”Divovski tragovi” - prošlosti i budućnosti Plaščanske doline

Ovaj zapis Aleksandra Budisavljevića svjedoči da se i u Plaščanskoj dolini, na krajnjem sjeverozapadnom rubu današnje Like, pokoljenjima prenosilo predanje o dugovječnim ljudima divovskog rasta, o starom narodu koji je tu živio prije ”Grka” (a uistinu ilirskog plemena Japoda). Predaja koja je nekoć u Plaškom kružila o Nemrima, do sada nepoznata etnolozima, još je jedna potvrda da je to rubno ličko naselje, uprkos svih nedaća minulih ratova i gubitaka i izmjene stanovništva, uporno čuvalo svoje ”priče iz davnina”. Tek u 20. stoljeću sjećanje na drevnu povijest toga kraja počinje blijediti te postepeno zamiru i predanja o tamošnjim divovima, ”Grcima”, vilama, stećcima, ...

No, nije nimalo slučajno da su stoljećima, ako ne i tisućljećima, takve priče kolale među starim Plaščanima. U ovoj varoši su, naime, na razmeđi 19. i 20. stoljeća pronađena dva izuzetno zanimljiva stećka: jedan ogroman (260 x 80 x 60 cm) - nazvali smo ga Gavranov, a drugi jedan od najljepših među takvim očuvanim monolitima (200 x 98 x 39 cm) u ovom dijelu Hrvatske - kojem smo nadjenuli ime Ilirski. Plaščanski stećci spadaju među najzapadnije primjerke takvih spomenika u Hrvatskoj. Pronađeni su na brežuljku iznad sastavka rječica Dretulje i Vrnjike, na položaju srednjovjekovne crkve i groblja, otprilike podno mjesta gdje se danas nalazi zgrada u kojoj je područna ambulanta Doma zdravlja Ogulin.

Ilirski stećak, kojem se u uklesanom reljefu ističe ilirsko znamenje - sunce i mladi mjesec, po mišljenju povjesničarke umjetnosti i konzervatorice Anđele Horvat ”u krajevima zapadno od Une najbogatije ukrašen stećak”, prevezen je 1900. godine u Arheološko-historički odjel Narodnog muzeja u Zagreb. Danas se čuva u sljedniku te ustanove, Hrvatskom povijesnom muzeju. Gavranov stećak je, pak, zbog težine od gotovo tri i pol tone i stoga što je urešen tek uklesanim likom ptice, zadržan u Plaškom. Premješten je još krajem 19. stoljeća uz Sabornu crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice, gdje mu se najkasnije 1971. godine, kada je srušen vladikin dvor uz pravoslavni hram, gubi svaki trag. Vrijeme je da se ovi jedinstveni spomenici, i u svjetskim razmjerima, makar zamjenski, vrate Plaškom i Plaščanima.

Pretci Plaščana, potomci drevnog ilirskog naroda Japoda, ali i drugi žitelji koji su Plaščansku dolinu prigrlili kao svoj dom, obdarili su je zanimljivom, ali i zagonetnom baštinom. Uz predaju o divovima i nalaz groblja sa stećcima u Plaškom, spomenimo još samo ponikvu s zadivljujućim suhozidom nepoznate starosti i namjene u Janja Gori te svojevrsnu nekropolu u Bidrilovoj špilji na gori Pištenik, vjerojatno iz doba provale vojnih postrojbi Tatara 1242. godine. Brojna druga mjesta u Dolini još čekaju da budu istražena ... Te ”divovske tragove” prošlosti valja osvijestiti i dostojno predstaviti javnosti, kao zalog budućnosti - i Doline - mira, sklada i napretka.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 14. listopada 2022.