Furjan - Izvorno frankopanski

Drežničku županiju dobio je od kralja Žigmunda u posjed knez Ivan V. Krčki kao nagradu za oslobođenje hrvatsko-ugarske kraljice Elizabete iz zarobljeništva u Novigradu kod Zadra.

Prvi od Tržačke grane knezova Frankopana bio je Bartol IX., unuk već spomenutog kneza Ivana V., a sin kneza Nikole IV. Krčkog prvog od prezimena Frankopan. Naime, godine 1449., dakle 17 godina nakon smrti kneza Nikole IV. i njegovog najstarijeg sina Ivana VI., koji je prema porodičnom običajnom pravu imao status starješine, osmero braće su podijelila frankopansku knežiju. U toj podjeli knezu Bartolu IX. dopali su pored Tržca još i Bihać, Brinje, Jelovik i neki manji posjedi.

Knez Bartol bio je oženjen za njemačku groficu Elizabetu von Wallsee i s njom je imao petero djece: sinove Ivana VIII. i Nikolu VI. te kćeri Barbaru, Jelenu i Doroteju. Prema sačuvanim spisima knez Bartol IX. sahranjen je u crkvi sv. Marije u Brinju, “tik do žrtvenika“.

Frankopani nisu stolovali u Furjanu. Utvrda je bila pretežito vojne namjene te su u njoj prikupljana davanja u naturi, a u slučaju ugroze u njoj su lokalni kmetovi nalazili zaklon. O tome kad je i kako Furjan podignut nisam našao povijesnih tragova, no izvjesno je da je imao svoju ulogu kao dio obrambenog sustava od Bihaća do Slunja, te do Cetina koji je pripao knezu Juraju Frankopanu, sinu kneza Ivana VI., dakle sinovcu Bartolovom.

Utvda Fujran podignuta je na glavici iznad vrela Jezerce. Približno je eliptičnog oblika (u stvari sedam približno pravih zidova i jedna velika kula na krajnjem istočnom dijelu) dužine oko 40, širine ne više od 30 metara, koliko se okom može procijeniti. Ulaz u utvrdu bio je sa zapadne strane, gdje se još uvijek može prepoznati otvor za ulazna vrata širine ne više od jednog metra.

Na istočnoj strani zidova, lijevo od visoke kule, još uvijek stoje puškarnice. Vjerojatno su bile i na desnoj strani, no tamo je zid srušen, pa možemo samo nagađati. U svakom slučaju, istočna strana je bila ta koja je trebala izdržati vojni udar. Braniteljima u prilog išla je i konfiguracija terena. Naime, ispred kule u smjeru istoka, prilaz je značajno sužen što je napadačima, koji dolaze s istočne uzvisine, uskraćivalo mogućnost “širokog“ napada. Stoga, iako je utvrda na nižoj razini, bila je teško osvojiva ako napadač nije koristio topove.

Nema podataka da je utvrda pala u turske ruke u vrijeme dok su njome vladali Frankopani, no ostala je predaja da je utvrda nazvana Sokolac u čast Mehmed paši Sokoloviću, te da ju je neko vrijeme držala turska vojska, krajem 17. i početkom 18. stoljeća, kada je vraćena junaštvom prokulaba Mile Matanića i stavljena pod krajišku upravu.

Nažalost, utvrda Furjan nije uređena, a nisu primjetni ni napori da bude. Unutrašnjost je zarasla u šikaru, pa je i u doba bez vegetacije teško uočiti ostatke zidova. U veliku kulu nije moguće ući bez ljestava koje mogu doseći razinu drugog kata, i to je možda jedino dobro. Još bi netko mogao unutra i stradati.

Ako dolazite iz smjera Karlovca nakon mosta na Korani u Slunju skrenite lijevo - vidjet ćete putokaz za Furjan. Zavojitom cestom proći ćete pored Napoleonovog magazina i kaštela Slunj koji se intenzivno obnavlja, što je za svaku pohvalu, a potom se samo držite glavne ceste dok ne dođete u Donji Furjan.

Slijedite putokaz za Gornji Furjan i držite se samo glavne ceste, kao da ćete ići na D-1. Nakon što izađete iz sela, skrenite lijevo na šumski put i vozite se nekih 800 metara. Iako ćete tijekom vožnje vidjeti veliku kulu utvrde s lijeve strane, nastavite voziti sve do proširenja s lijeva gdje možete ostaviti aute. Od tog mjesta bit ćete od utvrde udaljeni oko 350 metara, a imate sasvim dobru stazu koja vodi do pravo na utvrdu.

Uzmite si vremena, ponesite sendviče, nešto za popiti i napravite nekoliko dobrih fotografija. Baš poput ovih u maloj galeriji priloženoj napisu.