Klokoč - na braniku domovine

Iz Vojnića se vozite cestom prema graničnom prijelazu Maljevac odnosno prema Kladuši (Velikoj ili Maloj svejedno), u Johovu se odvojite desno i preko Dunjaka stižete u selo Klokoč. Nešto malo prije Klokoča imate putokaz za Kestenovac (zapamtite ga ako želite na povratku otići i do utvrde Otmić).

Kad uđete u selo Klokoč produžite sve do skretanja za Cetingrad (putokaz će pokazivati desno). Mi smo aute ostavili baš tu u dvorištu starih prijatelja i uputili se preko polja uzbrdo. No, postoji i druga mogućnost, naročito ako imate terenac. Produžite još malo ravno cestom prema Maljevcu, nekih 400-500 metara, i doći ćete do odvajanja lijevo na zemljani put. Tim putem možete se popeti na brdo i doći dosta blizu utvrde.

U oba slučaja doći ćete na isti taj put. Ako ste išli kao i mi pješice preko polja Miodraga Končara ili Zorana Puretića ili ste se ipak odlučili na half-off-road uspon autom doći ćete opet na tu istu cestu.

Idete li cestom skoro do vrha brijega doći ćete do dosta jakog vrela, recimo uređenog, koje je - slobodan sam pretpostaviti - ono isto vrelo koje spominje povjesničar Radoslav Lopašić u knjizi ”Oko Kupe i Korane - mjestopisne i poviestne crtice”, objavljenoj 1895. godine: “U jarku izpod grada nalazi se studenac bistre vode, te nosi ime grada, koji nosi svoj naziv od zdenca, iz kojega klokoće voda.“.

No, nešto malo niže od vrela vidjet ćete s desne stane ceste prevrnutu kadu. Neka vam bude orijentir ako je u međuvremenu ne pokupe sakupljači sekundarnih sirovina. Naime, za doći do utvrde najbolje je baš kod te kade popeti se uz strmu obalu lijevo i doseći ćete nižu razinu klokočke utvrde. Sve ostale kombinacije završit će u kupinama - provjereno na bolan način. I tako smo stigli do našeg cilja. A sad malo o tome gdje smo došli.

Klokoč je još od 13. stoljeća, u stvari još od prije, bio posjed plemića Klokočana. Spominju se Radoš, Zorjan, Vetz i Damjan kojima je kralj Bela IV. 1224. godine poveljom potvrdio posjede “... za vjernu službu, izkazanu njemu i njegovu otcu kralju Andriji, na vieke viekom preimućtva i sloboštine kraljevskih dvoranika i družine.“, kako je zapisao Radoslav Lopašić u već spomenutom djelu.

Od godine 1387. do 1412. Klokoč je bio u posjedu knezova Krčkih Frankopana kao kazna Klokočanima i nagrada Frakoopanima. Naime kralj Žigmund Luksebmurški je pozvao hrvatsko plemstvo da se suprotstavi bivšem banu Ivanu od Palžine koji je zarobio njegovu mladu suprugu kraljicu Mariju Anžuvinsku i njezinu majku Elizabetu. Knez Ivan V. Krčki se odazvao pozivu i vodio je pohod na Novigrad kod Zadra te oslobodio kraljicu, a Klokočani se nisu odazvali kraljevu pozivu jer su izgleda naginjali suprotnoj strani.

Ipak od godine 1412. Klokočani se ipak vraćaju na svoj posjed i ostaju na njemu sve do osmanlijskih pustošenja. Nešto prije turske provale do tada relativno moćni Klokočani se dijele na “plemiće jednoselce“ odnosno obitelji Otmić, Vojković, Maretić, Šimunčić, Vojnović, Polažanić i Stepić.

Tako oslabljen unutrašnjim podjelama Klokoč opet nakratko postaje posjedom Frankopana, pa Celjskih, pa banova Ivana Vitovca i Ivana Karlovića koji je u njemu i stvarno stolovao. Od godine 1566., kada su ga Turci poharali, Klokoč je izgubio na svojoj važnosti i od onda se polako pretvara u ono što od njega imamo danas.

Za povrat u kršćanske ruke zaslužni su knezovi Vuk Frankopan Tržački i Petar Zrinski, koji su godine 1649. jednom za svagda potukli i protjerali tursku vojsku. Ipak Klokoč više ne postaje plemićki feud već potpada pod krajišku upravu karlovačkoga generala Johanna Josepha (Ivana Josipa) Herbersteina, i u tom statusu ostaje preko stotinu godina.

Od preostalih zidina Klokoča još je dobro vidljiva visoka branič - kula, a pogledate li bolje na nekih 5-6 metara visine vidjet ćete sačuvanu puškarnicu. Unutar zidova bile su drvene građevine, a oko grada još su vidljivi nasipi na kojima su bile drvene palisade. U samu utvrdu ulazilo se stepenicama preko drvenog čardaka.

Ono što je stvarno impresivno i zbog čega vrijedi posjetiti Klokoč je pogled na polje. Za lijepog vremena, a mi smo bili te sreće, puca pogled sve do Ličke Plješivice. Od srca želim i vama da dan kada se odlučite obići Klokoč bude jednako tako lijep i ugodan za šetnju.