Netragom nestali drevni spomenici s Crkvine u Zapoljku

Prvi povijesni izvor u kojem se ističe da je na toj Crkvini bilo kamenih spomenika, i to iz vremena uprave Rimskoga carstva, izvještaj je župnika župe Lađevac Nikole Žica iz 1850. godine. Izvještaj čine župnikovi odgovori na pitanja iz Upitnika povjesničara Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816-1889.), čije je tiskanje naručilo Bansko vijeće 1850. i 1858. godine, s namjerom da dobije detaljnije podatke o kulturnoj i prirodnoj baštini, gospodarstvu i obrazovanju stanovništva u tadašnjoj Banskoj Hrvatskoj i Vojnoj krajini (* 1).

Nikola Žic bio je župnik u Lađevcu od 1824. do smrti 1861. godine. U spomenutom izvještaju, o crkvini u Zapoljku zabilježio je: ”RAZVALINE U  Sastavku ili Zapoljku nahodi se razvalina starodavne jedne crikve, koja po ustmenom prenašanju zove se S. Marko - mora jošte od gerčkih vremenah biti jerbo sam Urne gledao koje su gerkom starim običajne bile. (Žali Bog, napisa nikakova.)”. Iz župnikovog izvještaja doznajemo da se crkva u zaselku Zapoljak, zvanom i Sastavak, zvala prema narodnoj predaji Sveti Marko. Saznajemo da je na crkvenom groblju među spomenicima vidio i kamene žare ili urne, na kojima nije uočio natpise, za koje je istaknuo da su podrijetlom iz rimsko - ilirskog doba.

Svega dvije godine kasnije u časopisu ”Arkiv za povestnicu jugoslavensku”, knjiga II iz 1852. godine, kojega je objavilo Družtvo za povestnicu jugoslavensku i starine u Zagrebu, tiskan je napis pod naslovom ”6. Odgovor na neka pitanja od Josipa Lalića.”. U tome napisu Josip Lalić (1796-1860.), učitelj podrijetlom iz Slunja (* 2) predstavio je odgovore na dio pitanja iz upitnika kojega je urednik toga časopisa, Ivan Kukuljević Sakcinski, objavio u prvome broju časopisa pod naslovom ”Pitanja na sve priatelje domaćih starinah i jugoslavenske povestnice”. U napisu je Josip Lalić između ostaloga zabilježio:

”Ne daleko od te kule (srednjovjekovnog utvrđenog grada Furjan, kojega Josip Lalić imenuje Turjan, nap. pis.) nalazi se jedna razvalina crkve sv. Marka u Zapoljku, veličina ove crkve i zidane grobnice okolo nje dokažuje, da onde negda jedan varoš i bogato (imućno) mesto je moralo biti, ar i dan danas po bujadnicama i brezikih vinove loze rastu, od kojih isti krajišnici nje pitomiti uzeli, i jako dobro vino donašaju. - Predavanja od ove crkve nigdi se ne nalaze, budući sve novoselci okolo nje stanuju, koji su se tu oko god. 1789 naselili.”.

Josip Lalić u svojem izvještaju ukazuje da se po veličini crkvene razvaline i okolnim grobnim spomenicima može zaključiti da je tu nekoć, očito prije turskih pustošenja u tome rubnom prostoru između Turskog carstva i Habsburške monarhije, bilo bogato naselje. Ističe da nije mogao doznati nikakvu narodnu predaju o crkvi jer je starosjedioce krajem 18. stoljeća zamijenilo novo stanovništvo, koje zacijelo nije imalo od koga išta čuti o povijesti toga kraja i njegove baštine. Po pitanju moguće opstojnosti stećaka na tamošnjem groblju, posebno je zanimljiv njegov navod da su oko podrtine crkve Sveti Marko ”zidane grobnice”. Pri tome ne možemo znati na što je točno mislio Josip Lalić. Oko srednjovjekovne crkve u Zapoljku mogle su se nalaziti kamene nadgrobnice - stećci, ali isto tako i žare (urne; ili možda manje škrinje (sarkofazi)) ili, pak, svi ti spomenici zajedno.

S obzirom da je već župnik Nikola Žic istaknuo postojanje žara na groblju oko ruševina crkve Sveti Marko, očito je da se groblje koristilo još u starome vijeku. Moguće je da je u to doba sagrađena i crkva, možda na mjestu starijega hrama. Opravdano je također pretpostaviti da se groblje nastavilo koristiti i u srednjem vijeku, sve do iseljenja okolnog stanovništva uslijed turskih pustošenja. Za župnika Nikolu Žica znamo da je na svoje oči svjedočio stanju na Crkvini u Zapoljku u prvoj polovici 19. stoljeća, dok iz zapisa Josipa Lalića ne možemo zaključiti je li posjetio Zapoljak ili je podatke o njemu doznao ”iz druge ruke”. Ovo drugo bio je, međutim, nedvojbeno slučaj s karlovačkim povjesničarom Radoslavom Lopašićem (1835-1893.), koji je slunjskim krajem putovao 1865. godine, pri tome ne obišavši predio Furjana.

O Crkvini u zaselku Zapoljak, ovaj povjesničar kratku bilješku sastavio je na osnovu iskaza kojega mu je dao tadašnji slunjski župnik Jerolim Pleše (1804-1868.), koji je na čelu te župe bio preko tri desetljeća, od 1837. do smrti. Bilješku je Radoslav Lopašić objavio u putopisnom izvještaju ”Uspomena na put u slunjsku krajinu g. 1865.”, koji je u nastavcima izlazio u časopisu ”Vienac - zabavi i pouci” tijekom 1883. godine. U petom dijelu toga napisa, objavljenom u broju 24 od 16. lipnja, Radoslav Lopašić istaknuo je:

”Tik do grada (ruševine srednjovjkovnog utvrđenog grada Furjana, nap. pis.) ima crkvina sv. Marka sa mnogo tesanoga kamenja, na kojem se nalazi, kako mi je kazivao župnik Pleše, i napisa. Za crkvene zidine otimahu se prije kakvih četerdeset godina katolici i pravoslavni, hotjevši posljednji u njih podignuti svoju crkvu, ali je mješovito povjerenstvo konstatovalo pravo katolika. Župnik Pleše pripoviedao mi je jošte za jednu crkvinu u Suhom Slunju. I danas mi je žao, da nisam mogao doći u te prediele, ...”.

Zapis Radoslava Lopašića zanimljiv je upravo stoga što prenosi svjedočanstvo još jednoga župnika koji je povremeno obilazio i kraj oko Furjana, pa tako i zaselak Zapoljak. Tamo je oko ruševine crkve Sveti Marko imao prigodu vidjeti ”mnogo tesanoga kamenja, na kojem se nalazi, ... i napisa”. Iz bilješke povjesničara nije moguće dokučiti radi li se pri tome o kamenju od kojega je bila građena crkva ili, pak, o kamenim nadgrobnim spomenicima. Naime, u srednjovjekovnu crkvu mogli su biti ugrađeni pojedini starovijekovni nadgrobni spomenici ili njihovi ulomci. No, isto tako, kako sam već ranije napomenuo, mogli su se nalaziti i na okolnom groblju, zajedno sa spomenicima iz kasnijeg razdoblja.

Slunjski župnik Jerolim Pleše naglasio je da je na dijelu toga kamenja vidio uklesane natpise. No, kao što sam ranije naveo, župnik Nikola Žic iz Lađevca izričito je napomenuo da na tamošnjih žarama nije uočio niti jedan natpis. Ukoliko osnovano pretpostavimo da su oba župnika svjedočila istinito, tada bi valjani zaključak mogao biti da su uklesane natpise imali pojedini srednjovjekovni nadgrobni spomenici. No, jesu li ti spomenici bile nadgrobnice za koje bismo, na osnovu njihove veličine i oblika, mogli reći da nalikuju stećcima - pločama i sanducima? Na ovo pitanje odgovor bi mogao pružiti pronalazak bar nekih od nadgrobnih spomenika na Crkvini u Zapoljku ili njihovih izmještenih ostataka, možda ugrađenih kao spolije u pojedina građevna zdanja u tome zaselku ili bližoj okolici.

Pozivajući se na navode iz napisa Radoslava Lopašića ”Uspomena na put u  slunjsku krajinu g. 1865.”, objavljene u ”Viencu” 18 godina kasnije, kao i na podatke iz knjige župnika u Lađevcu Zdenka Skendera (1932-2013.; * 3) ”Lađevac: 200. obljetnica gradnje crkve i osnutka župe”, objavljene 1977. (prošireno izdanje 1985.) u izdanju Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba i Župnog ureda Lađevac (* 4), Ckrvine u Zapoljku dotiče se i povjesničar Filip Škiljan (1980.) iz Zagreba. U knjizi ”Kulturno-historijski spomenici Korduna s pregledom  povijesti Korduna od prapovijesti do 1881.”, objavljene 2007. godine u nakladi Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba, u napisu pod naslovom ”Furjan - utvrda”, navodi:

”Lopašić tvrdi da se tik do grada nalaze ruševine crkvice svetog Marka ”sa mnogo tesanog kamena, na kojem se nalazi, kako mi je kazivao župnik Pleše, i natpisa”. Za te se zidine početkom 19. stoljeća otimali i pravoslavci i katolici želeći izgraditi novu crkvu na tome mjestu. Mješovito povjerenstvo je utvrdilo da pravo gradnje crkve pripada katolicima. Ostaci ove crkve se danas nalaze u voćnjaku Rade Mandića iz Zapoljka 89. Prema konturama koje se vide na zemlji crkva je bila široka 7 metara i dugačka oko 15 metara. Navodno je kamen iz crkve bio ugrađen u cestu. Kod kopanja za temelje kuća lokalno stanovništvo je nalazilo kosti, što znači da se oko crkve nalazilo groblje. Osim kostiju nađena je i ”zlatna burma”.”.

Poželjna novost i vrijednost gornjega zapisa ogleda se u navođenju točnog položaj Crkvine u Zapoljku. Pri tome valja imati na umu da podaci o Crkvini odražavaju stanje kojemu je lađevački župnik Zdenko Skender svjedočio 1970-ih godina, prije otprilike pola stoljeća. U to vrijeme na tlu Crkvine još su se mogli vidjeti obrisi crkve, iz kojih se dalo utvrditi njezinu veličinu. Crkvina je tada bila dijelom privatnoga imanja te ju je prekrio voćnjak. S obzirom na tu činjenicu, gotovo sigurno je da u to doba na Crkvini više nije bilo nikakvoga krupnijeg kamenja. Uostalom, zapis prenosi navod mještana da je preostalo kamenje crkvene ruševine iskorišteno za nasipavanje ceste koja prolazi kroz Zapoljak. Sačuvano je i svjedočanstvo da su pri kopanju temelja za obiteljsku kuću, sagrađenu na dijelu Crkvine, pronalažene ljudske kosti, koje su potjecale s nekadašnjega groblja.

Prema svemu do sada spomenutom, nije se činilo izglednim da ćemo pri obilasku te Crkvine naići na bilo kakav kameni ostatak crkve i okolnih (nad)grobnica. Takvo se predviđanje u potpunosti obistinilo, nakon što sam s prijateljem istraživačem Darkom Gojkovićem 30. ožujka ove godine posjetio Zapoljak. Moj suputnik se već ranije raspitao kod poznanika iz toga zaselka za položaj Crkvine te smo je s lakoćom pronašli. Crkvina se, naime, nalazi neposredno uz asfaltnu cestu koja iz Furjana preko Zapoljka vodi u Kordunski Ljeskovac. Čitav prostor Crkvine zarastao je u gustu šikaru, većinom posve neprohodnu, čak i u rano proljeće. Na dijelu zemljišta na kojemu je bila crkva s grobljem nalazi se ruševina obiteljske kuće sagrađene negdje nakon Drugoga svjetskog rata.

Posve je jasno da zbog obraslosti Crkvine u neprohodno raslinje, osim ostataka spomenute obiteljske kuće i ”podivljalih” stabala voćaka koja strše ponad šikare, na njoj nismo ni mogli uočiti baš ništa od starina, čak i da je kojim čudom ponešto od njih i preostalo. Samo uz rub Crkvine, tik do ceste, ugledali smo dva veća kamena ulomka, koji tek djelomično izviruju iz tla. Jedan vjerojatno ima kružni presjek, dok je drugi u grubo pločast, ali nepravilan. Starost im se nema na temelju čega procijeniti, no moguće je da to i nisu ostaci crkve ili nadgrobnica, već tek poveće kamenje zaostalo pored ceste, primjerice pri radovima na njezinom asfaltiranju.

U jednoj obližnjoj pjeskovitoj udubini iznenadilo nas je nekoliko ulomaka ljudskih kostiju. Oni su nam posvjedočili vjerodostojnost ranije predstavljenog izvještaja, da su mještani na Crkvini sve do u novije doba pri vađenju kamenja za potrebe novogradnja nalazili ljudske koštane ostatke. Ti nalazi posljednja su ostavština preostala od tamošnjeg starodrevnog groblja. Crkvina u zaselku Zapoljak predstavlja očit primjer baštine koja je, zbog ratova te njima izazvanih seoba i siromašenja, ali i navike stanovništva da iskoristi ”staro za novo”, razgrađena gotovo u potpunosti. Pokoji kameni trag koji bi upućivao na crkvu ili neku od grobnica, možda bi se mogao pronaći pri opsežnim arheološkim iskapanjima, za koja sumnjam da će se poduzeti. Vjerujem da bi se prije mogao naći neki od crkvenih građevnih ulomaka ili dijelova nadgrobnica ugrađen u zid poneke okolne napuštene i urušene seoske kuće ili pripadajuće gospodarske zgrade.