Suvremeni divovi Balkanskog poluotoka

Rimski car Maksimin Tračanin iz 3. stoljeća tek je jedan od careva koji potječu s današnjeg Balkanskog poluotoka. Prema svjedočanstvima suvremenika i zapisima povjesničara bio je izuzetno snažan i visok, točno preračunato u današnju mjeru, 2,47 metara. Upravo činjenica da je bio izvanredno jak i velik te vješt i nadmoćan u borbi pronijela je carstvom glas o njemu i naposljetku mu i osigurala položaj cara, ali i naprasnu smrt. Posmrtni ostaci mu nisu  završili u grobnici jer su mu nakon ubojstva glavu odsjekli, a tijelo bacili u rijeku. Time smo i opet, kao i u brojnim drugim slučajevima svjedočanstava o povijesnim ljudima natprosječne, pa i divovske, visine, uskraćeni za mogućnost neposredne provjere zapisanih ili usmenom predajom prenošenih tvrdnji.

Ime pod kojim je ”junak” ovoga napisa upisan u popis državljana Rimskoga carstva glasi Gaius Julius Verus Maximinus Augustus (Gaj Julije Ver Maksimin August), dok mu narodno ime nije zabilježeno. No sačuvana su imena njegove majke i oca, Ababa (Baba) i Micca (Mika ili Mića), koja dovoljno govore o njihovom slavenskom podrijetlu. Trakija je inače bila rimska provincija koja se prostirala većim dijelom današnje Bugarske te dijelovima Srbije, Makedonije, Grčke i europkim dijelom Turske. Car Maksimin Tračanin nikada nije bio u prijestolnici Rimskoga carstva, već je vladao s područja koje danas nazivamo Balkanski poluotok. Kada je napokon krenuo u glavni grad carstva, kako bi ugušio pobunu koju je protiv njegove vladavine potaknuo Senat, ubijen je zajedno sa sinom pri pokušaju osvajanja grada Akvileje, smještenom svega oko 30-ak kilometara sjeverozapadno od današnjega Trsta.

Zapis iz istaknutog povijesnog djela ”Historia Augusta” nije jedino svjedočanstvo o divovskim predcima, ali i suvremenicima, koje su nam ostavili starorimski i starogrčki povjesničari i pisci. Pri tome valja naglasiti da su starovijekovni  divovi bili umanjene inačice divova koji su obitavali u prapovijesno doba, a o kojima izvještaji pronalazača njihovih kostiju i narodne predaje govore da su u Dinaridima i okolnim krajevima bili visine od oko 3 metra. Uvijek je, dakako, bilo ljudi koji su se isticali visinom, krupnim stasom, snagom, ... no za razliku od suvremenog doba kada su to iznimke, čini se da je u drevno vrijeme njihov udio bio veći, odnosno da su postojale i čitave zajednice divova. Ukupan broj divova, međutim, vjerojatno je bio razmjerno malen jer je i stanovništvo, sudeći prema dosadašnjim znanstvenim spoznajama, bilo malobrojnije (posebice u odnosu na današnje).

Visina cara Maksimina Tračanina od 2,47 metara posve je, dakle, u suglasju s razmjerno brojnim izvještajima i svjedočanstvima o postajanju tako visokih ljudi u starodrevno doba na našim prostorima. To što nemamo sačuvanih tvarnih dokaza, ostataka njihovih kostiju, koji bi rečene navode zapisivača i izvjestitelja nepobitno potvrdili, d(r)uga je priča. Podsjećam još jednom na slučaj Maksimina Tračanina kojemu, iako je bio car Rimskoga carstva, tijelo nije sahranjeno u označenu grobnicu, već je uklonjeno od strane onih koji su toga cara, zbog narodnog porijekla i njegove nagle ćudi, ali i nesumnjivih vojničkih vještina i ratnih uspjeha, smatrali divljakom opasnim i za bogate građane Rima. Ipak, to što nemamo koštanih ostataka divova iz ranijih povijesnih razdoblja, iz raznih razloga kojih ću se nastojati dotaknuti u nekom narednom napisu, ne znači da ih nemamo kada su u pitanju suvremeni gorostasi.

Za današnje natprosječno visoke ljude, od kojih ću tek trojicu netom predstaviti, iskreno govoreći neće nam pasti na pamet tražiti takve dokaze, jer ćemo naprosto - vjerovati. Vjerovati pročitanim podacima, a još više predočenim - fotografijama. Šalu na stranu, sve treba propitivati i provjeriti! Prvi od trojice suvremenih divova je Edhem Kadušić (* 1), rođen u selu Domislica kod Maglaja u Bosni i Hercegovini 1917. godine. U svoje vrijeme slovio je za najvišeg stanovnika Jugoslavije. Bio je visok 2,38 metara, a težak 118 kilograma, pa je s obzirom na navedenu visinu bio skladno građen. Kad je napunio 16 godina počeo je brže rasti i izdvajati se visinom. Vojni rok služio je u Zagrebu, gdje su se čudili njegovoj visini. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, 1945. godine, jednom prigodom bio je nekim poslom u Travniku. Kada se vraćao kući, u Žepču su ga presreli njemački vojnici. Pomislio je da ga namjeravaju strijeljati, ali se ispostavilo da se samo žele fotografirati s njim (* 2). Zbog, dakako, njegove izuzetne visine. Umro je 1961., u 44. godini života.

Zanimljivo je da je i Vehbo Ferhatović (1934-1995.), poznat i kao Maljevac, iz Novog Pazara u Sandžaku u Srbiji, visok 2,32 metra, neslužbeno bio proglašen najvišim Jugoslavenom. U napisu koji je o njemu objavio portal Sandžak danas (* 3) između ostaloga se ističe: ”Jedna od najpoznatijih priča o Vehbu vezana je za njegovo putovanje u Istanbul. Književnik Sinan Gudžević, s ljubavlju i humorom, prenio je ovu anegdotu o putovanju: Kada je Vehbo ušao u autobus sjeničkog Autotransporta, vozač Hivzo je komentirao kako se Vehbo jedva smjestio preko dva sjedišta, opisujući ga ”kao veliki ćilim”. Njegov boravak kod rođaka u Istanbulu izazvao je pravu senzaciju među lokalnim stanovništvom, gdje su prozori prizemnih kuća dosezali tek do njegovog pojasa. Posebno duhovita epizoda dogodila se kada je njegov mali rođak iskoristio Vehbovu ogromnu cipelu broj 56 kako bi prikupljao novac po lokalnim kafanama, predstavljajući je kao staru cipelu svog “djeda”. Vehbovo  ime postalo je sinonim za visinu, i danas se spominje kada se govori o visokim ljudima. Kada bi neko dijete iznenada naglo naraslo, stariji bi rekli: ”Evo Maljevca!”.”.

Posljednji suvremeni div kojega ističem u ovome napisu s prostora stare Ilirije, čija visina je premašivala 2,3 metra, je Grgo Kusić, koji slovi za najvišeg Hrvata i vojnika Austro - Ugarskog carstva (* 4). Rođen je 1892. godine u selu Grabovac kod naselja Šestanovac u Zabiokovlju u Dalmatinskoj Zagori. Kao vojnik izuzetne pojave, s visinom od 2,37 metara (* 5), služio je u gardi cara Franje Josipa i njegovog nasljednika cara Karla u Beču. Čovjek koji je nazivan i dalmatinskim Guliverom, okončao je život mlad, 1918., sa samo 28 godina. To su uglavnom podaci koji se o njemu ponavljaju na brojnim mrežnim stranicama. Većinom se prepisuju bez navođenja od kuda su preuzeti, a u slučaju rijetkih portala koji ipak navode izvor(e), ispostavlja se da su isti također ”iz druge ruke”.

Jedini internetski prilozi iz kojih se može naslutiti mogući izvor podatka o visini Grge Kusića dva su napisa koji su danas dostupni isključivo preko portala koji čuva pojedine sadržaje s ugašenih mrežnih stranica. Riječ je o uredničkom napisu (nije potpisan) pod naslovom ”Visoki Hrvati”, objavljenom još 28. listopada 2008. godine na stranicama Hrvatski košarkaški Klub Vukovar (hkkv.hr) te također uredničkom napisu ”La Croatie: Le saviez-vous?”, objavljenom na stranicama Ambassade de Croatie en France (amb-croatie.fr; Hrvatsko veleposlanstvo u Francuskoj).

U napisu ”Visoki Hrvati” spominje se bivši francuski košarkaš Hervé (* 4) koji se u slobodno vrijeme bavio antropometrijskim istraživanjem visine mladića i djevojaka iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore te prikupljanjem podataka o divovima s istoga prostora, odnosno muškarcima višim od 210 i ženama višim od 192 centimetra. Isti napis je, premda to izričito nije istaknuto, po svemu sudeći uredništvo portala prepisalo iz nekog od posljednjih brojeva časopisa ”Hrvatska košarka” (* 5) koji je izlazio tih godina. U napisu je navedeno da predstavlja tek uvod u Hervéov rad, kojega uredništvo časopisa namjerava u cijelosti objaviti u dogovoru s istraživačem u sljedećim brojevima glasila ”Hrvatska košarka”.

U odlomku naslovljenom ”Hervé o najvišem Hrvatu u povijesti” uredništvo prenosi mišljenje pisca o vjerodostojnosti podatka o visini Grge Kusića:  ”Njegova stvarna visina zapravo je još daleko od toga da bude sa sigurnošću potvrđena jer je jedan od njegovih nećaka iz Splita ustvrdio kako je bio visok 237 cm, dok je drugi rekao kako nije bio visok nego 218 cm. Nada se predani Hervé da će do točnog podatka jednog dana doći preko Historijskog arhiva u Beču, gdje je Grgo unovačen u carsku gardu.” (* 6).

Na osnovu toga navoda možemo tek opravdano pretpostaviti da je upravo spomenuti istraživač iz Francuske pokušao saznati točnu visinu diva iz Grabovca u Dalmatinskoj Zagori. Provjera nije donijela željenu potvrdu jer su dva nećaka Grge Kusića iskazala različite podatke o njegovoj visini. Istraživač je iznio nadu da će se točna visina toga hrvatskog diva moći ustvrditi uvidom u spise o osobnoj gardi careva Franje Josipa I i Karla IV, ukoliko je ista sačuvana u Beču (* 7). Do danas ujedno nije poznata niti jedna fotografija Grge Kusića, a one koje se pojavljuju uz bilješke o njemu na pojedinim mrežnim stranicama (po ”dobrom starom običaju” većine urednika takvih izdanja bez navođenja izvora i(li) bilo kakvog podatka o fotografiji) prikazuju neke druge divove ili se, pak, radi o lažnim (namještenim) fotografijama.

Iz drugospomenutog ”vrela” o Grgi Kusiću, napisa ”La Croatie: Le saviez-vous?”, objavljenog na stranicama Ambassade de Croatie en France, jedini dodatni korisni podatak o mogućem izvoru visine toga diva je onaj iz ulomka naslovljenog ”Les Gullivers de Dalmatie” (”Guliveri Dalmacije”), u kojemu se ističe da je neimenovani francuski istraživač svoju studiju (rad) objavio 2001. godine. Zaključno, posvemašnje isticanje da je Grgo Kusić ”najviši Hrvat svih vremena”, bez sigurnog dokaza za takvu tvrdnju, lijep je primjer kako većina površno i olako prima tu ”činjenicu” zdravo za gotovo. Bilo bi vrijedno pronaći pisani trag o točnoj visini toga Dalmatinca, koji bi naposljetku pružio čvrsto uporište za njegovo (ne)uvrštavanje među suvremene dinarske divove više od 230 centimetara. No, ako se takva vjerodostojna bilješka i pronađe, podatak o najvišem poznatom stanovniku Hrvatske u povijesti ipak će biti nužno promijeniti. Grgu Kusića, naime, kako sam ustanovio tragajući za divovima s Balkana, nadmašio je za 1 centimetar jedan drugi Dalmatinac. O tome otkriću izvijestit ću u zasebnom napisu.

Predstavljena trojka suvremenih divova s područja Balkanskog poluotoka gotovo sigurno je tek ”uzorak”, iza kojega se sakriva daleko više izuzetno visokih ljudi u poznatoj povijesti istoga životnog prostora, ali koji igrom sudbine nisu ostali zabilježeni kao suvremeni divovi ili su takvi zapisi o njima još nepronađeni ili, pak, trajno uništeni. I u drugim krajevima svijeta bilo je i ima iznadprosječno visokih ljudi, no upravo je prostor nekadašnjeg južnog Ilirika, odnosno poznato povijesno ”srce” državnopravne zajednice Ilirije od Dalmacije preko Hercegovine do Crne Gore, kako su pokazala znanstvena istraživanja, područje u Europi s u prosjeku najvišim stanovništvom. I o tome ću nastojati nešto više izložiti u nekom budućem napisu o drevnim i današnjim divovima s Balkanskog poluotoka.

Naposljetku, možemo prihvatiti da je u nedavnoj povijesti na prostoru Dinarida bilo više ljudi s imenom i prezimenom visokih između 2,3 i 2,4 metra, što je potvrđeno mjerenjem. Za neke od njih, podatak o iznimnoj visini uvjerljivim čine i fotografije koje omogućuju usporedbu njihove veličine s visinom drugih ljudi. No, hoćemo li zanijekati čak i mogućnost da su tako visoki pojedinci živjeli, primjerice, oko 1800 godina ranije, kao što je bio slučaj s carem Maksiminom Tračaninom, koji je također potekao s Balkanskog poluotoka?

Jesu li nas, dakle, lagali pisci djela ”Historia Augusta”, u kojemu su zabilježili da je taj car ”našijenac” bio visok 8 rimskih stopa i 6 rimskih palaca, odnosno oko 2,47 metara? (* 8) Zašto bi tako nešto ti rimski povjesničari uopće učinili? Suprotno tome, podatak o visini toga rimskog cara možemo smatrati vjerodostojnim jer i on je ponajprije bio vojnik, kojemu su se trebale znati točne tjelesne mjere radi izrade odgovarajuće zaštitne odore i pripadajuće opreme. Ne zaboravimo i na činjenicu da su njegova - itekako dobro poznata i na glasu - veličina i snaga presudno odredile sudbinu toga vojnika kao budućega cara Rimskoga carstva.