Još o velikoj kamenoj ploči na Crkvini u selu Jošane

O položaju i stanju te crkvine u Jošanima u napisu sam, između ostaloga, naglasio: ”Crkvina se nalazi sjeveroistočno od magistralne ceste D1, na blagoj padini poviše njive u njegovom vlasništvu, u malom hrastiku (hrastovom lugu) okruženom livadama košnicama. Crkvina je udaljena od magistralne ceste oko 350 metara. Crkva se pružala otprilike u smjeru jugozapad - sjeveroistok, s ulazom okrenutim prema Krbavskom polju i svetištem (apsidom) okrenutom ka brijegu. Na crkvini se još uvijek može vidjeti podosta kamenja od kojeg su bili građeni zidovi crkve.”.

U gornjem odlomku nisam istaknuo da - pretpostavljam! - da se na navedenoj Crkvini nekoć nalazila crkva. Ovom prigodom ispravljam taj propust, na koji mi je pozornost skrenuo slobodni istraživač Darko Gojković, koji je među rijetkim čitateljima koji pomno iščitavaju objavljene priloge na portalu Budni Div. Zahvaljujem na osvrtu od 19. srpnja ove godine, kojim me je podsjetio na potrebu opreznog iznošenja podatka o namjeni građevine čije ostatke baštini predmetna crkvina: ”Odlično otkriće, ako se radi zaista o crkvi, i još jedan dokaz o našem skromnom poznavanju povijesti. Napominjem da crkvina ne označava uvijek crkvu kao građevinu. Može se raditi o crkvenom vlasništvu, a da crkve tu nije niti bilo. Velika je vjerojatnost da je to uistinu crkvina, kada mještani tako kažu. No, ima slučajeva, a i sam sam nailazio na neke, gdje je i na zemljovidima istaknut toponim Crkvina, da se pregledom zemljišta ništa ne može čak niti nazrijeti.”.

Kada govorimo o crkvinama u Hrvatskoj, kao i u susjednim zemljama, valja dakako uvijek iznova ukazivati na još jednu važnu činjenicu. Dosadašnjim arheološkim istraživanjima ustanovljeno je, naime, da su se pod znatnim dijelom položaja u narodu nazivanih crkvine, crkvišća, crikve, zidine, ... ”sakrivala” zdanja koja - niti su crkve, niti su srednjovjekovnog podrijetla. Otkriveno je, dapače, da tamo pronađeni kameni ostaci zidova ili tek temelja potječu od raznih građevina iz staroga vijeka, odnosno da pripadaju vremenu vladavine Rimskoga carstva. U manjem broju slučajeva iza imena crkvina i sličnih naziva ”krije” se gradnja, češće crkvena nego svjetovna, i mlađega podrijetla od srednjovjekovnog, odnosno iz novoga doba.

I u slučaju Crkvine u selu Jošane, o tome što se tu nekoć točno nalazilo sud bi trebali dati stručnjaci, koji bi iz preostalih ruševina, po pojedinim obilježjima gradnje, možda umijeli iščitati vrstu i starost građevine. Vjerujem da bi naposljetku arheološka iskopavanja temeljnih dijelova te građevine, koji su sakriveni ispod gomila kamenih ulomaka i humusa, pružila jasniju sliku o podrijetlu i namjeni nekadašnjega zdanja. Ona bi, nadam se, mogla odgovoriti i na pitanje iz naslova već spomenutog prethodnog napisa o ovoj crkvini: ”Crkvina u selu Jošane: Je li oštećena i utonula kamena ploča  nadgrobnica - stećak?”. Preostaje (mi) ujedno nadati se da će, pa makar i ne tako skoro, ovo nalazište privući pozornost nekoga arheologa, konzervatora, arhitetka, povjesničara umjetnosti, ...

Od onoga što možemo, ali i smijemo, s to je - dati doprinos upoznavanju s (uvjetno rečeno) novootkrivenim nalazištima kroz razgledavanje, mjerenje, fotografiranje te pažljivo i isključivo površinsko čišćenje kamene baštine od nakupina zemlje, korijenja, trave i lišća, to sam u slučaju kamenih ostataka s crkvine u Jošanima uglavnom i učinio još pri prvome posjetu. No, kako sam najavio i prijatelju Darku Gojkoviću, nadao sam se da ću tu crkvinu imati prigodi obići bar još jednom, ne bi li možda uočio ili doznao još ponešto što bi moglo biti od značaja za spoznavanje podrijetla tamošnje građevine. Ta prilika ukazala mi se već 12. kolovoza ove godine, kada sam čitav dan iskoristio za obilazak više nalazišta u Lici, ponajviše upravo na području Krbavskoga polja.

Stigavši naposljetku u poslijepodnevnim satima i na jošansku crkvinu, posebnu pozornost posvetio sam već spomenutoj prostranoj kamenoj ploči. Ploča se nalazi s jugozapadne strane nekadašnje građevine, a leži u vodoravnom položaju. U prethodnom, već istaknutom napisu, pretpostavio sam da je ploča smještena blizu mjesta na kojem je možda bio ulaz u zdanje (crkvu?), odnosno uz jugozapadni dio mogućeg ulaznog pročelja, okrenutog ka Krbavskome polju u podnožju crkvine. Ukoliko se na crkvini uistinu nalazila crkva tada se ploča, uz pretpostavku da je sačuvala izvorni položaj, pružala okomito na smjer prostiranja crkvenoga broda. Duža os ploče leži, naime, u smjeru sjeverozapad - jugoistok.

Za prve posjete crkvini nisam odmah mogao uočiti da se radi vrlo velikoj ploči jer je dijelom bila sakrivena pod zemljom i lišćem. No, prišavši bliže uočio sam dugačak i donekle ravan kameni brid, okrenut ka Krbavskome polju. Razgrnuvši lišće i, ispostavilo se, plitki humus, shvatio sam da se radi o rubu bočne stranice poveće ploče. Nakon još malo čišćenja, ukazao se veći dio njezine gornje ili pokrovne stranice. Pokušavajući nazrijeti granice prostiranja ploče, spoznao sam da su joj rubovi s obje uže ili čeone strane djelomično odkrhnuti te da je ploča stoga tek približno pravokutnog oblika. Uslijed svega navedenog, nepravilnoj pokrovnoj stranici ploče uspio sam tek okvirno odrediti veličinu: dužina oko 180 i širina oko 85 centimetara. I debljinu je bilo moguće samo pretpostaviti, jer su bridovi ploče bili djelomično utonuli u zemlju. Bilo je očito da je deblja od 15-ak centimetara, koliko joj je na rubovima izvirivalo iznad tla.

Tijekom drugoga obilaska crkvine, s cjelokupne površine velike kamene ploče uklonio sam napadalo manje kamenje, kao i u grubo nataložen sloj zemlje i humusa. Očistio sam i zemlju i kamenje oko njezinog ruba okrenutog niz padinu, kako bih mogao razotkriti punu površinu pokrovne stranice i točnije je izmjeriti. Nakon tako provedenog manjeg čišćenja, jasno sam mogao vidjeti sve rubove ploče i uvjeriti se u njezinu znatnu oštećenost te, posljedično, vrlo nepravilan oblik. Ispostavilo se da najveću ”ranu” ima na jugoistoku, gdje joj nedostaje čitav odlomljeni ugao. Uz već ranije uočene nedostatke i na sjeverozapadnom čelu, bilo je jasno i da su uzdužni rubovi poprilično odkrhnuti. Ploči, dakle, u većoj ili manjoj mjeri nedostaju svi uglovi te s obzirom na to ima približan oblik velikoga lista.

Nisam imao čime posve iščistiti (bolje rečeno isprati) zemlju s površine ploče. Ali i u grubo očišćenu ploču mogao sam, napokon, točno premjeriti. Mjerenje je ukazalo da je oštećena ploča nešto veća nego li sam je procijenio  prigodom prvoga istraživanja. Najveća dužina sačuvanog ulomka ploče iznosi 190 centimetara, dok je njegova najveća širina 105 centimetara. Debljina ploče nije posve jednolična, a sudeći po ukazanom rubu okrenutom niz padinu brijega kreće se u rasponu od oko 20 do 25 centimetara. Utvrđivanje točnog oblika i veličine ploče uglavnom je sav ”napredak” u spoznavanju njezine tajne koji sam polučio s drugim boravkom na crkvini. Zapravo, pomak nabolje predstavljaju i nove, uz obaj napis dijelom prikazane, fotografije, jer su one napravljene prošloga proljeća ispale ”roba s greškom”.

Velika ploča na crkvini u selu Jošane gotovo sigurno je tu donešena, jer okolo crkvine steru se samo polja i šumarci bez vapnenačkih stijena i hridi koje bi stršale iz zemlje. U široj okolici, posebice sjeveroistočno od crkvine, na obroncima brijega Čičibor, kamena, naprotiv, ima na pretek, te se možda upravo tu nalazi mogući kamenolom iz kojega je ploča isklesana. O svrsi prostrane vapnenačke ploče na crkvini u Jošanima mogu i nadalje samo nagađati. Predstavlja li poveći sačuvani ulomak ploče ostatak nadgrobnice - stećka, s mogućeg manjeg grobišta koje se moglo nalaziti oko crkve (ukoliko je uistinu tu opstajala)? S obzirom na blagu naboranost gornje (pokrovne) stranice, kao i na sačuvanu veličinu ploče, moguće je da se uistinu radi o jedinoj preostaloj kamenoj nadgrobnici s crkvine, koja nalikuje pločastom stećku.

Isto je tako, međutim, lako moguće da u ploči vidim tek nešto - što žeim vidjeti, a ne što je ona uistinu bila. No, i svjesnost o toj mogućnosti već je koračić bliže istini, zar ne. Naime, kao što sam u osvrtu uz prvi napis posvećen ovoj crkvini i pripadajućoj zagonetnoj ploči također dao naslutiti, ploča je možda imala i posve drugu namjenu. Mogla ni, primjerice,  predstavljati ostatak kamenoga praga ispred ulaza u građevinu (crkvu?). Ploča se, doduše, ne nalazi točno ispred nekadašnjeg mogućeg ulaza, već je pomaknuta prema sjeverozapadu, ali je isto tako moguće pretpostaviti da je tu dospjela uslijed naknadnog pomicanja.

Niti o starosti ploče ne može se ništa valjano reći. Bespredmetno je čak i nagađati o njezinom podrijetlu bez istraživanja koja bi mogla podastrijeti  činjenice, ili makar naznake, dostatne bar za okvirno utvrđivanje starosti nekadašnje gradnje na crkvini, a potom i pripadajuće ploče. Kako god bilo, crkvina u selu Jošane, kameni ostaci tamošnje ruševine, a napose preostatak ogromne ploče otvaraju brojna pitanja ... i čekaju na nove istraživače koji će znati i moći na njih ponuditi odgovore. S(p)retno im bilo!