Pronađeno srednjovjekovno lječilište kod Blagaja na Korani

Prvi spomen lječilišta toplom vodom uz rijeku Koranu nedaleko Blagaja potječe od slovenskog povjesničara, zemljopisca i prirodoslovca Janeza Vajkarda Valvasora (Johann Weichard Valvasor, 1641-1693.). Objavio ga je djelu enciklopedijskog značaja "Die Ehre dess Hertzogthums Crain" ("Slava vojvodine Kranjske"), koje je 1689. godine izdao u Nürnbergu u Njemačkoj. Dva stoljeća kasnije čitav ulomak blagajskim toplicama posvetio je povjesničar Radoslav Lopašić (1835-1893.) podrijetlom iz Karlovca, u poglavlju ”III. Blagaj na Korani” knjige ”Oko Kupe i Korane - mjestopisne i poviestne crtice”, objavljene 1895. godine u Zagrebu:

”Jedan sat dalje prema Veljunu na Korani ima i treća crkva sv. Ivana, koju zove narod svetinjom. Tu se nalazi i sveti zdenac, kamo je išao u prijašnja vremena sviet na zborove. U tom zdencu kupaju se i danas bolestnici, a narod drži mnogo do ljekovitosti te vode. Valvasor pripovieda, da je pod Blagajem topla kupelj i izvrstna kiselica. O kiselici pripovieda i narod, da su knezovi Blagaji običavali kraj vrela u nišan pucati, pijući uza to vino s kiselicom. Kažu , da još i danas dolaze k toj kiselici golubovi, koji ju jako vole, a da se je vrelo nekamo u Koranu izgubilo.”. (* 2)

Tijekom četvrtog obilaska blagajskog kraja, tada tragajući prvenstveno za mogućim ruševnim ostacima crkve Sveti Ivan, napokon smo ”uhvatili” i trag koji nas je naposljetku doveo i do urušenih zidova nedalekog srednjovjekovnog lječilišta. Tijekom istraživačkog izleta u blagajski zaselak, koji je na starim zemljovidima zabilježen pod nazivom Koransko Selo, kojega je Goran Majetić poduzeo u društvu supruge Martine 7. listopada prošle godine, naišli su na vlasnika imanja i kuće za odmor ”Rooms S&I Korana” Ivicu Stanišića, podrijetlom iz nedalekog Pavlovca.

U ugodnom razgovoru koji se poveo, između ostaloga i o kulturno-povijesnom nasljeđu šire okolice toga zaselka, od domaćina su doznali i za približan položaj ruševina starih toplica. U putni dnevnik Goran Majetić istu večer pribilježio je: ”Kameni ostaci kupališta i lječilišta nalaze se oko 1 kilometra nizvodno od imanja Stanišića, odnosno oko 500 metara nizvodno od Crkvine, u luci oko 150 metara od desne obale Korane. Po povratku s istraživačkog izleta posjetili smo Biserku, Tomislava i Doru Beronić u Krnjaku, s kojima smo dogovorili nastavak obilaska područja Blagaja sutra, u nedjelju 8. listopada.”.

Navedene nedjelje, spomenuto peteročlano društvo uputilo se nakon obilaska ostataka crkve Sveti Ivan u potragu za nedalekim lječilištem. Premda smo pomno pretražili nekoliko guštika uz rub prostrane luke koja se nizvodno pruža uzduž desne riječne obale između Koranskog Sela i Veljuna, slijedeći uputu Ivice Stanišića da se lječilište nalazi u blizini jednog velikog starog stabla, toga dana nismo uspjeli zagledati kamene ostatke tamošnjih toplica. Naredna prigoda za pronalazak toplica ukazala se s početkom ove godine. Na svojemu facebook profilu Tomislav Beronić o tome je, između ostaloga, izvijestio istu večer:

”U petak 5. siječnja 2024. godine ... Goran Majetić i ja, uspjeli smo pronaći ostatke "svetog zdenca" odnosno lječilišta u kojemu je, kako Radoslav Lopašić piše, bila "topla kupelj i izvrstna kiselica", te nastavlja da su "knezovi Blagaji običavali kraj vrela u nišan pucati, pijući uza to vino s kiselicom". U slobodnom prijevodu knezovi Blagajski zabavljali su se pucanjem iz arkebuza i pritom nazdravljali gemištima.

Zahvaljujući gospodinu Ivici Stanišiću, koji nas je uputio u dobrom smjeru, pronašli smo ostatke zgrade lječilišta i sada nažalost suho vrelo koje spominje povjesničar. Vrelo se nalazi između lječilišta i brijega - dakle u smjeru istoka, na nekih tridesetak koraka udaljenosti. Prema izgledu tla očito je da vrelo povremeno "baca" vodu, vjerojatno u doba jačih kiša, no za našeg posjeta bilo je potpuno suho.

Sam objekt građen je s vrlo širokim unutrašnjim i vanjskim zidovima od čak 120 cm, što navodi na zaključak da je cijeli bio pod jednim krovom, ali i da je građen davno - što su zidovi širi to je gradnja starija. Pretpostavljamo da je i ovaj objekt s kraja 14. stoljeća, isto kao i kaštel Blagaj i crkva sv. Ivana. Širina objekta (sjever-jug) je oko 13-14 metara, a dužina (istok-zapad) oko 30 metara.

Sa sjeverne strane je stepenište kojim se uspinjalo na prvu razinu koja je možda bila i drvena jer nema ostataka debljih zidova, ali ima temelja. Pretpostavljamo da je s druge strane te niže razine bio hodnik kojim se lagano uspinjalo na gornju razinu, u kojoj su lijepo vidljive tri manje i jedna velika prostorija koja je možda čak bila i otvorena. S obzirom na debljinu zidova, skloniji sam da je bila pod krovom, s možda drvenim stubovima kao pojačanje krovne konstrukcije. Sa sjeverne strane jedan je zid zaobljen, pa je možda baš tu bio zdenac kojega spominje Radoslav Lopašić. Njemu se moglo prići i izvana, da se ne ulazi u sam objekt.”.

Srednjovjekovno lječilište nedaleko Korane nalazi se na malom uzvišenju, koje se pruža u smjeru sjeverozapad - jugoistok,  a uzdiže se iznad obalnog luga desetak metara. Takav položaj bio je dovoljan jamac sigurnosti toplicama i u slučaju većeg povodnja. Osim toga, blago uzvišenje, zajedno s debelim zidinama, pružalo je zdanju i bolju zaštitu u slučaju neprijateljskog napada. U blizini lječilišta ne nazire se kamenolom iz kojega se ”ubirao” kamen za gradnju toga zdanja, no moguće je da je odvaljivan iz kamena - živca kojim obiluju okolne šumovite padine. Podosta ulomaka od kojih su građeni zidovi lječilišta znatne su veličine, a neki od kvadara preostalih u temeljima vanjskog sjeverozapadnog zida, okrenutog prema rijeci, uistinu su pozamašne veličine i težine.

S obzirom na znatne ostatke zidova te gomilu između i oko njih urušenih kamenih ulomaka, kao i visinu okolnoga humusa, mišljenja smo da bi već u prvom naletu arheoloških iskopavanja imali vidljivo oko dva metra visoke zidove, a možda i popločan pod. To, naravno, kao slobodni istraživači ne smijemo raditi, pa se iskreno nadamo da će Grad Slunj, na čijem području se nalaze ostaci toplica, te Turistička zajednica grada Slunja, poduzeti potrebne korake da se ovo srednjovjekovno lječilište temeljito istraži, uredi i uvrsti u kulturnu i turističku ponudu.

Tijekom istraživačke ophodnje poduzete 5. siječnja ove godine potražili smo i put kojim su, nedvojbeno, bili povezani nedaleka crkva Sveti Ivan na brijegu i lječilište uz rijeku Koranu. Na padini podno crkve pronašli smo ostatke puta  s donje strane ojačanog kamenim podzidom, koji bi s obzirom na smjer pružanja mogao odgovarati navedenoj svrsi najlakšeg povezivanja dvije srednjovjekovne građevine. Ističemo srednjovjekovne, jer na takvu starost upućuju navedeni pisani izvori, no tek bi arheološka iskapanja mogla ustvrditi postoje li na oba položaja, kako crkve tako i toplica, možda i stariji povijesni slojevi.

U svakome slučaju, pronalazak značajnih kamenih ostataka oba ova zdanja nudi prigodu stručnjacima (arheolozima, povjesničarima, konzervatorima, ...) da poduzmu istraživanja koja bi zacijelo pružila, uvjereni smo, zanimljiva i vrijedna otkrića. U međuvremenu smo proljetos još u dva navrata, 7. travnja i 17. svibnja, posjetili novopronađena drevna zdanja u Blagaju. Drugoga puta s prvim novinarima koji su pokazali zanimanje za ovu baštinu, donedavno zaboravljenu, voditeljem emisije S expedicionistom po svijetu na Trend TV-u iz Karlovca Mladenom Kukom i snimateljem Ladislavom Medunićem (* 3).