Zimić i Mrsinj kod Grabovca Krnjačkog

Prvo smo obišli ostatke utvrde Zimić u istoimenom selu. Do utvrde je relativno lako doći, barem autom do podnožja brda na kojemu se utvrda nalazi. Popeti se gore, to je već izazov jer zidine ne možete vidjeti na toj glavici čak i kad nema vegetacije. Morate ili znati gdje jeste ili imati vodiča ili imati lude sreće, a u to se baš i nije dobro pouzdati.

Mi smo znali gdje idemo jer nam nije bilo prvi put.

Najzahtjevniji dio bio je prijeći naplavno tlo preko kojega se razlijeva potok, a onda je već išlo lakše. U početku uspona naziru se ostaci nekadašnje prilazne ceste, no ona se gubi kada se dođe otprilike na polovicu uspona. Na tom mjestu utvda je sasvim desno, možda još dvadesetak metara više na vršnoj zaravni brijega. S toga mjesta još uvijek nisu vidljivi zidovi već tek dio vanjskog ruba palisadnog opkopa.

Taj opkop se sasvim lijepo vidi kad se na njega popne, a užitak je proći njime osim na zapadnoj strani na kojoj je gust podrast.

Čim se popnete na opkop vidjet ćete istočni zid. Vidi se u visini od preko tri metra, a mogao bih se okladiti da ga barem metar i pol, možda i dva ima još pod humusom. Kad se to jednog dana malo raskopa - bit će uistinu impresivno. Desni dio zida je četvrtasta kula, koja je vjerojatno bila zaštita ulaza u zidani dio kaštela. Vrlo vjerojatno je na toj strani bio i ulaz u dvorište između drvenih palisada i zida kaštela. U prilog toj tezi su nešto niža razina nasipa opkopa i položaj jedine sačuvane puškarnice na istočnom zidu.

Unutar zidanog dvorišta kaštela vidljiv je visoki humak koji je u stvari urušena branič kula, koja je bila prilično široka. Ta kula postavljena je u južni dio unutrašnjosti utvrde, dok su u sjevernom dijelu bile vjerojatno tri zgrade, barem sudeći po humcima.

S južne strane opkopa, dakle izvan palisada, nalazi se zaravan, očito načinjena ljudskom rukom, na kojoj pretpostavljamo da su bili gospodarski objekti za sluge, konjušnica, štale i drugo.

Povjesničar Milan Kruhek je u knjizi ”Karlovac, utvrde, granice i ljudi”, objavljenoj 1995. godine, napisao da su vlasnici toga kaštela bili slobodni plemići Zimići (upravo kao i Klokočani u Klokoču ili Ladihovići u Kremenu) te da podatak da Zimići u drugoj polovici 16. stoljeća pohranjuju svoje dragocjenosti u obližnji Budački pokazuje da je Zimić-grad već tada bio u jako lošem stanju i loše branjen. Nakon odlaska Turaka iz ovih krajeva Zimić je (kao i Otmić, naprimjer) očigledno bio već napuštena ruševina koju krajiške vlasti nisu namjeravale obnavljati.

Jedan od gospodara Zimića, Stjepan, spominje se kao sudionik Sabora hrvatskog plemstva u Cetinu 1527. godine, a drugi - Jurko (Juraj) spominje se kao saveznik kneza Jurja III. Frankopana Slunjskog kod zauzimanja Steničnjaka 1542. godine od palatina Tome Nadaždija, unatoč protivljenju kralja Maksimilijana.

Zimići su hrvatska plemićka obitelj bliska Oršićima (Slavetićki) i potječu od starih plemićkih rodova Lapčana (i Karinjana), jednog od dvanaest hrvatskih plemena koja su birala kralja i bana u doba vladara narodne krvi. Za Oršiće je zabilježeno da su u drugoj polovici 15. stoljeća neki članovi porodice preselili iz mjesta Udrinić (u okolici Knina) na područje Goričke županije pa se od tada bilježe kao Orssych de Goricza, a za pretpostaviti je da se od njih odvojila jedna grana porodice koja se nazvala Zimići.

Kralj Matija Korvin 1484. godine potvrdio je posjede Dol (gdje su podigli Oršić-grad), Orehovac i Lipovac u Goričkoj županiji. Petar i njegova braća 1487. godine kraljevskom su darovnicom dobili imanje Slavetić kraj Jastrebarskoga, na kojem su ubrzo podigli istoimeni grad i njegovo ime unijeli u svoj plemićki pridjevak (Oršići Slavetićki). U 16. stoljeću vodio se dugotrajan spor dviju obiteljskih grana, Zimića i Oršića, oko goričkih imanja. Zabilježeno je i da su zvona iz glagoljaške crkve Sveti Martin, u današnjoj Maloj Crkvini, premještena u 16. stoljeću u Slavetić.

Nešto kasnije spominje se Marko Zimić, od oca Pere, koji službuje u satniji pukovnika Vicka Michielija Vitturija u rujnu 1793. u Mletcima. Eto toliko o Zimiću i Zimićima.

U drugom dijelu izleta obišli smo prapovijesnu gradinu Mrsinj na području Grabovca Krnjačkog do koje možete doći samo uz vodiča. Ne uzdajte se u sreću jer je tamo nema. Uspon je takav da oduzima dah i najboljim penjačima, a ono što se ima za vidjeti oduševit će samo znalce.

Naš vodič, Darko Gojković, smatra da su se tu, na širem dijelu zemljišta, nalazila čak tri naselja. Pokazao nam je neke zanimljivosti na terenu, poput ostataka keramike koje ima u značajnim količinama. Obzirom na to, slobodan sam potvrditi njegovo razmišljanje.

Najviše do izražaja dolazi "srednje naselje" jer je jako dobro vidljiv obrambeni rov koji je, opet prema Darkovoj pretpostavci, iskopan tijekom srednjeg vijeka ili kasnije za vrijeme Vojne krajine, jer je tamo tada moglo biti i neko stražarsko mjesto, čemu u prilog govori i poznati obližnji položaj krajiškog strelišta.

Ovo je vjerojatno posljednji izlet u ovom dijelu godine na području Karlovačke županije jer je vegetacija uzela maha. Moguće je da ćemo nastaviti istraživanja u krškim primorskim krajevima, no o tom po tom.