ISTAKNUTO
  • Sipar
    Zove se Sipar, ali nema nikakve veze sa svima poznatim planinskim siparima - "kamenopadima". Sipar je stari grad podignut na poluotoku između Umaga i Savudrije. S kopnom ga veže tek uska prevlaka koja je za vrijeme plime potopljena.
  • Dokazi o ilirskim predcima stari 7 tisućljeća!
    Štovatelj i istražitelj ilirske kulturno-povijesne baštine Tonči Milisić dostavio je 12. i 13. svibnja 2024. godine uredništvu portala za slobodna povijesna i zemljopisna istraživanja Budni Div zanimljive fotografije s arheološkog nalazišta u podmorju otoka Korčule, koje između ostaloga svjedoče da kulturno nasljeđe današnjih stanovnika istočne obale Jadranskoga mora vuče izravno podrijetlo od žitelja koji su na istome području obitavali prije gotovo 7 tisuća godina.
  • Bitka kod Bilaja 21. i 22. svibnja 1809. godine
    Rat između Francuske (Napoleona) i Austrije izbio je 10. travnja 1809. godine. Već tada je u Gospiću stajala Lička pukovnija pod zapovjedništvom generala Andrije Stojkovića, a u većim mjestima stajale su satnije pod zapovjedništvom satnika koji su i upravljali mjestom. U Bilaju je satnija bila smještena u veliku zgradu ispod bilajske crkve, a njen zapovjednik bio je Ivan Marojević.
  • Bilaj - lipo je živjeti u srcu Like
    Na području nekadašnje stare Ličke županije, s desne strane gornje Like prije sastavka s rijekom Jadovom, smjestilo se naselje zvano Bilaj, prije turskih provala poznato još pod svojim starim imenom Belaj. Ime naselja je vjerojatno bilo motivirano izgledom istaknute uzvisine Gradina na čijem je vrhu izgrađena utvrda u svrhu obrane od Turaka.
  • U počast posljednjem hrvatskom banu
    Članovi Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine ”Zora - Prilišće 1925”, predvođeni Nikolom Volovićem, postavili su 5. srpnja ove godine obavijesnu tablu u spomen na posljednjeg bana Hrvatske Ivana Šubašića. Tablu su postavili uz povijesnu cestu Lujzijanu u Vukovoj Gorici, rodnom mjestu toga odvjetnika i političara, koje se nalazi u sastavu općine Netretić.
  • Vrijedan nalaz kalupa za nakit u Donjem Budačkom
    Pri građevinskim radovima na privatnom imanju u Donjem Budačkom nedaleko Krnjaka pronađen je vrijedan nalaz koji potječe vjerojatno iz srednjega vijeka. Riječ je o kamenoj pločici koja je služila kao kalup za izradu nakita. Pronašao ju je 2021. godine Miodrag Vasilj, na svojem imanju koje se nalazi nedaleko manastira Presvete Bogorodice Trojeručice i hrama (crkve) Sveti Petar i Pavle (Pavao).
  • Konj od jantara
    Prije više od 2000 godina, u Litvi na obali Baltičkog mora, pronađen je jedan veći grumen jantara. Pronalazač ga je prodao lokalnom trgovcu koji je otkupljivao velike količine jantara. Kada se nakupilo dovoljno jantara formiran je karavan koji je tzv. Jantarskim putem putovao do Italije.
  • Koliko je uistinu star Kudin most na rijeci Krupi?
    Idemo dalje sa razotkrivanjem laži ... Na redu je i Kudin most na rijeci Krupi čiju gradnju smještaju u prijelaz iz 18. u 19. stoljeće, bez ikakvih dokaza, zapisa, a kamoli datacija.
  • Starovjekovna kamena sunčana ura iz Josipdola
    Nedaleko Josipdola u vrijeme vlasti Rimskog carstva nalazilo se značanije naselje. Prostiralo se podno brijega Viničica (420 m.n.v.), oko rječice Munjava u Carevom Polju, na području današnjih sela Šušnjevo Selo i Čakovac Oštarijski. Povjesničarima je poznato još od začetaka arheoloških uvida u 19. stoljeću.
  • Dva tunela Koranske pruge kod sela Točak
    Koranska pruga je nikad završeni projekt željezničke pruge od Karlovca preko Slunja do Bihaća, uz zamišljeni odvojak od Slunja preko Plaškog do Senja, započet između dva svjetska rata, 1939. godine.
  • ”Jamboraška” vlaka Terezijana primorskim padinama Južnog Velebita
    Terezijana. Sredinom 18. stoljeća, kad je posvuda po svijetu porasla potražnja za drvenom građom, na inicijativu same Marije Terezije, istražene su velebitske šume te popravljene stare i izgrađene nove vlake. Tim su vlakama podgorski “jamboraši” cijelo jedno stoljeće dovlačiti goleme jelove i smrekove trupce i ostalu građu s Velebita na more. Podgorci su te vlake zvali vlakama ili cestama Marije Terezije.
  • Mollinaryjeva cesta i Put uz Orlovaču uz napuštenu velebitsku žičaru
    Orlovača. Ništa nije obilježilo velebitsko Podgorje kao njegove drage. Možda su kukovi iznad Jablanca najuočljiviji i terasa najprostranija, pitome brisničke uvale najslikovitije, a pristranci sjeverno od Selina najzeleniji u Podgorju, ali prva asocijacija za cijeli podvelebitski prostor svakako su podgorske drage. Ta, duboko u velebitski kamen bujicama usječena korita došla su najviše do izražaja u veličanstvenim pakleničkim prodorima.
  • Zaboravljeni kolnik prvobitne Karoline - prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora
    Brojni suvremeni putopisci, ali i povjesničari, navode da se povijesna cesta Karolina od kamenog mosta u Novigradu na Dobri pruža uzvodno dolinom Dobre prema Jarčem Polju, od kuda dalje vodi ka Bosiljevu. Isto će vam tvrditi i gotovo svi stanovnici naselja koja se nalaze uz spomenutu dionicu ceste. Navedena tvrdnja, međutim, ne odgovara povijesnoj istini. Prvobitni kolnik prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora nije se pružao spomenutim smjerom, već nekoliko kilometara sjevernije. No, on se već odavno gotovo posve izgubio u prirodnom krajoliku, a s njime je u zaborav otišla i spoznaja o ”Staroj Karolini”. No, potrudite li se, uspjet ćete ga pronaći!
  • Stari toponimi na području Krnjaka
    Prema vojnoj karti Karlovačkog generalata iz 1774.-1775. godine područje današnje općine Krnjak pripadalo je Slunjskoj pukovniji (“Sluiner Regiment“). Naziv današnjeg općinskog središta Krnjak, nalazi se na karti upisan kraj većeg objekta na mjestu današnje zgrade osnovne škole u obliku “Lieut Quart Kernyak“ što je oznaka ureda vojnog časnika u činu poručnika (njem. Lieutenant). To je jedini objekt na području od današnje državne ceste D-1 do današnjeg Podgorja, što upućuje na to da je samo selo Krnjak nastalo nakon 1774. godine.
  • Traže se mali miljokazi s ceste Lujzijane na području Prilišća i Netretića
    Uz Lujzinsku cestu, građenu od Rijeke do Karlovca od 1803. do 1811. godine, osim 17 većih miljokaza nalazili su se i mali miljokazi. Veliki miljokazi bili su smješteni uz cestu na razmaku od po jedne austrijske poštanske milje, a mali na razmaku od po jednu šesnaestinu iste te milje ili 250 bečkih hvati. Kako 1 austrijska milja iznosi 4000 bečkih hvati, a 1 bečki hvat 1,896 metara, proizlazi da su mali miljokazi postavljeni na međusobnoj udaljenosti od oko 472 metra. Unutar svake milje bilo je, dakle, 15 malih miljokaza.