Veliki prapovijesni humak u Točku Veljunskom

Točak Veljunski je naziv za područje, i skup zaselaka, koje se nalazi oko 25 kilometara južno od Karlovca, između desne obale Korane i Plitvičke ceste (magistralna cesta D1), uokolo kote Knežević brdo. U nekim izvorima navodi se za naziv kraja (naselja) samo ime Točak, što međutim može dovesti do zabune. Naime, postoji i Točak s lijeve obale Korane, samo nekoliko kilometara zapadnije, po prilici na pola puta između rijeka Mrežnice i Korane. To je, za razliku od Veljunskog, Točak Perjasički. Naziv Točak gotovo sigurno potječe od spomenutog jakog izvora, iz kojeg se voda toči (teče, istječe).

Humak, visok čak oko 6 metara i dug oko 40 metara, doima se kao da štiti malu četvrtastu zaravan podno njega, na kojoj je vjerojatno bilo naselje - gradina. No, je li riječ uistinu o velikom zemljanom bedemu ili pak o tumulu - grobnici, bez istraživanja je nemoguće odgonetnuti. I dok čeka znanstvene odgovore, tajnoviti humak plijeni čarobnim položajem iznad doline Korane, na mjestu koje odiše spokojem i spomenom na davninu.

Humak u Točku Veljunskom obišao sam prvi puta u rano proljeće 2008. godine pod vodstvom inženjera vibradijagnostike Juraja Štefančića (1952-2013.), strastvenog tragatelja za tajnama (pra)povijesti karlovačke okolice te suradnika Gradskog muzeja Karlovac i Konzervatorkog odjela Karlovac. Iste godine kraća zapažanja, uz nekoliko fotografija, o toj drevnoj ljudskoj građevini, koja tek izgledom naliči na prirodni brežuljak, objavio sam u internetskom magazinu Kameleon. Drevni humak narednih godina pohodio sam još nekoliko puta, uvijek iznova zadivljen njegovim položajem, veličinom i tajanstvenom snagom (* 1).

Ništa novoga do danas nije se zbilo po pitanju pokušaja istraživanja humka, koji i dalje postojano bdije nad dolinom Korane, zaogrnut zelenilom i velom tajanstvenosti. Mjesto na kojem se humak nalazi, daleko od bilo kakvoga puta, kuće ili nekog drugog doticaja suvremenog društva, odiše mirom i tišinom, koju zvučno obogaćuje tek šum šuštećeg lišća i klokot vrela u podnožju visoke riječne obale.

Veliki humak u Točku Veljunskom, po mišljenju arheologa nedvojbeno je ljudska rukotvorina. Smješten je na visokoj i strmoj desnoj obali Korane, stotinjak metara sjeverno od snažnog izvora Vrelina. Već i sam naziv upućuje na jako, izdašno vrelo. Iz Vreline voda otiče u potok koji nakon samo stotinjak metara toka utiče u Koranu. Mjesto na kojem je humak podignut visoko je iznad rijeke, plovne za čamce, i izvora pitke vode, na rubu valovite kr(a)ške visoravni, na maloj četvrtastoj zaravni s juga, zapada i sjevera okruženoj strmim obalnim padinama Korane i potoka Vrelina.

Žitelji toga kraja nekoć davno ocijenili su to mjesto izuzetno prikladnim za obitavanje, ali i uspješnu obranu. Na maloj zaravni povrh visoke i strme obale vjerojatno su imali naselje, oko kojeg su do obale možda podignuli obrambeni zid od drvenih trupaca (kolaca) učvršćen u podnožju zemljom i(li) kamenjem, a s istočne strane su (uz takvu ogradu ili umjesto nje) s vremenom sagradili, točnije nasipali, veliki zemljani humak.

Humak gotovo posve zatvara prilaz s istoka, s blage visoravni, drevnom naselju - gradini podno njega. Je li izduženi zemljani humak, koji dosiže visinu od oko 6 metara, imao isključivu ulogu obrambenog bedema ili su mu njegovi graditelji namijenili i neku drugu svrhu? Je li gradina (s humkom), osim svojih i možda okolnih žitelja, štitila i prijelaz preko rijeke Korane? Je li humak bio i grobište, u koje su pokapani mrtvi, koji su potom - na ulazu u gradinu s lako pristupačne strane - imali ulogu zaštitnika živih? Na ta se pitanje ne može pouzdano odgovoriti, jer arheološka istraživanja na ovom humku i gradini u podnožju nisu provedena.

Vrh humka nalazi se na oko 226, a korito Korane podno njega na 136 metara nadmorske visine. Humak je, dakle, oko 90 metara izdignut iznad riječne doline te se s njega pruža lijep vidik na tok Korane, ali i brežuljkastu šumovitu visoravan na suprotnoj, lijevoj obali rijeke. Mala zaravan, blago nakošena prema Korani, na kojoj je bilo pretpostavljeno gradinsko naselje, u prosjeku je niža u odnosu na vrh humka oko 10 metara te se izdiže oko 80 metara iznad riječne doline i izvora Vrelina.

Dolina Korane, koja na tom dijelu toka sa zapadne strane nema strme obalne padine već joj obala prelazi u razmjerno široko obradivo polje, odlično se može nadgledati s humka. No, isto tako i ploveći Koranom, kako nizvodno tako i uzvodno, u što sam se uvjerio vozeći se kanuom između Blagaja i Šćulca, ili pak šečući livadama uz obje njezine obale, iz daleka upada u oči pomalo čudno zaobljeni brežuljak - humak.

O "susretu" s humkom u Točku Veljunskom iz čamca prvi je pisao Juraj Štefančić. U časopisu "Glasnik", koji je izdavalo Društvo za ekologiju i vodne aktivnosti "Sedra" iz Barilovića (osnovano 1996.) pod njegovim uredništvom, Juraj Štefančić je u broju 2 od 1997. godine, u napisu ""Sedra" pronašla pretpovijesne tumule", istaknuo:

"Ploveći godinama rijekom Koranom zapinje nam uvijek za oko neobična humka na brdu iznad desne obale rijeke, nešto ispod Veljuna, u području Točak. Odmah je uočljivo da nije nastala prirodnim, već umjetnim putem - ljudskim radom.

I zaista, kad se čovjek popne na njezin vrh, jasno uočava tragove ljudskog djelovanja. Naime, davni su stanovnici ovog kraja nanošenjem zemlje napravili humku visine oko 10 metara! (* 2)

Ova je humka, inače stručno zvana tumul, je nastala još u davnim vremenima kada su na ovim prostorima živjela ilirska plemena. Arheolozima je ovaj tumul poznat već dugo vremena, ali novaca za detaljna iskopavanja nije bilo nikada.".

Istraživanja humka u Točku Veljunskom nisu provedena ni do danas, pa većina toga i ovdje navedenog, o mogućim graditeljima te vremenu i svrsi gradnje spada u pretpostavke, temeljene uglavnom na poredbi sa sličnim i više ili manje istraženim mjestima.

Arheolog Gradskog muzeja Karlovac Lazo Čučković napomenuo je da prapovijesno nalazište u Točku Veljunskom po svojem položaju na uzvišenju iznad rijeke i očuvanom izgledu posebice odgovara nalazištu na brdu Turska kosa (istražuje se od 1981.) iznad rijeke Gline nedaleko Velike Vranovine kraj Topuskog. Tamo je, na položaju Pogledalo, ustanovljeno prapovijesno naselje utvrđeno kamenim suhozidom, palisadama i zemljanim bedemom u obliku velikog tumula na lako pristupačnom dijelu.

U knjižici (katalogu) "Arheološka karta Zajednice općina Karlovac", objavljenoj 1984. godine u izdanju Gradskog muzeja Karlovac, Lazo Čučković istaknuo je da se na brdu Umak (mjesni oblik izgovora naziva Humak) u Točku Veljunskom nalazi "utvrđeno naselje s pristupačne strane zaštićeno zemljanim bedemom u obliku velikog tumula". Navodi i da tumul - velika grobna humka u obliku brežuljka potječe vjerojatno iz prvog tisućljeća prije naše ere. Na humku je, naime, pronađeno dosta ulomaka keramike koja potječe iz starijeg željeznog doba (u sjevernoj Hrvatskoj je zastupljeno od oko 750. do oko 300. godine prije Krista) i to, kako se nagađa, od plemena Kolapijana.

Arheologinja i etnologinja Vesna Krnić - Nikolić iz Zagreba, uz koju sam nalazište u Točku Veljunskom obišao 15. lipnja 2008. godine, opreznija je u iznošenju mišljenja o svrsi humka. Na mrežnim stranicama Asocijacije za istraživanje prapovijesti - API, u napisu "U potrazi za tumulom", popraćenom fotografijama, u kojem govori o dojmovima s izleta do nalazlišta u Točku Veljunskom, Vesna Krnić - Nikolić između ostaloga ističe (* 3):

"Od podnožja do vrha, visok je oko 6 metara, no nije potpuno kružnog tlocrta, nego elipsoidnog, tako da je dugačak otprilike 40-tak metara. Zbog toga i nismo potpuno sigurni da li je to što smo posjetili tumul, ili prethistorijska mogila. Sa tri je strane okružen potpuno ravnom livadom, a sa četvrte strane mu se stranica blago spušta do terase koja se nalazi u njegovom podnožju, ali se onda strmo spušta sve do rijeke Korane.

Tako kratkim izletom, zasigurno ne možemo reći da li je ova zemljana građevina prethistorijskog, ilirskog ili još kasnijeg podrijetla. Jedino u što jesmo sigurni je da je brežuljak pravilan, građen ljudskom rukom, da postoji obrađeno kamenje koje čini prsten oko podnožja brežuljka ...".

Vesna Krnić - Nikolić, dakle, dvoji je li u slučaju humka u Točku Veljunskom riječ o tumulu (manji humak zemlje ili nasuto kamenje ispod kojega se nalazi jedan ili više grobova) ili mogili (veći humak zemlje, ili manje "brdo" načinjeno od zemlje ili kamena). Istodobno, a na temelju nekolicine ovećeg kamenja pravilno isklesanih strana koje se nalazi u podnožju humka, sklona je vjerovati da tumul (mogilu) okružuje "kameni prsten". Takav "arhitektonski" detalj na tumulima nije rijetkost, a je li zastupljen i u Točku Veljunskom mogu pokazati jedino istraživanja.

Humak u Točku Veljunskom jedan je od najvećih tumula (mogila) pronađenih na karlovačkom području. Svojom visinom i dužinom duže osi ide uz bok najvećeg poznatog pretpovijesnog humka u okolici Karlovca, koji se uzdiže kod zaselka Krč Bosiljevski u Hrsini nedaleko Bosiljeva. A taj je humak, da mu slikovito predočimo veličinu, viši od jednokatne kuće, a dug kao polovica nogometnog igrališta.

Domorodačkim jezikom zvan Umak iz Točka Veljunskog, iako tek nešto manji, ima značajnu prednost ispred humka u Krču Bosiljevskom. Naime, za razliku od humka u Krču, gotovo je posve sačuvan. Visoravan oko Točka Veljunskog već dugo se ne obrađuje u poljodjelske svrhe, već služi isključivo za ispašu manjeg broja stoke. To je, međutim, sretna okolnost za humak, čije padine nisu zasječene i izobličene oranjem, kao u slučaju tumula u Krču.

Veličina i položaj humka u Točku Veljunskom daju naslutiti da je iza njegove gradnje stajala razmjerno brojna i gospodarski jaka prapovijesna naseobina. U prilog ovoj pretpostavci ide i nalaz iz rimskog doba na obližnjem Knežević brdu, tek nekoliko stotina metara od humka - tumula udaljenom onižem brežuljku. Tu je pronađena antička stela s urezanim prikazom malog hrama i kružnim natpisnim poljem (* 4). Tijekom njezinog prebacivanja u Gradski muzej Karlovac 1997. godine u selu su otkriveni i rimska urna (i ona je tada prevezena u Muzej) te poklopac rimskog sarkofaga (prevezen je tada u krug vojnog poligona "Korana" u Dugom Dolu kraj Krnjaka). Također se na njivama još mogu pronaći ulomci keramičkog posuđa i opeka. Sve to daje naslutiti da je na tome mjestu ili u njegovoj blizini, uz onodobnu važnu cestu, bilo rimsko naselje.

Rimska vlast je u našim krajevima u pravilu zadržavala postojeće značenje pojedinih naseobina i prometnica koje su ih povezivale, posebice onih na mjestima važnim za sigurnost trgovine (cestom, ali u slučaju Točka i rijekom) i protoka rimske vojske. Za pretpostaviti je da su i u slučaju naselja - gradine u Točku Veljunskom postupili isto. No, za vjerodostojni zaključak nedostaju dodatni dokazi, a njih zacijelo neće biti sve dok se ne provedu sustavna arheološka istraživanja čitavog područja oko Knežević brda i susjednog položaja Umka.