Sveti Ćiril i Metod (Izvor: Laudato TV (laudato.hr))
Pojam HAGIOGRAFIJA te iz njega izveden pridjev HAGIOGRAFSKI odnose se na životopise osoba opisanih kao "sveci", neovisno o tome da li su to povijesne osobe (poput sv. Ćirila i sv. Metoda) ili osobe za koje izvan vjerskih tekstova (npr. Biblije) ne postoje drugi povijesni tragovi. Hagiografije predstavljaju te osobe kao uzorne i bez mane kako bi čitatelju bile moralni uzor, te da ih se doživi kao Božje izabranike vrijedne kultnog štovanja. Hagiografije izričito i jednostrano hvale svog sveca, zanemaruju kritiku povijesnih izvora i nisu privržene strogo znanstvenom racionalističkom konceptu istine.
Već tijekom reformacije, a posebno od XIX. stoljeća kad su znanstvenici počeli napuštati ideju nadnaravnog, naročito s pojavom kritike povijesnih izvora i uvođenjem racionalističkog koncepta istine pod utjecajem prirodnih znanosti, hagiografija je nailazila na sve temeljnije kritike. Tako Bibliju - najtiskaniju, najprodavaniju i najčitaniju knjigu u povijesti čovječanstva - danas više niti jedan ozbiljan povjesničar ne smatra relevantnim povijesnim izvorom. Čak je i nekoliko Papa govorilo o tome da biblijske tekstove treba promatrati kao alegorije, a ne ih doslovno tumačiti. Kad bi Knjigu postanka tumačili doslovno nedostajalo bi barem jedno čudo koje bi dalo odgovore na pitanja s kojom je ženom Kain imao svog jedinog sina Henoka i koju je to ženu Henok oženio kad je postojala samo jedna - Kainova mati i Henokova baka Eva.
Danas se hagiografiju uzima tek kao jedan oblik književnog žanra, no, i to treba reći, tomu se još uvijek opiru neki teološki krugovi, naročito isusovački.
*
Za razliku od hagiografije - koja je književni žanr - znanstveno istraživanje života svetaca naziva se HAGIOLOGIJOM. Nije mi poznato da se itko do sada bavio hagiologijom Svete Braće ne samo na hrvatskom već i na njemačkom i engleskom jeziku. Ako postoji neki takav rad, vrlo rado bih ga pročitao. Sve što sam pronašao je samo hagiografija i hagiografiji posvećeni radovi.
Na njemačkom govornom području pod pojmom HAGIOLOGION (ili HAGIOLOGIUM) označavaju se više ili manje znanstvena izdanja životopisa i studija svetaca, dok se u istočnim crkvama tim pojmom označava "leksikon" svetaca.
Dobar primjer HAGIOLOGIJE bilo bi znanstveno istraživanje ikonografije Svete Braće, no rezultat tog istraživanja bio bi porazan za ćirilometodiste. Naime niti na jednoj ikoni ili kakvoj drugoj slici nastaloj prije sredine XIX. stoljeća kad je "lansirana" ćirilometodska teorija nastanka glagoljice - Sveta Braća nisu prikazana s glagoljicom, već jedino s - ćirilicom.
*
Hagiografski tekstovi, dakle "žitija", imaju filozofsku pa ako hoćete i teološku vrijednost, pridonose izgradnji i jačanju kršćanskog svjetonazora i zbog toga su zanimljiva nama koji pripadamo (zapadnom) kršćanskom kulturnom krugu. No, to NISU POVIJESNI IZVORI niti ih tako treba promatrati.
Za kraj držim potrebnim istaknuti da ono što se kod nas pa i drugdje kolokvijalno naziva "ćirilometodskim znanostima" je u stvari raspravljanje o tome "što je pisac htio reći", iznošenje raznih pretpostavki te nadogradnja tih istih pretpostavki do vrlo maštovitih razina, ovisno o mašti autora takvog rada.
Zagovornici ćirilometodske teorije tijekom proteklih 170 godina ispričali su nam puno priča, ali nisu iznijeli niti jedan jedini dokaz za tvrdnju da je Konstantin autor glagoljice niti da su učenici Svete Braće širili glagoljicu među Hrvatima.
*
Za sve što smo od ćirilometodista pročitali, a tiče se glagoljice, Francuzi bi rekli: "l art pour l art". U slobodnom prijevodu - pričam ti priču.
Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 14. siječnja 2024.
* Pogledajte i ostale napise Tomislava Beronića posvećene istraživanju starosti i izvornosti glagoljice u rubrici ”Pismo”.
* Napomena o autorskim pravima: Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Pavel Kouřil et al. ”The Cyril and Methodius mission and Europe - 1150 Years Since the Arrival of the Thessaloniki Brothers in Great Moravia”, The Institute of Archaeology of the Academy of Sciences of the Czech Republic, Brno 2014. (Izvor: Archeologický ústav AV ČR, Brno (arub.cz))
Franc Grivec ”Slavenski blagovjesnici sveti Ćiril i Metod”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985. (Izvor: Kupindo (kupindo.com))
Josip Bratulić ”Žitija Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela”, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1985. (2. izdanje 1992.; 3. izdanje 1998.) (Izvor: Crveni peristil (crveniperistil.hr))
”Žitija sv. Ćirila i Metoda”, urednik i izdavač Franjo Didović, Zagreb 1963. (Izvor: Internet Archive (archive.org))