Je li ”Tursko groblje” u Kozjanu ”nekropola sa stećcima”?

Kozjanska dolina je zbog smještaja među najvišim uzvišenjima Ličkoga sredogorja čarobna, ali osamljena, gorska ”oaza”. Sa sjevera je zatvaraju vrhovi Šijanove kose (1115 m.n.v.). S južne strane doline uzvišenja su još  viša. Ističe se Golo trlo (1267 m.n.v.). Sjeverne litice tih vrhova okrenute dolini strmije su od padina gora koje dolinu opasuju sa sjevera. Kozjanska dolina ”leži” na prosječnoj nadmorskoj visini od 875 metara nadmorske visine. Proteže se približno u dužini od oko 5 kilometara, u smjeru jugoistok - sjeverozapad. Na istoku se na nju nastavlja Kozjanska draga, koja se postepeno spušta do naselja Bunić, smještenom na sjevernom rubu Krbavskoga polja. Zapadno od Kozjanske doline smjestila su se, pak dva manja kr(a)ška polja, Veliki i Mali Čanak sa zaselcima istoimenog naselja.

Preko Kozjanske doline prolazi županijska cesta (Ž-5156) koja povezuje Bunić i Čanak, dugačka 14 kilometara. Središnjih 9 kilometara te prometnice, na dijelu kojim prolazi kroz Kozjan, još uvijek je makadam, i to na dijelovima u dosta lošem stanju. Kroz Kozjansku dolinu i u prošlosti je vodio najkraći put iz Gacke doline na sjeverozapadu, preko naselja Ramljani i Čanak, ka Buniću i Krbavskoj dolini na jugoistoku. Povijesno gledano, Kozjan je u upravnom smislu u srednjem vijeku bio dijelom Krbavske županije. Danas je u sastavu općine Plitvička jezera, sa sjedištem u Korenici, no već istaknuti nedostatak asfatne ceste kroz Kozjansku dolinu itekako otežava i usporava putovanje do Krbavskog, a time i do Koreničkog polja. U zaselcima naselja Kozjan, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, više nema niti jednog stalnog stanovnika.

Kulturno-povijesna baština Kozjanske doline (polja) izuzetno slabo je poznata i posve je neistražena. Samo nekolicina spoznaja utemeljena je na oskudnim nalazima i rijetkim povijesnim izvorima, dok je ostatak priče o spomeničkom nasljeđu Kozjana zasnovan tek na pretpostavkama. U dostupnim mi povjesnim vrelima nisam naišao na potvrdu da je makar jedan povjesničar, arheolog ili konzervator obišao Kozjan, a kamoli bilo što istraživao u dolini. Možda je tek u najnovije doba, kada je dolina postala dostupna motornim vozilima, netko od navedenih stručnjaka ipak nakratko proputovao kroz Kozjan, no o takvoj posjeti i opet nema spomena u objavljenim znanstvenim i stručnim napisima. Iznimku, koja možda naznačuje da je netko ipak u novije doba bio u istraživačkoj posjeti Kozjanskoj dolini, predstavlja tek bilješka iz popisa arheološke baštine pri Prostornom planu uređenja općine Plitvička jezera, na koju ću se posebno osvrnuti kasnije.

Naselje pod imenom Kozyan (Kozjan) prvi puta navodi se u jednom spisu iz 1466. godine. No, utvrđeni grad na tome području spominje se prvi puta izričito tek u rukopisu iz 1695. godine, kojega je po obilasku Like te godine, po ovlasti biskupa senjskog i modruškog Sebastiana Glavinića, na latinskom jeziku napisao najvjerojatnije svećenik Marin iz Senja. Hrvatski prijevod toga rukopisa, "Kratak i sadržajan opis dviju županija Hrvatskog kraljevstva Like i Krbave 1695. godine", 1991. godine priredio je crkveni povjesničar Mile Bogović. U rukopisu je o Kozjanu zabilježeno doslovce samo to da se tu nalazila jedna od brojnih utvrda u Lici (* 1). Čini se da Kozjansku dolinu, pri dva obilaska Like spomenute godine, kada je bila dostupna samo konjima, kolima sa zapregom ili pješice, nije posjetio niti navedeni pisac rukopisa.

Srednjovjekovni utvrđeni grad Kozjan naznačen je na zemljovidu  Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine. Na njemačkom jeziku   istaknut je toponim ”altes schloss”, što u prijevodu znači upravo ”stari grad (dvorac)”. Prema oznaci iscrtanoj crvenom bojom, položaj staroga grada Kozjan bio je u zapadnom, najširem dijelu doline, na brijegu južno od današnjeg zaselka Svilari. Na istome zemljovidu nema oznake za crkvu ili crkvenu ruševinu na području Kozjanske doline, što ne mora značiti da tu nije bilo crkve bar do turskog osvajanja Like 1527. godine.

Istočno od položaja utvrđenog grada, tik do uzdužnog makadamskog puta kroz dolinu, na spomenutom zemljovidu naznačen je križ. Ta oznaka vjerojatno se odnosi na položaj groblja na kojem su se u to doba pokapali stanovnici doline. Oznaka križa, čini se, odgovara položaju groblja koje je zabilježeno i na suvremenom zemljovidu, južno od ceste koja vodi kroz dolinu, na oko pola puta podno zaselaka Kneževići i Rakići (* 2). Na području Kozjanske doline, međutim, tik južno od iste ceste, ali oko 700 metara sjeverozapadnije prisutni su tragovi još jednoga, odavno napuštenog groblja. Njega, pak, nema naznačenog na suvremenom zemljovidu, kao niti još dva mjesna groblja od kojih je jedno oko 600 metara jugozapadno uz rub doline, a drugo oko 400 metara sjeverozapadno na gorskoj zaravni zaselka Hinići.

Sva četiri groblja označena su, međutim, na suvremenom Prostornom planu uređenja općine Plitvička jezera, koji je 2020. godine izrađen u Javnoj ustanovi (J.U.) Zavod za prostorno uređenje Ličko-senjske županije u Gospiću. Na pripadajućem zemljovidu navedenog Prostornog plana, koji se odnosi na područje naselja Kozjan, znak za pojedinačni arheološki lokalitet ucrtan je upravo na mjestu zapadnog groblja uz dolinsku cestu, koje se već dugo ne koristi za sahranu pokojnika.

U pisanom dijelu Prostornog plana uređenja općine Plitvička jezera, u popisu arheoloških lokaliteta navedena su i dva koja se nalaze na području naselja Kozjan. Prva bilješka ”AF3 Kozjan Burg "Kozjan", utvrda; srednji vijek E PPZ 3”, navedena u popisu fortifikacijske arhitekture, odnosi se na srednjovjekovno utvrđenje i nije predstavljena ucrtanom oznakom na spomenutom pripadajućem zemljovidu (da li iz razloga što izrađivači Prostornog plana nisu znali za položaj ruševine?). Druga bilješka ”AL8 Kozjan “Tursko groblje” nekropola sa stećcima; srednji vijek E PPZ 2”, popraćena je, kao što sam već naglasio, znakom uz položaj središnjeg groblja u dolini. Zanimljivo je da je upravo ta bilješka jedina uputnica da se na području Kozjana nalazila srednjovjekovna ”nekropola sa stećcima”.

Navedena bilješka navodi, naravno, na pomisao da je netko od izrađivača ili suradnika Zavoda za prostorno uređenje Ličko-senjske županije znao za postojanje groblja sa stećcima u Kozjanu, na osnovu povijesnog izvora ili neposrednog uvida, a možda i na temelju oba istraživačka pristupa. U dostupnim vrelima o istraživanjima stećaka u Lici, unatoč opsežnom pretraživanju, nisam naišao na trag koji bi upućivao na znanje o postojanju groblja sa stećcima u Kozjanu. Sklon sam vjerovati da je suvremena zabilješka o nekropoli s tim spomenicima u Kozjanskoj dolini ipak nastala kao plod nečijeg obilaska predmetnog groblja. To me ponukalo da tijekom druge posjete Kozjanskoj dolini (prvi puta, 26. ožujka 2022., u nedostatku vremena za obilazak samo sam se provezao dolinom iz smjera Bunića ka Čanku), 15. travnja 2022. godine potražim groblje označeno na Prostornom planu uređenja općine Plitvička jezera koje bi, s obzirom na pripadajuću oznaku arheološkog nalazišta, odgovoralo nazivu “Tursko groblje”.

U Kozjansku dolinu toga puta uputio sam se nakon istraživačkog obilaska dvaju srednjovjekovnih crkvina, u Malom i Velikom Čanku. Pošto se dan bližio kraju, imao sam taman još vremena za obilazak groblja jugoistočno od zaselka Hinići, smještenog tek 50-ak metara južno od makadamske ceste Čanak - Bunić, a koje bi prema oznaci na već isticanom Prostornom planu možda odgovaraju položaju ”Turskoga groblja”. Riječ je zemljištu kvadratnog tlocrta, blago izdignutom od ostatka livade, na kojem danas na strani bližoj cesti raste nekolicina stabala. Groblje je većinom prohodno te sam ga u cijelosti obišao te ugledao tek jednu kamenu ploču do gornjeg ruba ulegnutu u zemlju. Na ploči sam uočio isklesan reljef, koji kao da prikazuje mač koji probada srce, te natpis koji nisam znao iščitati. Uz rub ploče nazire se isklesan plitki okvir.

Kamena nadgrobnica pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, prateći pravac pružanja doline i uzdužne ceste, te je ujedno usporedna s dvama stranicama groblja koje su položene u istome smjeru. S obzirom na usmjerenost reljefnog prikaza i natpisa na ploči, pokojnik je pod njom pokopan s glavom na sjeverozapadnoj strani. Približna dužina ploče je 190, a širina 60 centimetara. Te mjere su tek okvirne jer je ploču uzduž rubova obrasla trava. Debljinu nadgrobnice nije mi bilo moguće izmjeriti jer je ploča, kao što sam naglasio, posve ulegla u tlo. Prema okvirno izmjerenoj veličini ploče, nadgrobnica bi mogla biti srednjovjekovni stećak, ali s obzirom na ostala spomenuta obilježja nije me se dojmila kao primjerak takve vrste nadgrobnog spomenika. Prije bih rekao da spomenik potječe iz kasnijih razdoblja, možda upravo u skladu s narodnim nazivom ”Tursko groblje” iz doba turske uprave u Lici (16. ili 17. stoljeće), ili čak iz vremena nakon oslobođenja kraja od turske vlasti (18. stoljeće ili kasnije).

Kamena ploča s fino isklesanom plohom, s rubnim okvirom te rasporedom uklesanog natpisa podsjeća, naime, uvelike na novovjeke nadgrobnice koje se mogu vidjeti na nekadašnjim, ali i suvremenim, ličkim grobljima. Iščitavanjem natpisa možda bi se mogla ustvrditi točna starost ploče, a svakako ukoliko je isklesana godina smrti pokojnika. Znamen vidljiv na prikazanom reljefu također bi mogao pružiti naznaku vremenskog okvira iz kojega potječe ovaj kameni spomenik. No, pri tome valja biti oprezan, jer se pojedino znamenje sa stećaka ”presnimavalo” na nadgrobnice izrađivane stoljećima kasnije, za što također ima primjera s ličkih grobalja. U napisima sam spomenuo takve slučajeve s grobalja u Suvaji nedaleko Srba, kao i u Studencima blizu Kosinja, koje je zabilježila još istraživačica stećaka u Lici, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat (1911-1985.).

Na groblju u Kozjanu koje sam obišao možda se u zemlji pod bujnim travama sakriva još kamenih ploča, i to kako novovjekih tako i srednjovjekovnih. Njihovo otkopavanje i pregled gornjih stranica bez sumnje bi pomogao razriješiti dvojbu radi li se ili ne o nadgrobnicama - stećcima, ili su sve ploče isključivo mlađeg podrijetla. Osim toga, lako je moguće da se srednjovjekovno groblje sa stećcima u Kozjanu nalazi na posve drugome mjestu. U blizini groblja koje sam obišao nisam, naime, vidio ikakav trag koji bi upućivao da se tu nalazila crkva. S druge strane, srednjovjekovne nekropole u pravilu su bile smještene upravo uz, a često i uokolo, crkve. No, ako je postojala srednjovjekovna crkva u Kozjanu, gdje se nalazila?

Kao što sam već ranije istaknuo, na zemljovidu  Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine nema na tome području ucrtanog sakralnog zdanja. Ukoliko pretpostavimo postojanje srednjovjekovne crkve, s pravom se možemo pitati zašto nije naznačena na tome zemljovidu. Je li tada već odavno bila neznatna ruševina na koju izrađivačima zemljovida nitko nije skrenuo pozornost? Ili su je jednostavno greškom izostavili? Da je svećenik Marin Senjanin 1695. godine posjetio Kozjan, zar ne bi u rukopisnom izvještaju o kojem je već bilo riječi u ovome napisu, spomenuo i tamošnju crkvu? Upitno je i je li školski nadzornik Franz Julius Fras (1794-1868.; Franjo Julije Fras), pisac knjige ”Vollständige Topographie der Karlstädter Militärgrenze”, objavljene 1835. godine, posjetio Kozjan. U tome djelu o Kozjanu je zapisao tek kratko: ”Kozjan, u uskoj dugačkoj dolini, selo sa 14 kuća i 261 stanovnikom grkonesjedinjene vjere, s ruševinama jedne kule.”. Srednjovjekovno utvrđenje u Kozjanu, dakle, i on spominje, no ne i crkvu.

Niti kasniji pisci i zemljovidi ne pružaju nikakav podatak o postojanju i mogućem položaju (ruševina) srednjovjekovne crkve u Kozjanu (* 3). Pronašao sam tek podatak o novovjekoj crkvi (hramu) u Kozjanu, kojeg donose mrežne stranice Sveštena Episkopija Gornjokarlovačka (eparhija-gornjokarlovacka.hr). U popisu hramova Crkvene opštine koreničke u Korenici Arhijerejskog namesništva plaščanskog navodi se: ”Filijalni hram Svetog Apostola Luke u Kozijanu sagrađen u 19. veku. Srušen u Drugom svetskom ratu, danas se ne poznaju ni temelji hrama.”. Nisam naišao na podatak gdje se taj hram točno nalazio, tek naznaku - koja može biti tek okvirna - da je možda stajao na brijegu u zaselku Hinići, nedaleko jednog od  četiri kozjanska groblja (* 4).

Ukoliko je srednjovjekovna crkva u Kozjanu ipak postojala, moguće je da je upravo na mjestu njezine ruševine ili u neposrednoj blizini kasnije sagrađen novovjeki hram. U tome slučaju nadgrobnice - stećke valjalo bi potražiti (i) na groblju koje se nalazi nedaleko ruševnih ostataka toga hrama. U povijesnim izvorima nema spomena starohrvatske crkve u Kozjanu, ili takav podatak još nije pronađen. Nameće se, međutim, pitanje zar nije ljudska zajednica u Kozjanu, koja je u srednjem vijeku zacijelo bila brojnija nego li u kasnijim razdobljima, imala potrebu, ali i mogućnost, izgraditi u dolini svoje svetište. Na pitanja postavljena u ovome napisu valjalo bi odgovoriti na osnovu daljnjeg proučavanja pisanih vrela, kroz razgovore s ljudima koji su podrijetlom s Kozjana, pregledom grobalja i ostalih povijesno zanimljivih položaja u dolini te, dakako, i putem arheoloških iskopavanja. Temeljem prva tri pristupa volio bih, a i nadam se da ću moći, pružiti makar i skroman istraživački doprinos.