Gvozdansko - slavna utvrda Zrinskih

Turska vojska pokušavala je od 1571. do 1577. godine četiri puta osvojiti Gvozdansko, kaštel Zrinskih koji je bio jako značajan kneževskoj porodici zbog topionice ruda, ljevaonice i kovnice novca (na priloženoj fotografiji možete vidjeti tamo otkovani talir). Neću pretjerati u tvrdnji da je Gvozdansko bilo trezor, otprilike u rangu onoga što je danas Fort Knox za USA.

Debeli zidovi utvrde, odlučnost i vojna vještina branitelja pokazali su se nesavladivim preprekama. I tako bi najvjerojatnije bilo i u toj posljednjoj opsadi koju je poveo sam Ferhat-paša (sahranjen je u džamiji Ferhatija u Banja Luci). U Gvozdansko se sklonio oko 250 seljaka i rudara sa ženama i djecom, dok je sama posada brojala pedesetak vojnika Zrinske garde. Ostala su zapisana imena kapetana Damjana Doktorovića, Nikole Ožegovića i Andrije Stepšića. Ako su vjerodostojne sačuvane kronike, Ferhat-paša je na svojoj strani imao 10.000 vojnika, dijelom Turaka, a dijelom “istočnih Vlaha“.

U noći 12. na 13. siječnja 1578. hladnoća je bila tolika da je drveće pucalo. Sutradan ujutro u Gvozdanskom više nije bilo živih. Kada su turski vojnici ušli unutar zidova zatekli su smrznute i nikad pobijeđene protivnike. Ganut voljom i ustrajnošću Hrvata, Ferhat-paša je naredio pokop prema kršćanskim običajima odajući tako poštovanje braniteljima.

Eh, sad dolazimo do dijela koji je samo nastavak tragedije. Gvozdansko, taj hrvatski Alamo i Masada u jednom, jednostavnom riječju - propada.

Osobno sam se uvjerio da se ne provode arheološki i konzervatorski radovi. Da nije spomendana kada se na svetoj misi okupe branitelji iz Domovinskog rata kako bi odali počast braniteljima Gvozdanskog prije 444. godine, te se poklonili žrtvama pokolja u prošla dva rata, do utvrde bi dolazili samo šumari.

To ne znači da kaštel nije zanimljiv za posjet. Upravo suprotno - i te kako je zanimljiv.

Gvozdansko je na državnoj cesti D-6 koja od Gline vodi prema Dvoru. Ako dolazite iz smjera Gline, poput nas, kada s ceste ugledate ploču “Gvozdansko“ točno iznad nje vidjet ćete i utvrdu. Nastavite još malo ravno i skrenite desno kod križa i spomenika i negdje parkirajte. Spustite se još malo u dolinu i na lijevo preko naplavnog tla vidjet ćete nasip koji vodi do drvenog pješačkog mosta preko rijeke Žirovnice.

Taj most je, kako saznajem, nedavno napravljen zbog sudionika spomendana. S druge strane je uspon strmom kamenom nasutom uskom cestom, vrlo vjerojatno još od srednjeg vijeka. Niz cestu se slijeva malo vode, možda i od snijega, pa je neugodna za uspon.

Zanimljiv je nasip preko jarka u dnu kojega je kamenom zidani vodopropust. Zamišljam da bi se zatvaranjem tog vodopropusta moglo napraviti sasvim lijepo šumsko jezero koje bi u nekom budućem turistički atraktivnom Gvozdanskom bilo izvanredno mjesto za opuštanje.

Nakon nasipa cesta zavija lijevo i vodi pravo pod istočne zidove utvrde. Sad je već sasvim jasno zašto je utvrda bila neosvojiva. Visoko za topove i ratne naprave onog doba, prilaz strmom cestom, a kroz šumu (sadašnju šumu, da ne bude zabune - prije je to bila čistina) uspon je s one strane granice avanturizma, pogotovo pod oklopima.

Za obilaska Gvozdanskog 9. siječnja 2022. godine naš vodič, Dalibor, kaže da je prije dolazio sličnom cestom s druge strane, dakle zapadne, no da je ovaj prilaz bolji. U utvrdu smo ušli s južne strane kod visoke okrugle kule, preko nasipa, očito naknadno napravljenog, kroz otvor u zidu u visini prvog kata (ili poda). Vrlo vjerojatno da je to bio prozor, no zbog urušavanja građe sada je postao ulaz.

Pravi ulaz u utvrdu nalazio se na sjevernoj strani i ulazilo se preko drvenih stepenica ili mosta, kako je to bio običaj u ono vrijeme, što se dobro vidi na starom tlocrtu Gvozdanskog.

Iako u ruševnom stanju, utvrda Gvozdansko je još uvijek impresivna. Veliki prozori na razini drugog kata daju naslutiti da je tu nekada bila kneževska dvorana u kojoj se vodio raskošan život. Unutrašnje dvorište je prepuno urušene kamene građe na koju se stoljećima nakupljalo lišće, humus i raslinje. Jednog lijepog dana kad arheolozi dođu do potrebnih sredstava da odrade svoj posao, utvrda će vjerojatno godinama biti zatvorena za posjetitelje.

Stoga iskoristite ove nevoljne dane zapuštenosti, posjetite Gvozdansko, pogledajte kako sada izgleda na svoje vlastite oči. Neka vas fotografije priložene ovom napisu potaknu na to.

Tomislav Beronić, 10. siječnja 2022.