Velebit - carstvo megalita i divova

Poštovani pratitelji mrežnih stranica Budni div, pred Vama je uistinu tek djelić (pra)davnog graditeljskog umijeća s predajama ovjenčane planine Velebit. Priložene fotografije svjedoče o ostavštini suhozida i kamenih kuća zaselaka Ramići, Parići i Kneževići, u kojima danas veći dio godine više nema žive duše. Kneževići su već gotovo pola stoljeća pusti, zarasli u teško prohodnu šikaru i šumu. U Ramićima i Parićima tek ljeti oživi kuća, dvije, preuređene za prihvat izletnika. A oni gotovo bez iznimke žure osvojiti još pokoji velebitski vrh, nesvjesni da planina krije i veličanstveno građevinsko umijeće naših predaka.

Tomislav Beronić 15.10.2020. Megaliti • Lika i Velebit
Suhozid nekadašnjeg obora za ovce u blizini skupine napuštenih kuća pod nazivom Sklopina (Foto: Noa Majetić)

Suhozid nekadašnjeg obora za ovce u blizini skupine napuštenih kuća pod nazivom Sklopina (Foto: Noa Majetić)

Suhozidi u spomenutim zaselcima brojni su, služili su većinom kao ograde davno napuštenih imanja, a neki od njih sazdani su od vrlo velikih komada vapnenca. Ruševne kuće, danas mahom bez krova, također zadivljuju načinom gradnje - od krupno oklesanih kamenih blokova. Uz jednu od najupečatljivijih kuća stoji obavijesna ploča Narodnog (zašto Nacionalnog?) parka "Paklenica" s natpisom koji upućuje da je izgrađena u 17. stoljeću. No, istina je da je tada u te predjele doselio novi val stanovništva, s istoka, u zbjegu pred turskim osvajačima. Ali nisu došli u vrletnu pustoš, već su zatekli ostavštinu žitelja koji su ranije obitavali u južnom Velebitu.

Kamene zidine kuća, unatoč izloženosti biljnom svijetu koji ih neumoljivo rastače, većinom se još ponosno uzdižu. To mogu zahvaliti ponajprije čvrstim temeljima i početnim redovima kamenog ziđa slaganog od velikog nepravilnog kamenja. Pojedini ulomci teže i više stotina kilograma, a neki i više od jedne tone! Na tim nižim i starijim dijelovima zidova uzdižu se manji vapnenački blokovi, koji ostavljaju dojam da su djelo nekih posve drugih graditeljskih ruku. Neke od najvećih megalita moguće je vidjeti tek ulaskom u mračne odaje napuštenih podruma i staja.

Pripadnici mlađih pokoljenja nekadašnjih velebitskih gorštaka, koji danas više ne obitavaju u planini, ne znaju za priče o drevnim ljudima divovskog rasta koji su podizali megalitna zdanja uzduž preko stotinu kilometara duge planine (o tim predajama nekim drugim prigodama). Nekolicina suvremenika, koji žive u oko dva sata hoda (iz zaselaka ne vodi niti jedna cesta) udaljenom priobalnom Starigradu, podno najviših vrhova moćnog Velebita, svjedoče o svojim snažnim precima. Sa zanosom se primjerice prisjećaju posljednjih velebitskih muških izdanaka obitelji Krepić iz vremena neposredno nakon Drugoga svjetskog rata: ”Bili su preko dva metra visoki i vrlo jaki. Jedan je mogao nositi odjednom četiri vreće cementa. Dvije bi uprtio na ramena, pa još dvije uglavio pod mišice.”.

Moguće je da u žaru kazivanja njihovi današnji potomci i pretjeruju. Istina je da najveće kamene blokove danas premiču isključivo uz pomoć manjih građevinskih strojeva; kod obnove jedne kuće u Parićima tako su ogroman kamen iz zida spustili na terasu, gdje služi kao potporanj gostinjskom stolu. Neki od sugovornika, kojima su nepoznate i predaje o snažnim novovjekim gorštacima, jednostavno tvrde da su kamene kuće u planini obavezno gradili pomoću tehničkih pomagala. Njima je nezamislivo da su stari Velebitaši nekoć mogli biti krupnog stasa, sposobni prenositi golemo kamenje golim rukama.

Zanimljiv je i položaj spomenutih velebitskih zaselaka; smjestili su se na uzanoj visoravni na oko 500 metara nadmorske visine, na primorskoj padini podno stotinjak metara visoke prirodne hridi koja ih je štitila od naleta bure. Zakloni polupećina u dnu prevjesnih stijena služili su im kao obori za ovce. Blage padine ispod hridi pretvorili su u plodne terase, obrubljene suhoziđem. Tu i danas, zahvaljujući blagodatima mjesnog podneblja, tla i vode, uspijevaju krupni orasi, šljive, krumpir, ... Na potoku Paklenici, čijom vodom natapaju posljednje vrtove, još u doba njihovih djedova desetak mlinova mljelo je žito.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 15. listopada 2020.

Moćni megalitski zid jedne od opustjelih kuća u Sklopini (Foto: Noa Majetić)

Moćni megalitski zid jedne od opustjelih kuća u Sklopini (Foto: Noa Majetić)

Megalitski zid podruma napuštene kuće u Sklopini (Foto: Noa Majetić)

Megalitski zid podruma napuštene kuće u Sklopini (Foto: Noa Majetić)

Obavijest uprave NP "Paklenica" da Sklopina potječe iz 17. stoljeća tek djelomično odgovara istini (Foto: Noa Majetić)

Obavijest uprave NP "Paklenica" da Sklopina potječe iz 17. stoljeća tek djelomično odgovara istini (Foto: Noa Majetić)

Imanja pustog zaselka Kneževići okružena su suhozidinama od krupnog kamenja, teškog i do nekoliko tona (Foto: Noa Majetić)

Imanja pustog zaselka Kneževići okružena su suhozidinama od krupnog kamenja, teškog i do nekoliko tona (Foto: Noa Majetić)

Podrumski suhozid kuće u Kneževićima sazdan od megalita (Foto: Noa Majetić)

Podrumski suhozid kuće u Kneževićima sazdan od megalita (Foto: Noa Majetić)

Suhozidna gradnja kuće u Kneževićima koju rastače korijenje stabala bujajuće šume (Foto: Noa Majetić)

Suhozidna gradnja kuće u Kneževićima koju rastače korijenje stabala bujajuće šume (Foto: Noa Majetić)

Megaliti u uglu ruševnog zdanja u zaselku Parići koje služi kao gospodarska zgrada (Foto: Noa Majetić)

Megaliti u uglu ruševnog zdanja u zaselku Parići koje služi kao gospodarska zgrada (Foto: Noa Majetić)

Tematski povezane objave