Putopisna crtica: Bilaj u srcu Like

Upravo usponom na brijeg Gradina (638 m.n.v.) započeo je naš kratki obiteljski izlet u Bilaj 13. travnja ove godine. Vodič kroz prošlost i sadašnjost toga naselja u srcu Like bio nam je Mihael Podnar, student završne godine studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i urednik facebook stranice Bilaj (https://web.facebook.com/Bilajusrcu), kojemu zahvaljujemo na gostoprimstvu i poučnom satu povijesti.

Od bilajske utvrde nepravilnog oblika, opasane jarkom prokopanim većinom kroz živu stijenu, s peterostranom branič - kulom sačuvane su tek neznatne ruševine. Naš domaćin jedan je od Bilajčana koji se stere da je staza do vrha Gradine prohodna i da ruševni ostaci utvrde ne zarastu u drač. Da je u srednjem vijeku Bilaj bio izuzetno značajan utvrđen grad, govore nam već i naslovi nekih od njegovih poznatih vlasnika. U 15. stoljeću to je, primjerice, bio ban Hrvatske i Dalmacije Petar Talovac, a početkom 16. stoljeća hrvatsko-dalmatinsko-slavonski ban Ivan Karlović.

Podgrađe Bilaja bilo je okupljeno oko župne crkve koja se nalazila na položaju danas poznatom kao Klisa, smještenom oko 400 metara sjeveroistočno od brijega Gradina. Prema predaji, oko te stare crkve nalazilo se Tursko groblje. No, moguće je da je riječ (i) o starohrvatskom groblju, što bi mogla pootvrditi ili opovrgnuti tek arheološka istraživanja. Grad i imanje Bilaj potpali su 1528. godine pod vlast Osmanlija, koji su naredno stoljeće i pol tu imali važno uporište. Značaj naselja u to doba istaknut je i gradnjom džamije.

Po oslobođenju Like od osmanlijske vlasti 1689. godine opustjelo područje postepeno je naselilo novo stanovništvo. Ono je prvo sagradilo manju crkvu Sveti Leopold, a 1710. godine podiglo je prostraniju crkvu posvećenu svetom Jakovu apostolu. Današnja istoimena crkva sagrađena je 1848. godine. Župna crkva stradala je početkom Domovinskog rata 1991. godine, no obnovljena je tri godine kasnije. U špilji (pećini) u stijenjaku u neposrednoj blizini crkve uistinu je jedinstvena crkvica, posvećena svetom Stjepanu Prvomučeniku. Špilja - svetište za posljednjega rata služilla je i kao sklonište Bilajčanima.

Bilaj je poznat i po bitci održanoj 21-22. svibnja 1809. godine, između postrojbi francuske vojske pod zapovjedništvom generala Auguste Marmonta i autrijske vojske pod zapovjedništvom pukovnika Matije Rebrovića. Premda su napadači Francuzi imali značajno više žrtava, odnijelu su pobjedu nad hrvatskim snagama. Bilaj i njegovi žitelji u novijoj povijesti ponovno su teško postradali s početkom Domovinskog rata 1991. godine, posebice tijekom neprijateljskog okruženja koje je uz velike žrtve hrvatskih branitelja i žitelja Bilaja okončano 15. rujna.

Bilaj je bio poprište i jedne od najpogubnijih prometnih nesreća u Hrvatskoj. Na pružnom prijelazu u selu 28. rujna 1983. godine, u maglovito jesensko jutro, vlak koji je vozio u smjeru Knina udario je u autobus koji je prevozio većinom učenike srednjih škola te nekolicinu radnika na posao u Gospić. Od posljedica sudara poginulo je 26 putnika autobusa iz Bilaja i okolnih sela, a još ih je 20-ak bilo ozlijeđeno. U spomen na njihove žrtve uz mjesto nesreće 2019. godine podignut je spomenik Krug života.