko Generalskog Stola. U muzejskom katalogu za ulomak se pretpostavlja da je riječ o dijelu stećka. Ulomak se prije darivanja Muzeju nalazio ispred župne crkve Sveti Antun Padovanski u Generalskom Stolu, udaljenog od Karlovca oko 20 kilometara u smjeru jugozapada. Prethodno je navodno bio uzidan u jednu obiteljsku kuću u Valima.

Konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat iz Zagreba u napisu ”Presjek razvoja umjetnosti u karlovačkom Pokuplju”, objavljenom u Zborniku Gradskog muzeja Karlovac, svezak 1 iz 1964. godine, ukazala je na gotička obilježja ulomka.

Arheolog Domagoj Perkić iz Dubrovnika, koji je na karlovačkom području istraživao od 1997. do 2001. godine, u radu ”Crkva sv. Jurja u Mateškom Selu: nalazi iz grobova kasnoga srednjeg i novog vijeka”, objavljenom u glasilu ”Prilozi”, broj 34 iz 2017. godine, kao i njegova prethodnica dvoji o mjestu s kojega taj kamen izvorno potječe. Osim već spomenutoga sela Vali, ističe i mogućnost da je bio dijelom neke gradnje na području Mateškoga Sela. Oba sela su od Generalskog Stola udaljena otprilike po 3 kilometra, Vali u smjeru sjevera, a Mateško Selo istoka. U vezi s pretpostavkom da je kamen nađen u Mateškom Selu, koje obiluje kamenim spomenicima iz antike, arheolog smatra da možda nije riječ o stećku već o dijelu rimske nadgrobne stele ili nekog drugog rimskoga spomenika.

Stećci - sanduci i sljemenjaci - iz sela podno Skradske gore?

Za dva pozamašna kamena pravokutne osnove, izrađena iz vapnenca, koji se nalaze u zaselku Vujaškovići na jugozapadnim padinama Skradske gore nedaleko Krnjaka, prema zatečenoj veličini i obliku prvi iznosim pretpostavku da odgovaraju stećcima. Premda sam ih imao priliku razgledati još 1997. godine, kada sam s prijateljem istraživačem Jurajom Štefančićem prvi puta posjetio taj zaselak, udaljen niti 15 kilometara južno od Karlovca, na pomisao da bi to mogla biti dva stećka došao sam tek 2019. godine, nakon tada već desetak posjeta tome mjestu.

Spomenuti monoliti iz Vujaškovića nisu uopće navedeni u literaturi i u izvorima. Nekolicina arheologa posjetila je zaselak, ali velike kamene blokove nitko nije spomenuo. Istaknuli su samo nalaz više kamenih žara (urni), na osnovu kojih smatraju da je na području današnjeg zaselka ili u neposrednoj blizini bilo groblje iz antičkoga doba. Arheolog Ivan Šarić iz Zagreba, u radu ”Dva zanimljiva rimska nadgrobna spomenika na području Korduna”, objavljenom u glasilu ”Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu”, svezak 24-25 broj 1 iz 1992. godine, smatra da se u Vujaškovićima nalazila i crkva, čiji su ruševni ostaci navodno bili vidljivi za njegove posjete, negdje početkom 1980-ih godina. O podrijetlu, veličini i obilježjima crkve nije iznio nikakve podatke. Dostupni povijesni pisani izvori i zemljovidi ne pružaju trag o crkvi i groblju na tome mjestu, što međutim ne isključuje njihovo postojanje.

Prema vlastitim izmjerama, veći monolit iz Vujaškovića ima sljedeću veličinu: dugačak je 190, širok 65 (nekoć i više, jer je jedna uzdužna stranica izlomljena), a visok (debeo) 35 centimetara (ili nešto više, jer je kamen blago ulegnuo u tlo). Manji kamen otprilike je dugačak 165, širok 60 i visok 35 centimetara. Provobitne mjere bile su nešto veće, jer je kamen također u vrlo trošnom stanju. I manji monolit blago je utonuo u tlo te s gornjom stranicom, u obliku dvoslivnog krova, leži u zemlji. S obzirom na veličinu i izgled, manji monolit uvelike podsjeća na stećak - sljemenjak. Radi li se, možda, i u slučaju većeg monolita o sljemenjaku, moglo bi pokazati jedino njegovo djelomično odizanje iz tla (* 2). Za sada, taj monolit čini se kao da ima obilježja stećka - sanduka (ili u najmanju ruku većeg stećka - ploče).

Na trenutno vidljivim stranicama ova dva monolita ne uočava se uklesan ili isklesan ukras ili natpis. Veći kamen pruža se približno u smjeru sjever-jug, a manji istok-zapad, no moguće je da su u manjoj mjeri premještani i da se ne radi o izvornome položaju. Udaljeni su međusobno svega par metara. Manji molit položen je neposredno usporedno sa zidom nove kuće za odmor, sagrađene nakon rušenja dotrajale seoske kuće 2020. godine. Pod monolitima su, prema iskazu kojega sam čuo od posljednjega stanovnika zaselka, pokojnog Svetozara Vujaškovića, pronađene kosti. Pod manjim monolitom ulomak ljudske kosti pronašao sam još i ovo proljeće. To upućuje da je u slučaju dvije velike kamene ploče u Vujaškovićima ipak riječ o nadgrobnicama. Daljnja istraživanja mogla bi ukazati radi li se uistinu o stećcima ili možda o nekim drugim grobnim spomenicima.

Stećaka je bilo i na širem slunjskom području

Neki povijesni izvori, na koje sam naišao pri istraživanjima, ukazuju da je nekropola sa stećcima ili nadgrobnim spomenicima nalik na stećke bilo na još nekim mjestima u široj južnoj karlovačkoj okolici, ali također i na području grada Slunja, oko 50 kilometara južno od Karlovca. Što se tiče slunjskoga kraja, navedene naznake nisam još stigao provjeriti neposrednim obilaskom i pregledom zemljišta na kojima se nalaze spomenute crkvine.

Potvrda postojanja stećaka u predjelima Korduna (srednjovjekovna Gorica) i Pokuplja južno od Karlovca značila bi da su se takvi kameni spomenici na zapad najdalje prostirali, osim u Lici, i u ovome brdsko-brežuljkastom području središnje Hrvatske. No, kako je poznato da je ogromno mnoštvo stećaka u Lici (kao, uostalom, i u gotovo svim krajevima gdje su postavljani) uništeno, iz raznih pobuda, tijekom najmanje posljednjeg stoljeća i pol, moguće je da su i na karlovačkom i slunjskom području gotovo ”istrebljeni”.

Pretpostavljenim malobrojnim preostalim primjercima nije lako ući u trag, već i stoga što u predmetnim krajevima danas živi izuzetno malo stanovnika, a među njima je još manje onih koji makar ponešto znaju o spomeničkoj baštini koja ih okružuje. O brojnim crkvinama više nitko ne skrbi, u pravilu su zarasle u šikaru, neke je već ”pojela” i šuma, a nerijetko se više nitko od žitelja obližnjih sela ne sjeća gdje se nalaze. Sve to, ipak, nije razlog, niti može biti opravdanje, da se za i za takvim sakrivenim tajnama naše prošlosti ne nastavi tragati i otkrivati ih javnosti koju takvu baštinu štuje kao vrijedno nasljeđe prošlosti.

Pretpostavljene stećke, ukratko opisane u ovome napisu, nastojat ću detaljnije predstaviti u zasebnim napisima, a ujedno se i osvrnuti na još neka mjesta na kojima su - za sada navodno - pronađeni kameni spomenici koje bismo zbog više njihovih obilježja mogli dovesti u vezu sa stećcima ili barem s velikim kamenim nadgrobnicama, kakve među preostalom grobnom ostavštinom pretežu u susjednoj Lici.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 16. travnja i 15. svibnja 2024.

(* 1) U toj središnjoj, gorsko-planinskoj hrvatskoj pokrajini, steći su postojanje u smjeru zapada najdalje dosegli u selu Tužević, smještenom oko 10-ak kilometara sjeverozapadno od gradića Brinje. Pogledajte napis ”Tužević: Najzapadnija poznata nekropola sa stećcima”.

(* 2) U slučaju manjega monolita u Vujaškovićima nedvojbeno se radi o kamenom spomeniku s obilježjima sljemenjaka. Postalo je to jasno tek 18. veljače ove godine, kada je konzervator - restaurator Goran Koprek iz Zagreba, koji se pridružio istraživačkom obilasku, naslutio kosine na čelu kamena. Uz pomoć Vinka Šimca, kojega smo zatekli na imanju koje povremeno posjećuje, pokušali smo vratiti kamen na njegovu osnovicu, kako bi provjerili jesu li na krovnim stranicama monolita uklesani kakvi znakovi. U tome nismo uspjeli, zbog izuzetne težine kamena i nedostatka odgovarajuće opreme. No, onoliko malo koliko smo ga uspjeli zakrenuti bilo je dovoljno da se uvjerimo da spomenik uistinu ima krov na dva sliva.

Samostalni istraživač Miško Erak iz Zagreba, inače pisac izuzetno zanimljive i vrijedne knjige ”Ilirski krugovi života - u Plini, Gradu Ploče i Donjoj Neretvi”, objavljene 2021., s kojim surađujem od 2022. godine, u međuvremenu je također, samostalno, obišao kamene spomenike u Vujaškovićima. Prethodno sam mu ih predstavio u razgovoru tijekom ovoproljetnog (6. travnja) susreta u Karlovcu te kroz osnovne podatke i fotografije koje sam mu poslao na uvid za potrebe pripreme njegove nove knjige, o stećcima, napose onima u okolici Ploča u Dalmaciji, od kuda je podrijetlom. Miško Erak je po uvidu u zatečene kamene spomenike u Vujaškovićima izrazio mišljenje da bi tamošnje dvije velike vapnenačke ploče također mogle biti stećci. U prilog takvome stavu, napomenuo je, svjedoči ne samo oblik, već i izgled tih monolita. Naime, već se na prvi pogled čine starijima od obližnjih žara (urni), za koje arheolozi smatraju da potječu iz staroga vijeka, iz otprilike 3. stoljeća.

Pitanja o vrsti i starosti dvaju krupnih monolita Vujaškovićima(i time) se množe, potičući na daljna istraživanja svih kojima je stalo da se spozna prava istina o tome kamenom nasljeđu.

* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected]