Blago zaobljen brežuljak južno od crkve Sveti Vid u Ladvenjku na kojem se nalazio srednjovjekovni utvrđeni grad Velemerić (Foto: Mario Sečen)
Karlovački ljubitelj povijesnih starina Mario Sečen dobro je proučio zemljovid, ali i područje Velemerića te tamošnjeg sela Ladvenjak gdje se utvrda nalazila, te je doveo Gorana Majetića i mene na "svršen čin". Odvažili smo se pregaziti teren i prepoznati ono što se još može prepoznati.
Da biste došli u selo Ladvenjak, s državne ceste D-1 skrenite kod restorana ”Karan” preko mosta, držite se ceste koja krivuda kroz selo, odvojite se polulijevo prema groblju i najbolje ostavite auto na velikom parkiralištu. To što tražite nalazi se malo uzbrdo desno.
Odmah na početku - na mjestu gdje je utvrda Velemerić najvjerojatnije stajala nema se što puno vidjeti. Od utvrde na površini zemlje nije ostalo baš ništa. Možemo samo nagađati, a u tome smo, ako ne baš odlični, a onda barem složni.
Dakle, složili smo se oko točne lokacije utvrde koja se možda mogla prostirati na kojih 3000-4000 kvadratnih metara. To je sada poljoprivredno privatno zemljište, na vrhu blago zaobljenog brežuljka oko 100-150 metara južno od današnje župne crkve sv. Vida.
Moguće da će neka buduća iskopavanja na tome mjestu otkriti temelje zgrada i plašta zida utvrde. A možda i neće. Naime, kako smo se uvjerili tijekom istraživačke ophodnje, u selu su sva starija zdanja izrađena, barem u donjem dijelu, od kamena stare utvrde Velemerić. To je jasno čak i laiku.
Neki komadi klesanog kamena su teški i po nekoliko stotina kilograma, a obzirom da u blizini nema kamenoloma, seljaci si tako nešto nisu mogli priuštiti. Radi se o kamenu koji je nekada bio ugrađen u zidove i zgrade utvrde (* 1), koju je u 17. stoljeću na jedinom sačuvanom crtežu ovjekovječio vojni inženjer, topograf i kartograf Martin Stier.
Sve ostalo prepušteno je mašti.
Tomislav Beronić, 14. travnja 2021.
* Izlet do Velemerića ostvaren je 14. travnja 2021.
(* 1) Nakon što se upoznao s ovim napisom, oglasio se arheolog Krešimir Raguž iz Konzervatorskog odjela Karlovac: ”Zabuna oko naziva Ladvenjak - Velemerić potječe još iz 19. stoljeća. Izgleda da ste točno utvrdili mjesto staroga grada. Već prije dosta godina smo Jurica Štefančić i ja prema starim kartama i ispitivanjem stanovništva suzili moguće lokacije Velemerića na 2 mjesta. Ali nismo mogli biti sigurni koji ostaci pripadaju starome gradu, a koji čardaku. Doznali smo podatak da je tu bilo kamenja, koje se uz vrlo dobru volju još moglo nazrijeti na par mjesta pod površinom. U pojedinim kućama smo tražili priklesan kamen za koji bi se moglo reći da je sa staroga grada. U svakom slučaju bravo za vrijednu ekipu! Hvala!”.
* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov e-mail: [email protected] 
Pogled s istoka na brijeg Martinšćak na čijim padinama je nekoć stajala utvrda Velemerić; u prvom planu vidi se rijeka Korana (Foto: Mario Sečen)
Usporedba isječka zemljovida Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine i suvremenog plana približno točno ukazuje na položaj srednjovjekovne utvrde Velemerić (Priredio: Mario Sečen)
Pogled s juga na brežuljak na kojem se prostirala utvrda Velemerić (Foto: Mario Sečen)
Na suvremenom zemljovidu označeno mjesto položaja nekadašnjeg utvrđenog grada Velemerića (Priredio: Tomislav Beronić)
Na samoj vršnoj zaravni brežuljka odavno se više ne vide kameni ostaci Velemerića (Foto: Mario Sečen)
Jedan od kamenih podzida u selu Ladvenjak izgrađen od krupnog klesanog kamenja (Foto: Tomislav Beronić)
Ostatak istoga zida 40-ak metara južnije, s komadima klesanaca teškim i po nekoliko stotina kilograma (Foto: Tomislav Beronić)
Još jedan kameni potporni zid uz rub imanja u podnožju župne crkve Sveti Vid (Foto: Tomislav Beronić)
Jedini poznati crtež već ruševne utvrde kojeg je oko 1660. godine izradio austrijski vojni inženjer Martin Stier (Izvor: ”Građevinar” (Branko Nadilo ”Utvrde na prostoru između Slunja i Karlovca”), 2003.)