Česi mijenjaju stav oko nastanka glagoljice

Podsjetimo se da je namećući moravsko porijeklo glagoljici Josef Šafárik čuvene Praške listiće (češ. Pražské Zlomky, lat. Fragmenta Pragensia) pripisao sv. Vjenceslavu i datirao ih, odokativno naravno, u početak X. stoljeća smatrajući ih najstarijim glagoljskim spomenicima. Na taj njegov stav nadogradili su se i neki Hrvati poput dr. Franje Račkog razvijajući osnove onoga što se danas zovemo ćirilometodskom teorijom nastanka glagoljice.

No, češki slavisti su preispitali Šafárikovo mišljenje, što se u hrvatskih slavista još uvijek nije dogodilo, te "pomladili" Praške listiće za oko stoljeće i pol u drugi dio XI. stoljeća, preciznije u razdoblje od 1032.-1097. kada je djelovao Sazavski samostan, sjedište češke pismenosti toga doba (otprilike u doba nastanka Baščanske ploče).

Slično se dogodilo i s čuvenim Kijevskim listićima kojima je prvotno datiranje s kraja X. stoljeća pomaknuto također u XI. pa čak i XII. stoljeće. Da ne bude neke zabune Kijevski listići NISU NASTALI u Kijevu, dakle Ukrajini, već ih je u Kijev donio arhimandrit Antonin Kapustin s drugog kraja svijeta - iz samostana sv. Katarine na Sinaju). Usput, naš poznati slavisti prof. dr. Josip Hamm držao je da su Kijevski listići falsifikat.

U međuvremenu, dakle od sredine XIX. stoljeća na ovamo u Hrvatskoj su otkriveni glagoljski napisi u kamenu i to neliturgijske naravi datirani u X. stoljeće čime prema istom tom "ćirilometodskom kriteriju" Moravska izgubila status koljevke glagoljice. Ovdje moram po tko-zna-koji-put istaknuti da su datiranja glagoljskih spomenika u hrvatskoj paleologiji službeno ograničena na kraj IX. stoljeća jer hrvatski slavisti još uvijek dogmatski tvrde da je Ćiril autor glagoljice.

No, vratimo se Česima. Nedavno sam pročitao članak (* 1) o istraživanju češkog pedagoga, filologa i povjesničara Ivana Müllera koji već u uvodniku govori:

"I kršćanske proroke Ćirila i Metoda slavimo na državni praznik, ali prenosimo neistine o njihovim zaslugama. Ćiril nije autor glagoljice, slavenska je pisana kultura puno starija. Ovo "heretičko" otkriće (nastanak glagoljice - moja opaska) dogodilo se puno godina prije nego što je je dvojac misinonara djelovao u Moravskoj."

Müller koji istražuje glagoljicu od 1965. godine tvrdi da je već u IV. stoljeću u Akvileji djelovala kršćanska zajednica koja se služila glagoljicom. Nažalost, njegovo istraživanje predstavljeno u Nitri na konferenciji slavista 1995. godine još uvijek nisam pronašao. Ako ga netko nađe - bit ću mu zahvalan.

I za kraj ovog posta jedna prava češka poslastica iz 2021. godine (* 2) koja potpuno poništava tvrdnju ionako nevjerodostojnog traktata "O pismenima" Črnorisca Hrabra i sve što je o porijeklu glagoljice nadrobio Šafárik.

Radi se o pronalasku kosti goveda tur iz oko 600. godine poslije Krista - ili ako hoćete oko 250 godina PRIJE vremena Svete Braće - na kojemu su urezane germanske rune na arheološkom lokalitetu Lány u Břeclavi koji je međunarodni istraživački tim nedvojbeno pripisao Slavenima, što ih je dovelo do zaključaka da su se i Slaveni u Moravskoj koristili tim runama, da je postojao izravan kontakt germanskih plemena Lagobarda i Slavena.

Za analizu kosti znanstvenici su koristili najnovije genetske i radiokarbonske metode, a starost natpisa potvrđena je i traseološkom metodom te skenirajućom elektronskom mikroskopijom. "Ove osjetljive analize pokazuju da kost dolazi od domaćeg turusa koji je živio oko 600. godine nove ere", rekla je Zuzana Hofman, članica tima sa Sveučilišta u Freiburgu u Švicarskoj koja se specijalizirala za analizu arhaične DNK.

Tim je otkrićem materijalnim dokazom pobijena tvrdnja iz traktata Črnorisca Hrabra o postojanju slavenskog pisma i književne kulture, odnosno isključuje autora traktata "O pismenima" kao potpuno nevjerodostojnog svjedoka svog vremena, a time i hagiografske i pseudopovijesne osnove na kojima je Šafárik izgradio svoju priču o porijeklu glagoljice.

Tomislav Beronić, slobodni istraživač, 29. siječnja 2024.