Zaboravljeni kolnik prvobitne Karoline - prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora

I Lara Černicki i Stašo Forenbaher u izuzetno vrijednoj knjizi "Starim cestama do mora", objavljenoj 2012. godine, ponavljaju isto: "Karolina nakon mosta skreće lijevo i nastavlja uzvodno dolinom Dobre, sada kao Ž3142 (cesta županijske razine, nap. pis.), te nakon nepunog kilometra prolazi pokraj sela Novigrada. ... Iza Novigrada, cesta još nekoliko kilometara slijedi Dobru ... Kod Jarčeg Polja, Karolina se sastaje s državnom cestom D3 (preloženom Lujzijanom) koja dolazi iz Karlovca preko Duge Rese. ... Od Jarčeg Polja prema Vukovoj Gorici, Karolina i dalje slijedi Dobru, poklapajući se u dužini od oko jednog kilometra s cestom D3, a potom se odvaja ulijevo prema Vodenoj Dragi i Bosiljevu kao Ž3174.".

Cestovna dionica koju opisuju nije bila trasa izvorne Karoline. No, kako je uz tu prvobitnu trasu već u 18. stoljeću izgrađena nova, koja nije bila kraća ali se njome promet lakše odvijao, starija trasa razmjerno brzo je napuštena i već poodavno pala je u zaborav. Kao takva vrlo rijetko je ili uopće nije spominjana u kasnijoj literaturi, pa je očekivano ta praznina pri prenošenju znanja novim pokoljenjima dodatno naglašena.

Iznimku predstavlja knjiga Josipa i Nikole Volovića “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”, objavljena 1994., u kojoj je temeljem vjerodostojnih izvora, ali i istraživačke potrage za kolnikom stare ceste, ispravno naznačen smjer pružanja izvorne dionice Karoline od Novigrada na Dobri do Bosiljeva. Uz to, tek u najnovije doba znanstveni istraživači, poput Petra Feletara u studiji ”Hrvatske povijesne ceste - Karolina, Jozefina i Lujzijana” objavljenoj 2015., ponudili su i hrvatskoj javnosti na uvid zemljovide s ucrtanom trasom Karoline, među kojima i one na kojima su zabilježene izvorne dionice te ceste.

Cestovna dionica koju lijepo opisuju Lara Černicki i Stašo Forenbaher inače je većim dijelom bila dio srednjovjekovne ceste, tako zvanog Frankopanskog puta, koja je povezivala njihove plemićke posjede Ozalj i Bosiljevo, i to uglavnom pružajući se dolinom Dobre. Približno tom dionicom Frankopanskog puta, novi kolnik Karoline dao je urediti već  sredinom 1730-ih godina voditelj gradnje te ceste, austrijski vojni (nad)inžinjer Matthias Antoni (Matija Antun) Weiss. Do preslagivanja cestovne trase zapadno od Novigrada na Dobri, samo desetljeće nakon početka izgradnje Karoline (!), došlo je zbog spoznaje da će s novim smjerom cesta biti manje zavojita i imati manje uspona i silazaka. Ta nova cestovna trasa od Novigrada na Dobri do Bosiljeva, nazivana i ”Nova Karolina” (a u predjelima blizu kojih je izgrađena jednostavno ”Nova cesta”), u cijelosti je asfaltirana i njome se i nadalje prometuje.

Karolinska cesta ili Karolina, koja je povezala jadranske gradove - luke Rijeku, Bakar i Kraljevicu s Karlovcem (* 1), počela se graditi krajem 1725. godine (* 2). Dionica do Sungera u Gorskom kotaru svečano je otvorena 16. rujna 1728. godine u prisustvu austrijskog cara Karla VI (odnosno hrvatskog kralja Karla III) Habsburga, koji se zalagao za gradnju ceste i po kome je ista i dobila ime (Via Carolina Augusta). Ova cesta, nikada posve završena (* 3), spada među prve građene novovijeke makadamske ceste u Europi (prva je 1728. izgrađena cesta Beč - Ljubljana - Trst), a bila je i prva gorska cesta s kamenom podlogom u Hrvatskoj.

Tu izvornu kamenu podlogu Karoline moguće je još vidjeti na rijetkim odsječcima prvobitnog kolnika skrivenog u šumovitom pobrđu južno od naselja Prilišće. No, kako za ”Staru Karolinu” mahom svi tamošnji žitelji, pogotovo mlađi, nikada i nisu čuli, trebate osim popriličnog poznavanja povijesti izgradnje ove ceste imati dobar uvid u stare i suvremeni zemljovid, a potom biti snalažljivi i uporni, ali nadasve strpljivi i ljubazni, u potrazi za nekim od posljednjih žitelja kraja koji još znaju, ili makar samo naslućuju, kuda se pružala izvorna Karolina.

U potragu možete krenuti iz Novigrada na Dobri. Prešavši znameniti stari kameni most valja se uputiti asfaltnom cestom - prvotnom Karolinom - u smjeru naplatnih kućica auto-ceste na čvoru Novigrad na Dobri. Nakon obližnjeg prelaska nadvožnjakom preko auto-ceste treba skrenuti ulijevo za selo Maletići i dalje nastaviti asfatnom cesticom do Tončića, točnije do zaseoka Dvor. ”Stara Karolina” u Dvoru, nasuprot kuće obitelji Draganjac na čijem se mjestu nekada nalazila plemićka kurija po kojoj je zaselak dobio ime, gubi asfaltnu ”prostirku” i postaje isprva makadamski put, potom šumska staza, a naposljetku ćete - gotovo sigurno zalutati.

Upravo to mi se dogodilo kada sam, 7. rujna 2021. godine, iz zaselka Dvor krenuo slijediti smjer prvobitne trase Karoline. Na oko 1,5-2 kilometra od Dvora cesta je, na neuočljivom mjestu išla dalje na zapad, no skrenuo sam krivo, na sjever prema selu Donje Kučevice. Ipak, šetnja je bila dovoljna za upoznavanje djelića izvorne ceste, posebice za pronalaženje i uvid u stanje očuvanosti njezinog makadamskog kolnika - starog umalo tri stoljeća.

”Staru Karolinu” ili ”Staru cestu”, kako su je zvali domaći ljudi i bilježili rijetki i davni zemljovidi, zapadno od zaselka Dvor odavno čine makadamski i šumski putovi, dok su je na mjestima gotovo posve "progutale" livade, papratišta, šikare, pa i šuma. Stoga ne treba čuditi da je prvobitna trasa Karoline čak i u njezinom zavičaju poznata tek nekolicini domaćih zaljubljenika i istraživača povijesti. Tko želi doznati kuda se uistinu pružala izvorna Karolina nakon prelaska mosta u Novigradu na Dobri, predlažem da, za početak, dobro prouči zemljovid i zapise o cesti iz spomenute knjige Josipa i Nikole Volovića “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”.

Naposljetku, naglašavam da se ovim napisom, sastavljenim na osnovu izvadaka iz knjige ”Od miljokaza i krajputaša do sunčevih ura - Spomenici povijesnih cesta Karoline, Jozefine i Lujzijane u Karlovcu i okolici”, koju pripremam za tisak, ne iscrpljuju sve tajne prvobitne dionice Karoline zapadno od Novigrada na Dobri. U nastavku priče, kada dođe na red objave, očekujte još poneko iznenađenje!