ISTAKNUTO
  • Narodna predaja o Kubotovoj pećini u Mazinu
    Tragajući u dva navrata za preostalim stećcima u Mazinu (* 1), selu smještenom u sjeveroistočnoj Lici, uz rub istoimenog polja na preko 800 metara nadmorske visine, te istražujući pisane izvore o takvoj tamošnjoj kamenoj ostavštini, naišao sam i na dvije zanimljive narodne predaje iz toga kraja.
  • Biblijska toponimija podvelebitskog kraja
    Ime biblijskog grada Zoar, također poznatog kao Zoara, jezično je blisko imenu Zadar, dalmatinskog grada poznatog na talijanskom jeziku kao Zara. Zoara se tumači kao "mali" ili "beznačajan" na hebrejskom, što se vidi kada Lot spominje Zoar kao "malen" u Postanku 19:20. Zanimljivo je da ilirska riječ zera, još uvijek u upotrebi u dalmatinskom zaleđu, ima slično značenje "malo". Ovakav sklad jezičnog značenja daje dubinu biblijskoj pripovijesti u ovako određenom zemljopisnom kontekstu.
  • Žumberak: Predaja o zlim ”strancima” koji su ubijali djecu
    U sjevernome dijelu Žumberačkog gorja na dva mjesta, međusobno bliska, nalaze se manje špilje koje su poznate pod istovjetnim nazivom Židovske kuće. Uz te špilje vezana je narodna predaja, za naše današnje poimanje nevjerojatna, koja govori o pripadnicima nekog stranog naroda koji su u svojoj izopačenosti - otimali djecu starosjedilaca i pili njihovu krv, kojom su se krijepili, pomlađivali i osiguravali sljednost svoje vrste!
  • Budni Divovi: Duhovni uvidi Jelene Vasiljević o vremenu kada smo živjeli u tijelima divova
    Među dušama koje danas već izgrađuju bolji svijet za sva bića planete Zemlje su i utjelovljene duše divova, kakav je bio i Jo. Jedna takva draga, nesebična duša darovala nam je svima malu, ali prelijepu i prosvjetiteljsku knjigu ”Jo - život jednog diva”. Pri kraju priče, koju nam je prenijela je i najljepša poruka koju nam valja njegovati u dušama koje dolaze. Jo - Jelena, od srca hvala!
  • Istarske toplice - u znaku divova i svetoga Stjepana
    Drevni divovi sagradili su, prema narodnim predajama Istrana, više slikovitih gradova na istarskim brežuljcima, ali i neke od znamenitih kamenih građevina toga poluotoka. Među istarskim crkvama koje su, shodno takvim pričama, gradili divovi je i crkva Sveti Stjepan na 85 metara visokoj previjesnoj stijeni iznad Istarskih toplica (* 1). Nedavno sam, nakon dugo vremena, ponovno posjetio to veličanstveno mjesto (* 2).
  • O snažnim ljudima u Poljicama u Dalmaciji: ”Ponija je na plećin skriňu tešku oko 500 kilograma”
    Svećenik, etnograf, narodni prosvjetitelj i dobrotvor Frano (Frane) Ivanišević (1863-1947.), rodom iz Jesenice smještene uz Jadransko more između Splita i Omiša, o svojem zavičaju ostavio je izuzetno vrijedan napis ”Polica - Narodni život i običaji”. U tome radu, objavljenome prvi puta u glasilu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba ”Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena”, u nastavcima od 1903. do 1905. godine, zabilježio je, između ostaloga, i svjedočanstva Poljičana o svojim izuzetno snažnim predcima, kao i o pronalascima koštanih ostataka drevnih divova.
  • Razotkrivamo mitove i laži iz bosanske historije: Kraljica Katarina Kosača
    Tragična sudbina kraljice Katarine iskorištena je u vjerske, ideološke i propagandne svrhe putem historiografskih falsifikata i mitova koji nemaju nikakvo utemeljenje i veze sa stvarnim događajima.
  • Sjećanje na ”šume pune džinovskih kostiju predaka”
    I uz grad Karlovac vezan je jedan spomen kostiju divova. No, nije riječ o zapisu o njihovom pronalasku, niti o predaji o opstojnosti ljudi divovskog rasta na današnjem karlovačkom području. Zapravo, da budem posve točan, taj - književni - spomen vezan je uz jednog Karlovčanina iz 17. stoljeća, a tek posredno uz grad u kojem je kao svećenik služio vjerojatno i više od dva desetljeća.
  • Ilirski grbovi i južnoslavenska heraldika
    Naša heraldika je prepuna zabluda, bajki, mitomanije i nepoznavanja osnovnih zakona srednjovjekovnog europskog grboslovlja. Pa tako neki traže simbole šahovnice po Aziji ili hetitske dvoglave orlove, a za izvorne simbole svojih predaka su slijepi. Velikim dijelom uzroke toga možemo tražiti u narativima službene historiografije, kao i u izostanku pravilnog konteksta te nepoznavanju ilirskog grbovlja i simbolike na stećcima, zbog čega se mnogi okreću raznoraznim bajkama i mistifikacijama.
  • Narodne predaje o divovima na Pelješcu: "Rađali se s rogovima"
    Rukopis pod nazivom ”Folklorna građa Pelješca i Neretve” iz 1956. godine čuva zapise o narodnim predajama o divovima koje potječu od stanovnika s krajnjeg juga doline Neretve i s poluotoka Pelješca. Predaje s Pelješca posebno su zanimljive, stoga što progovaraju i o divovima, ili možda tek jačim ljudima ili ljudima sličnim bićima, čije su glave bile - rogate!
  • Narodna predaja o divovima u Poljicama: ”Ruka bila jin debela ka najjačem čoviku noga u bedri”
    Poljica su kraj u Dalmaciji koji se prostire između Jadranskog mora i desne obale rijeke Cetine te jugoistočno do crte koja spaja ušće rječice Žrnovnice u more s naseljem Gardun na Cetini. Najveći i središnji dio Poljica zauzima planina Mosor (1339 m.n.v.), po čijim je malim poljima kraj dobio ime. Niti Poljica, kraj koji inače obiluje (pra)starim megalitskim gradnjama (* 1), nisu mimoišle narodne predaje o drevnim divovima.
  • Junaci, divovi i patuljci Gorskoga kotara*
    Za razliku od dugogodišnjih istraživanja nadnaravnih bića obližnje Istre i Hrvatskog primorja, područje Gorskoga kotara ostalo je na marginama folklorističkih istraživanja.
  • Vinko Klarić: ”Mi smo jedan narod”
    Prenosimo zabranjeni intervju (* ) otprije 5 godina, koji je književnik Boris Nad (**) vodio s Vinkom Klarićem, urednikom facebook stranice Iliri su Slaveni / Illyrians are Slavs. Ovaj zabranjeni razgovor pokazuje kakve su nam novinske kuće i koga sustav ne želi, a koga promiče ... Ali prava istina ionako polako prodire ...
  • Špilje na Jankovcu u srcu Papuka - počivalište zanesenjaka i sklonište hajduka
    Iznad slikovite udoline u središnjem dijelu gore Papuk u Slavoniji, u maloj špilji usred strme litice, nalazi se kamena grobnica - sarkofag vlastelina i vojnog časnika Josipa pl. Jankovića (1780-1861.). Udolina Jankovac dobila je ime po ”velikašu, čudaku i samotnjaku”, kako se ističe na obavijesnoj ploči Javne ustanove Park prirode Papuk. Uistinu je, međutim, naziv doline stariji i potječe od prezimena te plemićke obitelji u čijem posjedu se nalazio dio prostranih papučkih šuma.
  • Divovi u Bosanskoj Krajini: Nemri - ljudi gorostasni
    Kao i u Lici, i u susjednoj Bosanskoj Krajini u Bosni i Hercegovini zabilježene su predaje o drevnom narodu divova, Nemrima. Također su i među Krajišnicima prisutni zapisi o pronalasku divovskih kostiju. Jedan takav zapis, kratak ali vrijedan, ostavio nam je još 1887. godine svećenik (pop) Kosta Kovačević, rodom iz naselja (Bosanska) Pritoka, smještenog svega oko dva kilometra jugoistočno od Bihaća.
  • Narodne predaje o divovima u velebitskom Podgorju: ”Grobovi junaka od one dobe svita”
    Od strane zapisivača narodnih predaja, južnovelebitsko Podgorje najbolje je (iako zapravo još uvijek nedovoljno) istražen kraj primorske, južne strane planine Velebit. Riječ je vrletnom kraju, ”divlje” prirode, s rijetkim krškim poljima u ”moru” stijenja, čije je malobrojno stanovništvo sačuvalo nekolicinu zanimljivih priča o pradavnim divovima. Uistinu, osim takvih predaja, postoje i zapisi o pronalasku vrlo velikih kostiju i lubanja na južnom Velebitu (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Prvo su bili Nemri, pa ”Grci”, pa Turci
    Jedna od zapisanih narodnih predaja u kojoj se spominju divovi Nemri potječe iz okolice Lovinca u jugoistočnoj Lici. Zapisala ju je istraživačica usmene književnosti dr. sc. Maja Bošković - Stulli (1922-2012.), s početkom rada u Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) u Zagrebu. Predaju nije objavlila, ali njezin rukopisni zapis čuva se u spomenutom Institutu (* 1).
  • Narodne predaje o divovima u Lici: ”Nisu bili ni živi ni mrtvi”
    Još jedan Ličanin, prirodoslovac Ivan Krmpotić (1875-1944.), zabilježio je narodnu predaju o tamošnjim divovima Nemrima. Ivan Krmpotić rođen je u selu Barlete nedaleko Gospića (* 1). U ”Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena” objavio je, od 1900. do 1929. godine, niz napisa o prirodnim obilježjima, povijesnoj baštini, osobinama ljudi, narodnim običajima, gospodarskim osobitostima, pučkim predanjima, ... tadašnje općine (Lički) Osik.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Na Bilaju nađen veliki Nemerov gnjat
    Prvi zapisivači narodnih predaja o divovima u Lici bili su domaći ljudi, podrijetlom iz Like. U prethodna dva napisa naslovljena ”Narodne predaje o divovima u Lici” predstavio sam dva lička zapisivača takvih predanja, Moju Medića i Aleksandra Budisavljevića. Mojo Medić potekao je i odrastao podno jedne od najviših ličkih planina, Ličke Plješivice, a Aleksandar Budisavljević djetinjstvo je proveo u ličkim naseljima Vrebac i Plaški. I naredni prenositelj izvornih pučkih ličkih predaja o divovima Nemrima, Mile Magdić, potječe iz kraja koji graniči s Likom, tom središnjom hrvatskom pokrajinom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Nemri - drevni lički prastanovnici
    Etnolozi koji su u novije vrijeme prikupljali narodne predaje o starom narodu Like, Nemrima, u napisima u kojima su predstavili istraživanja spomenuli su kao izvore tih predaja pojedina naselja u blizini Gospića. Isto je učinila i nekolicina ranijih zapisivača takvih ličkih predaja. U ovom napisu predstavljam jedno takvo mjesto, Mušaluk, udaljeno od središnjeg grada Like tek 7 kilometara. No, isto tako prvi puta ukazujem i da se predaja o drevnim Nemrima prenosila i na krajnjem sjeverozapadnom rubu današnje Like, u Plaškom.
  • Narodne predaje o divovima u Lici: Kako je stari Nemer zadobio naklonost cara Varaona?
    Prema predajama naroda koji živi na području Velebita, Like i Bosanske Krajine, tu su u drevnoj prošlosti živjeli divovi Nemri. Prema tim predajama, Nemri su bili prastari ljudi, koji su u ovim krajevima obitavali već i prije ”Grka”. Nemri su po njima, dakle, bili prvi poznati starosjedioci tih prostora.
  • Narodna predaja o kamenoj škrinji iz Korane: Sveti Perca i vodene vile
    Žitelji sela Gornji Šćulac, smještenog uz lijevu obalu Korane nedaleko Barilovića, koji od davnine znaju da korito rijeke skriva neke od drevnih kamenih škrinja, izrađenih u obližnjim kamenolomima u vapnenačkom kršu, ispreli su o njima zanimljivu predaju. Predaju, koja je posebice vezana uz nalaz dijela sarkofaga u Korani kod Donjeg vrutka, zapisao je, pod naslovom ”Sveti Perca i vodene vile”, zaljubljenik u baštinu dugoreškog kraja, slobodni istraživač Petar Bišćan 1999. godine (* 1).
  • Vješto pero književnika Tomislava Beronića: Izvornim pričama oživljeni povijesni likovi i djela knezova Krčkih Frankopana
    Rijetke su knjige čija se prva naklada proda prije nego li su objavljene. Jedna od takvih iznimki je djelo Tomislava Beronića ”Frangere pane - Priče o Frankopanima”. U knjizi je kao godina objave naznačena 2022., no već uoči Božića koji joj prethodi, piscu je - nakon samo tjedan dana po izlasku iz tiska - preostala tek nekolicina primjeraka! Činjenica koja dovoljno govori da je zanimanje za spisateljev rad i sadržaj njegove nove knjige uistinu izuzetno. No, zašto je tome tako?
  • Goleme kosti s Hajdovčaka kraj Samobora
    I na području današnjeg Samoborskoj gorja, sjeveroistočnog dijela Žumberačke gore, nekoć davno živjeli su divovi. O njihovom postojanju sačuvana je narodna predaja, koju je zapisao, i time je pomogao sačuvati od zaborava ali i proširiti, Milan Lang (1863-1953.), učitelj, pisac, prevoditelj i etnograf. Da su drevni ljudi divovskog rasta uistinu obitavali na šumovitim bregima nadomak današnjeg grada Samobora svjedočili su još u 19. stoljeću, ako je suditi po spomenutoj predaji, i pronalasci golemih kostiju.
  • Div djevojka s Dobre
    I u karlovačkom kraju sačuvane su narodne predaje o divovima. Koliko god se činile plodom mašte njihovih kazivača, u svojem sjemenu čuvaju sjećanje na neka davna neobična bića. Gorostasna - veličinom, snagom, umijećem, ...?
  • Naši dugovječni pretci, staklena gora i ključ u zmajevom srcu
    Malo tko danas zna da je Rudolf Strohal (1856-1936.), jezikoslovac, književnik i povjesničar, sabirao narodne predaje krajeva od Pokuplja do Gorskog kotara. Kao ravnatelj Kraljevske velike realne gimnazije u Karlovcu, objavio je 1886., 1901. i 1904. godine tri knjige “Hrvatskih narodnih pripovijedaka”. Objavio ih je u vlastitoj nakladi i o svom trošku, želeći da se sačuva to vrijedno narodno blago. Dragocjenost je i to, što je pripovijetke bilježio u izvornom narječju njihovih kazivača.