”Neobično velike” ljudske kosti i kosturi u blizini slovenskog grada Nova Gorica

Spomenuti izvještaj nosi naslov ”Odgovori na vprašanja družtva na jugoslavensko povestnico” (”Odgovori na pitanja Družtva za jugoslavensku povjestnicu”). Riječ je napisu kojega je svećenik, povjesničar i pisac iz Gorice Štefan Kocijančić (1818-1883.) pripremio kao zbirku odgovora na upit urednika časopisa ”Arkiv za povjestnicu jugoslavensku”, povjesničara, književnika i političara Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816-1889.) ”Pitanja na sve priatelje  domaćih starinah i jugoslavenske povestnice”, objavljenog u prvome broju toga glasila, knjiga I iz 1851. godine (* 2).

Između ostalih, taj upit sadržavao je i pitanja posvećena nalazima ljudskih kostiju:

”2. Jesu li se ikada u vašoj okolici, podaleko od navadnoga groblja, slučajno izkopale kakove kosti, i koje veličine?

3. Jesu li takove kosti ležale u zemlji, ili na zemlji? Jeda li je takovo mesto, gde su ležale, bilo ogradjeno kamenom ili opekom? I jeda li se je tu našlo takodjer oružja, prstenja, novacah, dragog kamenja, uglevlja, pepela, itd.”.

Štefan Kocijančić odgovore na brojna pitanja iz upita, pa tako i na pitanja broj 2 i 3, poslao je uredniku časopisa ”Arkiv za povjestnicu  jugoslavensku” još 1852., no uvršteni su na slovenskom jeziku, kako sam istaknuo, u broj III objavljen tek dvije godine kasnije. U nastavku slijedi prijevod njegovih odgovora pod brojevima II. (2) i III. (3):

”2. Nije ni čudo što se ljudske kosti često nalaze, posebno u blizini običnih groblja; ali naći ih tamo gdje ih treba manje očekivati, a često i neobične veličine, to u čovjeku budi misao da bi takve kosti mogle biti u nekoj vezi s domaćom poviješću. Tako sa sigurnošću doznajem da su u blizini sela Vitulje (blizu Črniče; * 3) nedaleko od kapelice svetog Petra slučajno iskopane prilično velike ljudske kosti na polju crkvenog starješine, koje su bile u zazidanim grobovima. To što se nitko ne sjeća da bi tamo ikad bilo groblje ili kapelica u blizini, dovoljno ukazuje da bi ovdje trebalo pomisliti na nekadašnje obično groblje, pa mi se godina ne čini toliko važnom. No, najvažnije bi moglo biti ovo: da su jednom (kada, ne znam - ali vam mogu reći što je moj prijatelj rekao o tome) kod našeg mosta, koji je izgrađen preko Soče, otkrivene velike ljudske kosti, kada su obnavljali most. Također, kosti su iskopane i južno od Gorice, na cesti koja je vodila prema Trstu, na križanju s putem u blizini novog gradskog groblja, kada se cesta popravljala, a uz nju su pronađena i neka prstenasta plovila. Neki vjeruju da su to bili ostaci iz rimskog doba. Kažu i u selu Merna (* 4) na Tršćanskoj cesti, sat vremena od Gorice na rijeci Ipavi (* 5), da su takve kosti negdje iskopane, ali ne mogu ništa sigurno tvrditi. - U Ločniku (Lucinico), jedan sat zapadno od Gorice, na Soči, prošle godine su iskopana četiri ljudska kostura (skeleta) u vrtu izvjesnog gospodina Visinija, koji su bili neobično veliki, kako mi kažu. Vjeruje se da je tamo pokopan dio vojnika tijekom borbi s Mlečanima, jer su se Austrijanci i Mlečani nekoliko puta borili u blizini Ločnika.

3. Kosti koje su iskopane u blizini Vitulje bile su, kao što rekoh, u zidovima opasanim grobovima, ne bih znao što drugo reći, jer nisam vidio ništa od toga. U Ločniku su se, osim spomenuta četiri kostura, na istome mjestu i u istoj prigodi prošle godine, kako kažu, pronašli i mletački novci. Šteta što nisam mogao otkriti gdje su te stvari da ih mogu vidjeti. - Prije pet godina pepeo u brončanim posudama pronađen je na nekom polju u Tolminskim gorama (Tolmeinischen) u blizini Svete Lucije na Mostu (* 6). Točno prije godinu dana kod Dobljara iznad Ročine (blizu Soče; * 7), poljoprivrednik je na svom polju iskopao četiri lonca u kojima je bilo pepela, također je tamo našao kosti i ugljen. O ovome mjestu "Doblar" još će se govoriti.”.

Štefan Kocijančić u svojim odgovorima ističe da su neke od pronađenih ljudskih kostiju bile ”neobične veličine”, ”prilično velike” ili tek ”velike”, dok za 4 kostura iskopana u Ločniku 1851. godine također navodi da su bili  ”neobične veličine”. Valja, dakle, naglasiti da nigdje ne spominje nalaz divovskih kostiju. To može, ali i ne mora, upućivati na to da su velike kosti koje je u radu predstavio odgovarale iznadprosječno velikim ljudima, ali ipak ne i gorostasima. Šteta što nam ovaj mjesni povjesničar zapadnoga dijela Slovenije u izvještaju o pronalasku tih velikih kostiju nije ostavio makar neki podatak o njihovoj dužini u usporedbi s, primjerice, kostima suvremenih ljudi, ako već nije ponudio izmjeru niti jedne od tih kostiju.

Povjesničar je u napisu predstavio (najmanje) tri mjesta u gradu Gorici i okolici na kojima su pronađene te velike kosti ili, pak, u jednome od tih slučajeva i čitavi kosturi. Prvi nalaz odnosi se na zaselak Vitovlje  sjeverozapadno od sela Černiče, koje je smješteno zapadno od gradića Ajdovščina usred Vipavske doline, gdje su ”prilično velike” ljudske kosti otkrivene u zazidanim grobnicama na zemljištu crkvenog poglavara nedaleko crkvice Sveti Peter (Petar). Iz zapisa Štefana Kocijančića ne saznajemo kada su kosti pronađene, što se s njima dogodilo nakon otkrića, ali niti naznaku iz kojega vremena bi mogle potjecati.

Drugi nalaz velikih kostiju bio je ”kod našeg mosta” preko rijeke Soče, no iz zapisa Štefana Kocijančića nije jasno na koji most točno misli. Možemo tek osnovano pretpostaviti da su se te kosti našle nedaleko nekog starog mosta u gradu Gorizia (Gorica), dakle u predjelu koji se danas pripada Italiji. Da bi moglo biti tako, upućuje nastavak zapisa u kojemu povjesničar ističe da su kosti nađene i južno od Gorice, u blizini novoga gradskog groblja. No, u ovome slučaju Štefan Kocijančić ne navodi jesu li pronađene kosti bile velike ili uobičajene dužine. Isto ne navodi niti u slučaju kostiju pronađenih u naselju Miren južno od Gorice, koje je smješteno uz rijeku Vipavu, pritoku Soče. 

Naposljetku Štefan Kocijančić navodi i nalaz 4 ljudska kostura ”koji su bili neobično veliki” u jednom privatnom vrtu u naselju Lucinico, smještenom zapadno od grada Gorica, danas u Italiji. Za taj nalaz iz 1851. godine pisac je pretpostavio da potječu iz novijega doba, moguće iz nekog od sukoba Mlečana i Austrijanaca, jer su se na istome mjestu otkopale mletačke kovanice. Niti o ovome nalazu nije priložio nikakvih drugih podataka, pa tako ni onih iz kojih bi mogli makar naslutiti daljnju sudbinu tih velikih kostura.