Je li u Donjem Kosinju ipak sačuvan jedan stećak - ploča?

Kosinjska dolina kraj je bogate prošlosti, s brojnim i važnim kulturno-povijesnim spomenicima, koji sežu od prapovijesti do srednjeg vijeka (* 1). Je li se među njima nekoć isticalo i koje grobište (nekropola) sa stećcima? Na osnovu istraživanja povijesnih izvora i obilazaka nalazišta stećaka u Lici, sklon sam mišljenju da su sva značajnija naselja na prostoru Like nekoć imala takve nekropole. Obzirom na to, moguće je da se (bar) jedno takvo grobište nalazilo i negdje na području Kosinjske doline.

Goran Majetić 12.11.2022. Stećci • Lika i Velebit
Grubo isklesana kamena ploča za koju je  konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat izrazila sumnju da se radi o jednostavnom obliku stećka - ploče (Foto: Goran Majetić)

Grubo isklesana kamena ploča za koju je konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat izrazila sumnju da se radi o jednostavnom obliku stećka - ploče (Foto: Goran Majetić)

Kosinjska dolina u Lici prostire se uzduž oko 5 kilometara toka rijeke Like, kao i njezinog desnog pritoka, potoka Bakovac. Smještena je podno istočnih obronaka sjevernog dijela planine Velebit. Prostire se oko 13 kilometara zračne udaljenosti sjeverozapadno od naselja Perušić. U Kosinjskoj dolini nalazi se šest sela: Gornji Kosinj, Kosinjski Bakovac, Donji Kosinj, Lipovo Polje, Krš i Mlakva, te nekoliko zaselaka.

Na području naselja Donji Kosinj (odnosno Srednji Kosinj ili Zamost) uočena je do sada jedina kamena ploča koja možda odgovara nadgrobnici - stećku. O otkriću te ploče izvijestila je povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat (1911-1985.) iz Zagreba, koja je jedina sustavno istraživala stećke na području Like. Spomenutu ploču uočila je najvjerojatnije tijekom istraživačkog obilaska Kosinjske doline 21. travnja 1961. godine (* 2).

Anđela Horvat u radu ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji”, objavljenom u glasilu ”Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, svezak 15 broj 1 iz 1963. godine (tiskan 1964.), u izdanju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu, navodi: ”U Donjem Kosinju Centar, uz pravoslavnu kapelu sv. Nikole zapažen je blok priklesanog kamena, koji ima malo neuobičajene dimenzije 145 x 30 x 30 cm. Drugi indiciji - osim njegove duljiine i visine - ne govore za to da ga možemo smatrati stećkom, pa će moguće dalnje traganje presuditi da li se tu radi o primitivnoj formi ove vrste spomenika ili ne.”.

Da je negdje na području Kosinja bilo stećaka, možda ukazuje postojanje novovijekih nadgrobnih ploča s klesarskim motivima sa stećaka, koje se nalaze na groblju u selu Studenci, smještenom svega oko 4 kilometra zračne udaljenosti istočno od Gornjeg Kosinja. Jesu li klesari i(li) naručitelji tih nadgrobnica znamenje na njima uklesano zamijetili na nekom ili nekim stećcima u obližnjoj Kosinjskoj dolini? Anđela Horvat u već spomenutom napisu prenosi zapažanja iz Studenaca:

”... uz pravoslavnu kapelu (iz novijeg vremena), na groblju u Studencima ima više nadgrobnih kamenih ploča iz XX st. One svojim mjerama ne odgovaraju stećcima, osobito što se tiče njihove debljine, koja iznosi nekoliko centimetara; ali na ovim se pločama sačuvalo do najnovijeg vremena pučko umijeće klesara s izborom takovih motiva, koji su bili uobičajeni na stećcima: na jednoj od ploča uklesani su g. 1919. mjesec i zvijezda, a najljepše ukrašena među njima iz g. 1913. ima vitku stabljiiku, koja je na peteljkama zakićena - umjesto cvjetovima i lišćem - bujnim spiralama. Pitanje je u kakav se uzor ugledao klesar koji je to radio god. 1913.?”.

Nadgrobne kamene ploče u Studencima s početka 20. stoljeća, koje Anđela Horvat ističe kao primjer očuvanja običaja urešavanja nadgrobnica istovjetnim znamenjem koje je klesano na drevnim stećcima, nalaze se na groblju izvan naselja uz pravoslavnu crkvu Sveti apostol Jevanđelista (Evanđelista) Luka (filijalni hram Rođenja Presvete Bogorodice) (* 3).

Napis Anđele Horvat ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji” iz 1963. godine jedini je stručni i znanstveni rad u kojem se navodi mogućnost postojanja steć(a)ka na području Kosinjske doline. Tragom već predstavljenog navoda o kamenoj ploči za koju je konzervatorica i povjesničarka umjetnosti izrazila sumnju da predstavlja nadgrobnicu - stećak, uputio sam se 11. svibnja 2022. godine do pravoslavne crkve Sveti otac Nikolaj (Sveti Nikola) u Donjem Kosinju. Crkva je smještena nedaleko lijeve obale rijeke Like i asfaltne ceste koja povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem. Nalazi se na uzvisini u blizini Kosinjskog mosta, povrh dvostrukog “S“ cestovnog zavoja.

Crkva Sveti otac Nikolaj sagrađena je 1873. godine s građevinskim obilježjima tadašnjih crkava na području Vojne krajine u Hrvatskoj. Riječ je o jednobrodnoj građevini pravokutnog tlocrta s užim peterostranim svetištem i zvonikom ispred glavnog pročelja, koja se nalazi unutar cinkture (* 4). Premda je ta crkva na popisu zaštićenih kulturnih dobara u Republici Hrvatskoj, u vrlo lošem je stanju, posebice iznutra. Da se crkveno krovište ne uruši, poduprto je drvenim gredama. Unutrašnjost je zapuštena, bez ikakvih ukrasa i vjerskog znamenja. Crkveno ”dvorište”, oko kojega je izgrađena suhozidna ograda, zarasta u korov, naročito dio oko svetišta koji je bliži cesti. Crkva se pruža u smjeru sjeverozapad - jugoistok; zvonik i ulaz su na sjeverozapadu a svetište na jugoistoku.

Uz jugoistočnu suhozidnu ogradu crkvenog ”dvorišta”, bliže cesti uočavaju se 3 pravokutne nadgrobne ploče s isklesanim krstom (križem) i rubnim okvirom. Po izgledu se doimaju nadgrobnicama iz novijeg vremena, vjerojatno iz 18. ili 19. stoljeća. Debljinu im je nemoguće ustvrditi jer su utonule u zemlju. Nedaleko njih, i bliže ulazu u crkvu, vidi se u grmlju i kamena ploča osovljena na bok. Dugačka je oko 140 centimetara, a debela u prosjeku oko 30 centimetara. Nije moguće ustvrditi koliko je široka; dio iznad tla visok je svega oko 20 centimetara. Po izgledu i veličini, kamena ploča odgovarala bi ”priklesanom kamenu” za koji je Anđela Horvat izrazila sumnju da se radi o jednostavnom obliku stećka - ploče. To je i jedina takva vapnenačka ploča unutar crkvene cinkture.

Konzervatorica i povjesničarka umjetnosti Anđela Horvat za taj pločasti kamen rekla je i da ”Drugi indiciji - osim njegove duljiine i visine - ne govore za to da ga možemo smatrati stećkom”. No, valja ipak još jednom naglasiti da je ta kamena ploča klesanjem tek grubo obrađena. Takve su, međutim, i brojne druge kamene ploče u Lici za koje se s pravom može reći da pripadaju nadgrobnicama - stećcima. Tek primjera radi, upravo tako izgleda većina sačuvanog ”priklesanog kamenja” s nekropole u selu Vrebac istočno od Gospića. To grobište sa stećcima opisao sam, i predstavio ga uz nekolicinu fotografija, u napisu ”Vrebac - nalazište s najviše ”preživjelih” stećaka u Lici?”.

Ta nekropola odličan je primjer i još jednog obilježja koje resi ličke stećke, a to je prisustvo značajnog udjela takvih kamenih nadgrobnica koje su osovljene na bok. Upravo kao što je to i pretpostavljeni stećak iz Donjeg Kosinja. Bočno postavljenih stećaka, koji su izvorno bili polegnuti, zatekao sam tijekom obilazaka ličkih nekropola i u, primjerice, Mogoriću na položaju Popović(a) groblje također na gospićkom području, ali i na crkvini Sveti Marko u selu Podum sjeveroistočno od Otočca. Obzirom na nalazak većine tih kamenih ploča u grobnim ogradama, očito je da je razlog njihovog izmještanja s prvobitnih položaja i potom bočnog osovljavanja bila namjera mještana da se korisno upotrijebe kao građevinski ulomci. Pri osovljavanju na bok nekolicine samostojećih kamenih ploča na crkvini podno brijega Stražbenica u Vrebcu, povod za takvo njihovo izmještanje i(li) postavljanje nije mi poznat. Valja dodati da su bar neke od tih ploča zacijelo pomicane, ali svakako ne i ostavljanje u uspravnom položaju, pri potrazi za ”blagom” iz grobnih raka, za koje su pljačkaši pretpostavljali da se nalaze ispod stećaka.

Činjenice da je vapnenačka ploča iz Donjeg Kosinja grublje obrađen ”priklesan kamen” te da je osovljena na bok svakako mogu ići u prilog pretpostavci da je i ta osamljena kamena ploča primjer očuvane nadgrobnice - stećka. U prilog te pretpostavke ide, dakako, i već sam njezin smještaj u crkvenom ”dvorištu”, i to uz još tri mlađe kamene nadgrobnice. Ukoliko se u slučaju kamene ploče smještene uz crkvu Sveti otac Nikolaj u Donjem Kosinju uistinu radi o stećku, postavlja se pitanje njezinog izvornog položaja. Je li na mjestu te crkve ranije postojala starija crkva s grobljem? Istraživanja koja bi odgovorila na to pitanje nisu provođena. No, ako bi se istraživanjem ustvrdilo da crkvi Sveti otac Nikolaj nije na tome mjestu prethodila starohrvatska crkva i da tu nema ranosrednjovjekovnog groblja, tada valja izvorni smještaj pretpostavljenog stećka tražiti na nekim drugim nekropolama u Kosinjskoj dolini. Takva grobišta valjalo bi, sukladno ostalim poznatim nalazištima stećaka u Lici, potražiti oko ili u blizini položaja ranokršćanskih crkava.

Potragu za dijelom takvih mogućih nalazišta u Kosinjskoj dolini valjalo bi, međutim, izvršiti što je prije moguće jer im prijeti skoro potapanje pod umjetno jezero u službi hidroelektrane “Kosinj 2“ za čiju izgradnju su pripremni radovi u tijeku od 2020. godine. Riječ je o građevinskom zahvatu u sklopu projekta “Hidroenergetski sustav Senj 2 (HES Kosinj / HE Senj 2)“, kojeg provodi Hrvatska elektroprivreda (HEP). Neslaganje stanovništva Kosinjske doline, kao i članova raznih udruga za zaštitu prirode i okoliša, ali i kulturno-povijesne baštine, koji su desetljećima upozoravali nadležne ustanove i službe na brojne loše posljedice toga “ulaganja u budućnost“, nije spriječilo ulagače da otpočnu s radovima. Valja naglasiti da će buduće jezero potopiti čitava naselja Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar, … sa svim postojećim obiteljskim kućama, crkvama, grobljima, … uslijed čega će brojni stanovnici Kosinjske doline biti prisiljeni napustiti domove i zavičaj.

Potopljeno će biti i čak 17 od ukupno 30 poznatih arheoloških položaja “koji neistraženi, nekonzervirani i nezaštićeni idu pod vodu predmetnim zahvatom“. Ističe to stručnjak za poslovnu sigurnost, informatičar i povjesničar mr. sc. Ivan Mance (1975.) iz Zagreba, u napisu ”Kosinjski arheološki lokaliteti i zakonske obveze HEP-a”, objavljenom na mrežnim stranicama Kosinj konzalting (kosinj-konzalting.hr). Crkva Sveti otac Nikolaj u Donjem Kosinju i pripadajuće nadgrobnice koje sam predstavio u ovome napisu, zbog položaja na uzvišenju iznad rijeke Like ostat će pošteđeni potapanja. Stradat će, međutim, više prapovijesnih gradinskih naselja na području Gornjeg Kosinja, srednjovjekovni utvrđeni grad ili kula Bočaj, više nalazišta od prapovijesti do srednjeg vijeka na položaju Mlakvena greda, …

Novo jezero ugrozit će čak i položaj Kosinjskog Ribnika ili Kosinj grada na području Kosinjskog Bakovca, čije izuzetno značenje Ivan Mance s pravom naglašava: “Ovdje govorimo o pretpostavljenoj prvoj tiskari u Hrvata u kojoj su tiskane naše dvije najstarije inkunabule, kao prve tiskane knjige u Europi koje nisu tiskane latinskim jezikom i latinicom nego nekim drugim jezikom i pismom (u ovom slučaju crkvenohrvatskim jezikom i glagoljicom). Kulturološki i povijesni značaj ovog lokaliteta neprocjenjiv je, pozicionira nas visoko na ljestvici najpismenijih naroda Svijeta. Njegovo opetovano negiranje i skrivanje od očiju javnosti - te sada i planiranim projektom njegovo direktno fizičko ugrožavanje - čini hrvatskoj kulturi i historiografiji nepovratnu štetu.“.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 11. studenog 2022.

(* 1) Za spoznaje o bogatoj kulturno-povijesnoj baštini Kosinjske doline preporučujem uvid  u napise i priloge koje je stručnjak za poslovnu sigurnost, informatičar i povjesničar mr. sc. Ivan Mance (1975.) iz Zagreba objavio na mrežnim stranicama Kosinj konzalting (https://kosinj-konzalting.hr/), u rubrikama Kosinjske crtice i Kultura i povijest Kosinja.

(* 2) Anđela Horvat taj datum upisala je u putni dnevnik na dan kada je obišla obližnju crkvu Sveti Petar smještenu na humu između Otoka i Donjeg Kosinja, na položaju poznatom u narodu pod imenom Kloštar. Za taj položaj smatra se da se tu nalazio pavlinski samostan Sveta Marija, koji se spominje od 1464. i o kojem je skrbio Martin Frankopan.

Spomenuti datum obilaska toga položaja povjesničarka umjetnosti i konzervatorica ističe u napisu ”O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like”, objavljenom u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva” (”Arheološka problematika Like - Znanstveni skup Otočac, 22-24. IX 1974.”), svezak 1 iz 1975. Uz u popisu sakralne baštine istaknut osvrt  ”23. Kloštar, ...” navodi sljedeću popratnu bilješku ”30 A. Horvat, putne bilješke 21. IV 1961.”.

(* 3) Riječ je o jednobrodnoj građevini ograđenoj cinkturom s poligonalnom apsidom te zvonikom ispred pročelja. Crkva u Studencima, sukladno povijesnim izvorima, izgrađena je 1774. godine te posjeduje odlike vojnokrajiške arhitekture.

(* 4) Cinktura je zidana obrambena ograda oko groblja ili prostora na kojem se nalazi crkva.

Položaj pravoslavne crkve Sveti Nikola u Kosinjskoj dolini (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Položaj pravoslavne crkve Sveti Nikola u Kosinjskoj dolini (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Mogući stećak u ”dvorištu” crkve Sveti Nikola smješten je uz jugozapadni zid crkvene cinkture (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Mogući stećak u ”dvorištu” crkve Sveti Nikola smješten je uz jugozapadni zid crkvene cinkture (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Pogled na crkvu Sveti Nikola s jugoistoka (Foto: Goran Majetić)

Pogled na crkvu Sveti Nikola s jugoistoka (Foto: Goran Majetić)

Premda je crkva Sveti Nikola zaštićeno kulturno dobro, u vrlo lošem je građevinskom stanju (Foto: Goran Majetić)

Premda je crkva Sveti Nikola zaštićeno kulturno dobro, u vrlo lošem je građevinskom stanju (Foto: Goran Majetić)

Tri pravokutne nadgrobne ploče s isklesanim  križem i rubnim okvirom koje vjerojatno potječu iz 18. ili 19. stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Tri pravokutne nadgrobne ploče s isklesanim križem i rubnim okvirom koje vjerojatno potječu iz 18. ili 19. stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Pretpostavljeni stećak - ploča osovljen je na bok; dugačak je oko 140 i debeo oko 30 centimetara, a širinu mu je nemoguće ustvrditi jer je ukopan u zemlju (Foto: Goran Majetić)

Pretpostavljeni stećak - ploča osovljen je na bok; dugačak je oko 140 i debeo oko 30 centimetara, a širinu mu je nemoguće ustvrditi jer je ukopan u zemlju (Foto: Goran Majetić)

Neistraženi i nezaštićeni arheološki lokaliteti Kosinja koji nestaju pod jezerom Kosinj2 (Izvor: Ivan Mance “Kosinjski arheološki lokaliteti i zakonske obveze HEP-a“, Kosinj konzalting (kosinj-konzalting.hr), 2021.)

Neistraženi i nezaštićeni arheološki lokaliteti Kosinja koji nestaju pod jezerom Kosinj2 (Izvor: Ivan Mance “Kosinjski arheološki lokaliteti i zakonske obveze HEP-a“, Kosinj konzalting (kosinj-konzalting.hr), 2021.)

Tematski povezane objave